DVA POLA LIKOVNOG IZRAZA

DVA POLA LIKOVNOG IZRAZA

24. lipanj, 2014.
Print Friendly, PDF & Email

 

1403574468m237 Custom

Izložba slika Ante Kolendića i Miše Babića  u Dominikanskom samostanu u Trogiru

 

Napisao: Ivan Raos

Dominikanski samostan u Trogiru ugošćuje izložbu slika dvojice vrsnih ovodobnih hrvatskih slikra iz Beča ANTE KOLENDIĆA & MIŠE BABIĆA, a autor predgovora u katlogu Stanko je Špoljarić – ugledniji hrvatski povjesničar umjetnosti.  Izložba je otvorena u ponedjeljak 23. lipnja sv. Ivana

SLIKOVITI AMBIJENTI JUGA

Slikoviti ambijenti Juga stalna su inspiracija Ante Kolendića. I oni pejzažne širine, prizori karakteristične mediteranske arhitekture jakog tradicijskog predznaka, pitoreskni interijeri s pomalo zaboravljenim predmetima i brodice u sigurnosti luke. Svakako da je ljepota poveznica svih ovih motiva, raznolikih no itekao bliskih u prenašanju života sredine. I bez figure čovjeka scene su ispunjene njegovim tragom kroz  vidljiv trud ruku i poštivanje prirode. Ante Kolendić istinski osjeća sklad povjesnosti i pulsirajućeg treptaja vlastitog doživljaja prostora, slikarski i emocionalno posvojenog. Na potki realistične opisnosti Kolendić je izgradio dojmljiv opus u kojem njegova interpretacija činjeničnog dobiva dimenziju vlastitog izraza. Istina, dosljedna realističnost pristupa smanjuje mogućnosti slikarske slobode, no Kolendić je i u datosti okvira dosegao prepoznatljivost rukopisa. U djelima kolorističke otvorenosti, uzbudljive zvučnosti boje, Kolendić je uravnotežio autentičnost ambijenta i slike. Poštujući odabrani koncept slike, Kolendićeva paleta bliska je lokalnom tonu predmetnoga, ali i s logičnim iskoracima  kreće k otvorenosti ekspresionističkog krika pa je boja istovremeno vatrometno burna, ali i sugerira smiraj zaustavljenog vremena. Drugim riječima uprizorenja su i jeka izgleda i njegovog dugog tijeka trajanja, bujanja i sabiranja ljepote u konkretnosti stanja. Ekspresija unutar realistične dorađenosti vid je kreativnog naboja, u umjetnosti koja znanom daje notu uzbudljivog. Objektivno polazište Kolendićevih kadrova gotovo je dokumentarne preciznosti, preobražene bojom i nervom geste poteza. Kolendić neospornom  vještinom izvedbe, pravim slikarskim marom oblikuje detalje utkane u ukupnost scene, zadržavajući se i na potrebitim akcentima predloška. Svjetlo, najčešće ono difuzno, intenzivno i do bljeska, ujedinjuje sve fragmente slike, postajući i nositelj likovnog jedinstva i ugođajnosti motiva. Između dramatskog i lirskog „traje“ vitalitet pejzažnog, u odmjerenosti kompozicije i srazu gradivnih elemenata, „integrirajući“ raspoloženja i sentimentalnost umjetnika, slikara koji se u dijalogu s ljepotom vraća dragim prostorima. Ante Kolendić stvara zanosom, te nebu, raslinju, arhitekturi i konačno brodicama daje stvarnost i ozračje mora; plavetnila mora, koje je i vodilja razumijevanja Kolendićevih slika – kazao je Stanko Špoljarić.

Ante Kolendić rođen je 1952. godine u Luci kod Stona. Školovao se  u Dubrovniku, a zanat brodograditelja u drvu izučio je kod svog djeda. Prve poduke o slikarstvu stekao je kod dubrovačkog slikara prof. Josipa Škerlja. Godine 1987. odlazi u Beč gdje upoznaje prof. Mišu Babića i u njegovom ateljeu do danas radi i usavršava se u raznim slikarskim tehnikama. Tijekom 2004. godine u prvom  bečkom kotaru otvorio je galeriju i radionicu za izradu unikatnih okvira i pozlate. Slike mu se nalaze po privatnim zbirkama u Hrvatskoj i inozemstvu. Živi i djeluje u Tullnu gdje posjeduje Galeriju 12.

ŽESTINA EMOCIJA

Emocionalna žestina osnova je slikarskog pristupa Miše Babića. Figuracija ekspresionističkog naboja konstanta je njegove umjetničke strasnosti, prepoznatljive u dva pola likovnog izraza. S jedne strane to je putena realističnost hipertrofirane tjelesnosti likova, a s druge  to su forme ekspresivne slutnje, oblika izraslih na razložnoj deformaciji. Postoje i svojevrsni mostovi između tih krajnosti  na kojima Babić sretno spaja likovnu i literarnu komponentu djela, u kompozicijama i provjerene simetričnosti i neobičnih rakursa s prepletima i skraćenjima gradivnih ploha. Na naglašeno velikim formatima ili slikama tek komornih dimenzija Babić pokazuje i odabrane stilske raspone, koji se bez obzira na različitost odlikuju  jedinstvom stava, razmišljanjem i slikarskim opredmećenjem egzistencijalnih pitanja čovjeka. Sadržajnim paradoksima, donekle i provokacijama Babić dodiruje teme intimne ispovijednosti i datosti univerzalnog. Zanimljivo, često se služi parovima figura, likovima međusobno bliskih odnosa, no postavljenih u okoliš i situacije koji tu „idilu“ mogu narušiti. Ikonografski obogačujući scenu, često i enigmatskom znakovitošću,  Babić relativizira granicu stvarnosti i naznaku nadrealnog. Intrigantnost „priča“, preokreti, izbjegavanje motivske  kolotečine, stalni su poticaji umjetnika koji se ne želi svidjeti „na prvu loptu“ promatranja, ali nudi slojevitost traganja za istinom, zalaženje ispod epiderme doslovnog, tako da i čitko dobiva razmjere simboličnog. Babić epicentru figurativnog suprotstavlja aktivitet i zasićenost drugog plana, ispunjenog brojnim likovnim citatima asocijativnog karaktera. Izvedenih slikarskom minucioznošću, ali i mrljolikošću poteza, oblicima erotiziranih silnica i čistom bilješkom boje. Na stvarnom i imaginarnom zidu kao da su ispisane biografije aktera s pokrićem njihove portretnosti. Otisci pojavnosti osnaženi primjenom tehnike kolaža, aplikacijama koje neutralnosti podloge nude zagonetnost  tvarnosti. Čak i prikrivene ljepote senzualnog u gigantizaciji forme. U stupnjevanoj čvrstoći volumena spram pjega sjećanja isčitavaju se neprekidne mijene, atmosfere i radosti i otuđenja. Prizvuk tjeskobnog zasigurno je uprisutnjen u Babićevom opusu, pa i u zavodljivosti svakodnevice,  budući da je motivika njegovih slika smještena u grotlo ljudskih  sumnji, u osjetljivosti za sudbine kako znanaca tako i nekog anonimusa, provedena energijom i iskustvom  umjetnika kojem se mora vjerovati – istakao je Stanko Špoljarić

Mišo D. Babić (rođen u Bosni i Hercegovini 1956. godine), diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu 1978. godine, a 1979. odlazi na studijski boravak u Pariz i 1989. na studijski boravak u Italiju. Od 1992. godine živi u Beču i umjetnički djeluje kao slobodni umjetnik. T

 

 

Još nema komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.