AKTUALNI KOMENTAR GLAVNE TEME

DOKLE ĆE JOŠ PARTIZANSKE MIROVINE BITI NASLJEDNE?

5. ožujka, 2018.

Na osnovu sudjelovanja u Drugom svjetskom ratu u Hrvatskoj mirovine prima još oko 6,5 tisuća pripadnika bivše Jugoslavenske narodne armije (JNA) koja je uz Srbiju, Crnu Goru i domaće izdajice bila glavni agresor na Republiku Hrvatsku

Hrvatska je nakon Domovinskoga rata raskrstila (?) s bivšom Jugoslavijom, a samim time trebala je i sa bivšim partizanima i pripadnicima JNA koji se nisu htjeli ni na koji način uključiti u stvaranje hrvatske države, već su sve činili i čine da – izumre

Napisao: Mladen Pavković

Tko je stvorio hrvatsku državu? Zastupnici i ministri ili radnici i poljoprivrednici? Naime, u hrvatskom obrambenom Domovinskome ratu u daleko najvećem postotku sudjelovali su ovi drugi, ali po oslobođenju Domovine vrlo su brzo gurnuti na margine. Ono što poglavito boli je činjenica da i dalje slušamo priče o privilegijama ljudi koji su na prvim crtama obrane stvarali hrvatsku državu. I to sve više od onih koji su nakon II. svjetskog rata godinama uživali takve privilegije kakve hrvatski branitelji i dragovoljci, osobito iz 1991. godine mogu samo sanjati.

Veće mirovine

Pojedini mediji pišu (Večernji list, 4. ožujka 2018.) da danas zastupnici i ministri imaju četiri puta veće mirovine nego radnici! Nu, kad malo pogledamo zasjedanja Hrvatskog sabora u foteljama sjedi i prati njegov rad tek jedan manji dio, možda nekih dvadesetak zastupnika. Jad i bijeda.

Međutim, ono što malo tko još može shvatiti jest činjenica da su partizanske mirovine u Hrvatskoj i dalje nasljedne, što znači da kad umre partizan iz 1945., tada njegovu mirovinu uživa njegova supruga ili neki (?) bliži član obitelji. Da su Titovi partizani imali samo tu privilegiju više ne bi smjeli ni da se javljaju u odnosu na one koji su sudjelovali u Domovinskome ratu. Istina, tih povlaštenih partizanskih mirovina je svake godine sve manje, ali do kraja prošle godine uživalo ih je još više od 13 tisuća korisnika.

Na osnovu sudjelovanja u Drugom svjetskom ratu u Hrvatskoj mirovine prima još oko 6,5 tisuća pripadnika bivše Jugoslavenske narodne armije (JNA) koja je uz Srbiju, Crnu Goru i domaće izdajice bila glavni agresor na Republiku Hrvatsku.

Da, sad će netko reći da su njihove mirove relativno male. I (relativno) jesu. Ali, što ne pričaju o tome kakve su im bile do kraja osamdesetih godina prošlog stoljeća i kakve su privilegije imali borci iz 1945-te?

Za hrvatske branitelje iz Domovinskoga rata obično kažu da se nisu borili za privilegije. Za takve kakve su imali partizani sigurno ne. Ali, svi ti ljudi koji su bili prvi kad je trebalo nisu se ni borili da partizanske boračke mirovine i dalje nasljeđuju njihove supruge i djeca, da mnogi od njih jedva preživljavaju, da se sami ubijaju, da su im nakon povratka iz rata ključna radna mjesta zauzeli razni hohštapleri i slični (svaka čast iznimkama) te da njihova djeca, ako žele posao, moraju otići u inozemstvo.

Stvaranje hrvatske države

Hrvatska je nakon Domovinskoga rata raskrstila (?) s bivšom Jugoslavijom, a samim time trebala je i sa bivšim partizanima i pripadnicima JNA koji se nisu htjeli ni na koji način uključiti u stvaranje hrvatske države, već su sve činili i čine da – izumre.

Zbog čega onda i danas postoje nekakve tzv. povlaštene mirovine za te i takve, a za hrvatske branitelje, osobito one koje ni metak nije okrznuo gotovo ništa, ili bolje rečeno njima su ostala jedino „zlatna slova“. Naime, kad su hrvatski branitelji odlazili u rat mnogi su pričali da će njihova imena biti zapisana „zlatnim slovima“.

Na većini masovnih grobnica, a dosad ih je otkriveno oko 15o iz Domovinskog rata, nema ni imena onih koji su tamo okončali živote, a kamoli nekakva „zlatna slova“!

Jedina i najveća privilegija hrvatskim braniteljima, poglavito onima iz 1991. je ta što su stvorili hrvatsku državu i što su još koliko – toliko na životu! T