DRUŠTVENA FARSA

DRUŠTVENA FARSA

28. kolovoza, 2011.

Piše: Lucija Koviljka Rašelj

Hrvatska je sluđena zemlja. Ne kao zemlja niti kao geografski (zemljopisni) komad prelijepe ravnice i obale, planina, šuma… Nego kao društvo koje ne može stasati i napokon postati zdravo i poželjno, barem približno nalik prelijepoj geografiji. Susjedi su nam takvi kakvi jesu i tu se ne da ništa popraviti. No to ne smije zauvijek ostati izlika za propuste koje si sami radimo i za akcije koje propuštamo uraditi. I kao društvo i kao pojedinci koji bismo trebali znati i moći kazati: ‘Sad je dosta, pun nam je kufer svega’ , zar ne?

 

Gliser Tome Horvatinčića nema valjanu registraciju. Gliser kojim je ubio ljude. Nije platio. A bogat je čovjek. Gliser kojim je Tomo ćopio mlađeg komada. Gliser kakvog nikada niti jedan obični Hrvat neće moći kupiti, pa makar radio u dvije šihte. U Konzumu i kod Keruma. S kočom i s parangalom. S traktorom i s konjima. U masliniku i vinogradu.

Njegov odvjetnik Baica nam poručuje da ne brzamo s osudom za zlodjelo. Naime, slijedi vještačenje autopilota na gliseru koje će tek utvrditi relevantne činjenice za cijeli slučaj. Pokazat će se da Horvatinčić nije vozio tuda kud je zabranjeno, niti je vozio prebrzo i bez nužnog opreza. Ustvari, pokazat će se da uopće nije vozio. Njegovim je gliserom upravljao autopilot koji nije prošao tehnički pregled, pa je za očekivati da takav neispravan uređaj nije svojom krivnjom prouzročio smrt dvoje turista. Koji su imali uredno registriranu i tehnički ispravnu jedrilicu i k tome vozili neoprezno sporo. Utvrdit će se da je autopilot svu svoju sofisticiranu i naprednu tehnološku pozornost usmjerio na činjenicu da je tog trenutka Horvatinčić bio u ležećem položaju. Primajući propisanu injekciju lijeka protiv opake bolesti. Pa uzevši sve to u obzir, imajmo razumijevanja za čovjeka.

Još nam poručuje odvjetnik Baica da se prisjetimo nebrojenih humanitarnih akcija u kojima je njegov klijent aktivno sudjelovao. Na primjer Praške ulice. I uz to vezanih aktivnosti čuvanja kulturne baštine u Zagrebu.

Klub Zdravka Mamića je ušao u Ligu prvaka. Napokon! Bravo! Dinamo! Ali ponašanje gazde Zdravka nije postalo europsko. Naprotiv, taj sada čak napada redare i policajce tobož braneći navijače BBB-a. Stoput smo vidjeli koliko inače taj rabijatni tip drži do navijača i njihova mišljenja. Koliko zapravo drži do kluba. Dinamo je navijačima svetinja. Njemu je Dinamo samo krava muzara na čijem vimenu odrastu mladići iz Karlovca, Osijeka, Dalmacije, Hercegovine, i potom budu prodani za dobre sume, koje taj nemilice troši na muzikaše i sponzoruše a ne na primjer na sportske ili školske pogone  i sadržaje.

Mamić je u svojoj neizmjernoj ljubavi prema Dinamu i svojoj neopisivoj dobročiniteljskoj žrtvi, učinjenoj za ugrožene navijače Dinama, proveo noć u policiji. Tamo je dobio pripadajući zatvorenički broj na prugastoj košulji koji će jednoga dana moći poslužiti kao dokaz kako zapravo njegovo srce kuca. Protiv nevjernih pojedinaca koji sumnjaju u tu njegovu bezgraničnu ljubav prema hrvatskom najhrvatskijem klubu.

Kardinal Josip Bozanić i dalje kori svoj narod. Uvrijedio mu je papu neuki narod. Njemu je najvažniji papa. Za njegovu karijeru. Ne za i zbog vjere i Boga. Boga i vjeru ima zapravo kao pokriće u čije ime može donositi presude. Na štetu naroda božjeg. Narod mu služi tek za milodare i pokornost. Pa si je dopustio ukoriti svoj narod koji je na poveći milodar od dvadesetak milijuna eura i u vlastitom siromaštvu malo jače zadrhtao. I zaječao. I pomislio, puno je to novca i za samog papu.

Narod se sada moli. Za papu koji je uvrijeđen od naroda hrvatskog. Narod je opet spreman sve dati da mu kardinal Bozanić oprosti. Narod hrvatski pokorno priznaje da je učinio svetogrđe. Nakon tisućgodišnje bespogovorne ponizne poslušnosti Vatikanu i crkvi sada je počinio svetogrđe. I priznaje da je bogohulio. Nema tih milijuna koji su hrvatskom narodu važniji od pape. I od uzoritog kardinala. Koji će ih na svom tečnom hrvatskom jeziku preporučati Bogu. A kako je svemogući neizmjerno milostiv, On će oprostiti svom ljubljenom hrvatskom narodu. I dati mu premijera. Koji se također moli za papu. Premda se u početku malo nećkao.

