DRAGI SJET. RAZGLEDNICA JUČERAŠNJICE. I DANAŠNJICE

DRAGI SJET. RAZGLEDNICA JUČERAŠNJICE. I DANAŠNJICE

15. lipanj, 2016.
Print Friendly, PDF & Email

 

Veseli, povratak Mađara. Pa, nije li Bukovi bio najveći hrvatski nogometni podučavatelj. ‘Ja, bila vaša’ – govorio je svojim purgerima. I, onda, a to se očekivalo, lopta, na drugu stranu, u prazno, ulijeće tek uljetjeli Sieber, i u solo-partituri, mirnim lobom tuče dobrog, no, ovog puta zakašnjelog Almera. I moj san: Hrvatska – Mađarska, u konačnici čitavog Europea. Bumo videli…

Za portal Tjedno nogometni euro prati: Zvonimir Magdić

Bordeaux: Mađarska-Austrija 2:0

Dobri Mitropa-nogomet-Mađarima!

Stare slave djedovino…da hrvatska himna. I, sjet: Miteluropski nogomet,u Bordeauxu. Ne onaj, ali sličan onom, vremena Sindelara i Sarosija. Ili, bliže: Ocwirka i Puskasa. Igralo se. Dobro. Lopta je uvijek imala svoju glavi, ali i dugi zmajski rep. Na nogu. U noge. A, u igri Mađara i onu poslovičnu dubinu. Ali, i širinu, kojom su, nekada – laki konjanici Sebesa i Bukovija osvajali svijet. Bio je to, ipak, jedan dragi sjet. Razglednica. Jučerašnjice.

I, sadašnjica, od koje, iskreno, nisam puno očekivao. A, onda, pa na tom se živjelo u Pešti, dupli pas od gola do gola. Sada, ispred austrijskog gola. Kleinheisler i Szalai. Rupa, izvučeni Almer, i lopta, desnom nogom, vanjskom stranom (hopa!), i 1:0. Szalai. Austrijanci su pokušali valcerom. Ali, su im cipele bile prešpicaste. Sve je bilo u nogama ‘obojenog’, ali dobrog, simpatična pogleda, velikih očiju, čudne čupe na glavi, Davida Alabe. On je imao sve u rukama. Sve konce ‘esterajhera’. Ali, mađarska je obrana, žestoka. Uvijek je takva bila. A ‘starac’ na golu, plećati i ćelavi Kyrali, iako nije Grosics, bez pogreške. Visoki znalac. Ljeta, duboka (41), njegov su adut. Sve vidi. Sve zna. Utakmica je bila lijepa. Gledljiva. Ne, protkana, trikovima Južnoamerikanaca, ali puna smisla. Davalo se, uglavnom, na vrijeme. I, podosta – točno. Isključenjem zbog dva žutaka, Dragovića, Kolleru je stalo srce. Nije mogao s klupe. Veseli, povratak Mađara. Pa, nije li Bukovi bio najveći hrvatski nogometni podučavatelj. ‘Ja, bila vaša’ – govorio je svojim purgerima. I, onda, a to se očekivalo, lopta, na drugu stranu, u prazno, ulijeće tek uljetjeli Sieber, i u solo-partituri, mirnim lobom tuče dobrog, no, ovog puta zakašnjelog Almera. I moj san: Hrvatska – Mađarska, u konačnici čitavog Europea. Bumo videli…

Saint-Etienne: Portugal–Island 1:1

Jedan nije došel: Ronaldo

Čekalo se na jedno čudo. Da, tu je: Island. Tko su ti? Jasno, za ljutih zima kupanac u vrućim gejzirima. Moj je prijatelj Borelli, tam’ igral rukoš. Za lovu. Nije li Island bio prvi, koji je priznao Croaciju redivivu. Obnovljenu Hrvatsku. Tuđmanovu republiku, izmakom Domovinskog rata. U Bordeauxu, za Europeo, izvlače bod, za njih pravi neboder, protiv Portugala, koji je na kladionicama stajao 1:100. I ne samo brojevi, taj povijesni 1-1. Još više, stav: punih prsiju, širokih ramena, snažnih loptu. vedri, plamteći, borci, isprepleli su se među Luzitance, tvrdom vjerom: mi možemo!A, trebalo je držati za uzde te fine tehničare Ferdinanda Santosa. Očekivala se golijada. No, mali na golu, Halldorsson izredao je niz obrana. Nisu bile neobranjive. Ali, trebalo ih je poskidati. I on je to činio, sigurno, sve do kraja. Jasno, Ronaldo mu je bio kost u grlu. Kako poloviti najbooljeg strijelca madridskog Reala. Taj flika, kad se seti. I onda, sudba mu je pomogla. Stala je uz njega. Iza njega. Kako? Ovako: Ronaldo, jednostavno, nije došao. Nije bio na potezu Nije ga išlo. Dva puta, u izmaku same utakmice, kad je sve moglo biti i drugačije, zapucao je, zaredom, dva  slobodna udarca. Sa svojih daljina. Njemu, normalno, to je gol. Očito, ušetao je ležerno u igru. Računica mu je bila čista ko’ suza. Tu sam, ako bu trebalo, i onak, moji buju napravili sve sami. Od tolikih, samo je jedan prokužio stvar: Nene. On je zakucao portugalskih 1:0. Koliko hrabrosti, muškosti, odlučnost Islanđana. O njima, bti će i romana i slikopisa. David i Golijat. Nije pobijedio, mitski Golijat, jer  pračka Ronalda, ovaj put, nije nosila niti je itko drugo našao pravi otponac. Niti David, kojem je bilo dosta za slavu i ‘pol štruce kruha’. A nju je pospremio, krasnim volejem Birkit Bjarnason. Topovski. Sve poslije toga bilo je navlačenje mačka za rep. No, do njega nije stigao ni  ‘svemogući’ CR 7. Uz jednostavnu priču: Portugal ima Ronalda, ali nema – Modrića. Island se proslavo. Može mirno, kući. Pjevajući. Portugalci, znaju sve, ali mogu ‘odkantati’. Kad treba. Nisu li izgubili jedan Europeo, doma, u Lisabonu. Grčka(!) je bila prvak! Sic! T

 

Još nema komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.