Predsjednik  je bio na Brijunima. S još jednim prijateljem Hrvatske. Bolje reći prijateljicom. S Anđom Jolić iz Roška polja, sada prozvanom Anđelina Jolly. Prije nje je sklopljeno prijateljstvo s srpskim predsjednikom Tadićem. Što graniči s nemogućim. Tadić je predsjedniku Hrvatske odobrio da na neutralne Brijune osim gazde Šerbedžije smiju dolaziti i drugi važni svjetski ljudi. Koje sve poznaje Šerbedžija. One koje Rade ne poznaje ne smiju doći. Jer takvi ne bi ionako htjeli dati priloge za razminiranje Hrvatske. Poznanici Radeta Šerbedžije se jako iznenade kad dočuju da je Hrvatska minirana. I odmah daju novce. Kol’ko treba, druže Rade? Nema da brineš, druže Rade. Proklete mine. Hrvati su zaslužili da napokon budu razminirani. Za dobrobit ove prelijepe zemlje mora biti para kol’ko treba, druže Rade.

I tako, pare stižu, predsjednik Josipović uživa u društvu bogatih i slavnih, čak i Amerika ima strpljenja i razumijevanja zašto još nije imenovan veleposlanik iz regionalne sile Hrvatske. Hrvati strpljivo čekaju da ih se najprije razminira, a onda će možda reći poznatim svjetskim dobročiniteljima tko ih je onodobno minirao. Rade Šerbedžija o tome mudro šuti. Zašto kvariti užitke predsjedniku Josipoviću?

Šef SDP-a Zoran Milanović, budući premijer Hrvatske, ne oprašta lako. Vesna Pusić neće više biti šefica tima za odnose s Europskom unijom. Tima za integracije. To je mjesto ionako nepravedno zauzela 2007. godine, paktirajući sa Sanaderom, iako je mjesto po dotadašnjoj praksi pripadalo socijaldemokratima kao najjačoj oporbenoj stranci, ne mareći što je time prouzročila duševne boli budućem premijeru. Unutar stranke kruži i non-paper obavijest o dotičnoj političarki i njezinu stilu integracija Hrvatske. Tekst glasi: „Smjesa konsenzusa i kompromisa koju nam Vesna Pusić označava kao krajnji cilj koji je Hrvatskoj potreban da se posve integrira u Uniju i da istovremeno zadrži osnovna nacionalna obilježja kao država je rigidna podvala. Njezin rad ima za cilj prije svega da se diskreditira taj cilj, te je nužno mjenjati takav pristup, iz vlastitih redova imenovati novo vodstvo Odbora i težiti osiguravanju minimuma nacionalne simbolike koja ima za cilj smanjiti intenzitet mogućih političkih svađa s demokršćanima čiji bi broj u protivnom neželjeno rastao!“

Nadaleko poznata viteška karakteristika budućeg premijera će također i Slavku Liniću skresati krila. Linić naime ima čudesne zamisli da ista osoba ne treba biti premijer države i šef stranke (partije). Pitanje je koga li to Linić vidi na čelu partije socijaldemokrata. Kad premijer Milanović postavi Splićanina Ranka Ostojića za šefa policije, Linić bi mogao sam napokon ograničiti raspon svojih političkih krila. S najduljim mogućim doletom samo do ruba Kvarnera.  I kao korektan strvinar sup kontrolirati područje koje mu je namijenjeno. Učku uostalom ni do sada nije uspijevao preletjeti.

Od ostalih političkih obaveza premijer Milanović svakako mora posjetiti Špancir fest. Da mu kukuriku partner Čačić također ne dođe na neke čudesne zamisli. Pod utjecajem kolovoških vrućina. T

7 komentara

Uskoči u raspravu
  1. boss
    #1 boss 4 rujna, 2011, 17:03

    Ante nemoj biti vulgaran.q

    Odgovorite na ovaj komentar
  2. rijeka987
    #2 rijeka987 4 rujna, 2011, 06:49

    nije vise na losinju. premjestilo ga lani u omisalj na krku, nazalost, u jos vecu pripizdinu …

    Odgovorite na ovaj komentar
  3. Stari pjesnik
    #3 Stari pjesnik 4 rujna, 2011, 06:17

    Zaboravio sam spomenuti da sam maturirao s kadrinalom Bozanićem. Dakle, zmam ga u dušu.Ima starijeg brata svećenika, doktora teologije i njega je šikno za župnika na Lošinj kad je postaio zagrebačkih nadbiskup. Umjesto da predaje teologiju u Rijeci ili negdje drugdje, njegov brat Antun trune na Lošinju. Ako to radi bratu, što bi tek meni. Njemu je odavno glavni grad Vatikan, odnosdno Rim, a meni je Zagreb.Teško narodu koji ima takvog kardinala, tamkvog predsjednika i takvu predsjednicu.Mašala!

    Odgovorite na ovaj komentar
  4. Stari pjesnik
    #4 Stari pjesnik 4 rujna, 2011, 06:09

    Rado pročitam Kovoljkine kronike . Ona kurvetina što je bila sa Horvatičićem iz miojega je rodnoga kraja, tamo negdje ispod Tušnice, selo joj se zove Eminovo selo. Đe nju nađe, jeboli ga ćaća. I Mamić je otamo, od jezera. Moji slavni ineslavni zemljaci!

    Odgovorite na ovaj komentar
  5. olmo
    #5 olmo 31 kolovoza, 2011, 19:51

    ima li netko od vas novinara hrabrosti napisati nešto o poduzeću Osejava u gradu Makarskoj gdje su umočeni mafijaši,banke i lažni poslovni ljudi ili ti menadžeri

    Odgovorite na ovaj komentar
  6. Kongora
    #6 Kongora 30 kolovoza, 2011, 06:10

    Nije Anđa Jolić iz Roška polja nego iz Kongore. Naučite vi svi napokon geografiju ili ti zemljopis.

    Odgovorite na ovaj komentar

Kliknite ovdje ako želite odustati od odgovora.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code