DOBRI UMJETNICI KOPIRAJU, VELIKI KRADU

DOBRI UMJETNICI KOPIRAJU, VELIKI KRADU

23. lipanj, 2013.
Print Friendly, PDF & Email

Pablo-Picasso-9440021-4-402

Donosimo izbor iz još neobjavljene knjige Anegdote i misli Pabla Picassa

 

Piše: Janko Bučar

 

Izložbu “Remek djela iz Muzeja Picasso u Parizu” do sada je vidjelo preko 100 tisuća posjetitelja. Picassova izložba u Klovićevim dvorima u Zagrebu, može se pogledati do 7. srpnja.

Plodni autor knjiga humora, svojeg ali i tuđeg Janko Bučar  pripremio je Knjigu „Anegdote i misli Pabla Picassa“. Kako bismo čitatelje upoznali s veselijom stranom velikog umjetnika Pabla Picassa, dok još izložba traje, objavljujemo izvatke iz knjige.

 Autora se može kontaktirati na mobitel: 091 9 023 401.

Za još neobjavljenu knjigu anegdota Janka Bučara o Pabli Picassu recenziju je napisao Oto Reisinger. Iz recenzije izdvajamo:

“Bez dvojbe veliki španjolski slikar, ne samo po velikom broju nacrtanih radova, ( oko 50 tisuća), bio je i zanimljiv čovjek, vremena u kojem je živio i djelovao, što je bez sumnje doprinijelo njegovoj popularnosti, kao i veći dio života proveden u stvaranju u jednoj od umjetničkih prijestolnica svijeta, francuskom glavnom gradu Parizu.

Bogatstvo njegovog umjetničkog talenta pored nekoliko remek djela, su i anegdote nastale kroz njegov život i rad, kao i razmišljanja, ne samo o umjetnosti kojom se bavio, već i samim životom, kojeg je živio punom snagom, te doživio zavidne, skoro 92 godine.

Je li, a mogao bih reći da jest, rad i u velikoj mjeri umjerenost u životnim navikama, pomogli su mu doživjeti duboke godine starosti.

Danas kada imamo priliku po prvi puta vidjeti jedan dio njegovih radova u našoj Domovini, podržao sam ideju mog prvog osobnog tajnika i usudio se dati mišljenje koje ovdje iznosim. Naime, veoma duhoviti autor i ove knjige, prava je osoba za objaviti po prvi puta, koliko sam upoznat ovakvu knjigu o velikom majstoru slikarstva i života.

Janko Bučar koji od malena živi za humor i umjetnost, unatoč brojnim problemima, uvijek nađe snage napraviti nešto što zaslužuje pozornost ljudi koji puno toga vide, osjećaju i žele naučiti od onih koji su zaista bili uzori u mnogim stvarima.

Anegdote, pa onda i misli koje Bučar sustavno bilježi od mladih dana, a jednako tako ih i stvara u svojim susretima, pokazuju osobnost onog na koga se odnose. Tako i kod Pabla Picassa iz anegdota, objavljenih u ovoj knjizi, bez obzira, što ih jedan dio nije ili možebitno nije autentičan, vidimo da se radi o sobi, koja u svojim duhovitim opservacijama, ili trenucima posebnog nadahnuća, kada nastaju ovakvi biseri, nije štedio ni sebe. A to je dokaz da se radi o velikoj osobi, bez obzira na moguće prigovore, pojedinim Picassovim shvaćanjima ili razmišljanjima u vremenu i prostoru, gdje je živio i djelovao.

Pablo Picasso ostavio je niz više ili manje mudrih izreka i o sebi, umjetnosti i životu, od kojih su neke sačuvane za buduće naraštaje. Sigurno da autor nije imao cilj pripremiti sve, ali ni Pablo Picasso nije rekao sve što je želio, a niti je to negdje ostalo zapisano…”

Svakako treba naglasiti da je ovaj mali izbor anegdota o Pablu Picassu do sada najveći pripremljen na svijetu.

 

ANEGTOTE PABLA PICASSA

 

Jedan posjetitelj Picassova ateljea pronašao je umjetnika kako neutješno promatra sliku na stalku.

– To je remek-djelo – reče posjetitelj, nadajući se da će ga razveseliti.
– Ne, nos je sasvim krivo – odgovori Picasso. To baca cijelu sliku iz perspektive.
– Onda zašto ne mijenjate nos?
– Nemoguće – uzvrati Picasso. Ne mogu ga naći.

Jednom prilikom pokazali su Picassu sliku za koju je njezin vlasnik tvrdio da je “pravi Picasso”.
– Krivotvorina! – progunđa slavni umjetnik.
Tada su mu pokazali drugu.
– I ta je krivotvorina.
Najzad su mu donijeli treću i Picasso već bijesan reče:
– Dosta! I ova je lažna!
Na to se umiješa jedan od njegovih bliskih prijatelja koji počne uvjeravati maestra da je tu sliku radio baš pred njim.
– Pa što onda? – Pobuni se Picasso. Zar ja ne mogu napraviti isto tako dobro lažnog Picassa kao i bilo koji drugi slikar?

Jedan Amerikanac posjetio je Picassov atelje i kupio je jednu od njegovih slika za 30 000 franaka. Nakon što je nestalo početno ushićenje nad slikom i susretom sa slikarom, ovaj na kraju upita Picassa:

– Majstore, oprostite ali moram vas pitati što zapravo pokazuje ova slika?

– Za vas… 30 000 franaka – odgovori Picasso.

Posjetitelj okrene i preokrene sliku na sve strane, pa zabrinuto reče:

– Žao mi je, ali ja još uvijek ne mogu shvatiti ovo Božje djelo.

– Je li vi razumijete kineski jezik? – odgovori na to pitanjem, Picasso.

– Ne.

– Pa vidite, slika je baš kao i kineski jezik – treba ga naučiti razumjeti.

 

POTVRDA O AUTENTIČNOSTI

 

Nakon što je bogati Amerikanac kupio sliku u ateljeu Pabla Picassa, malo kasnije se vratio do umjetnika kako bi pribavio potvrdu o autentičnosti rada. Kad je izvadio sliku i stavio je pred Picassa, majstor usklikne:

– To je krivotvorina!
– Majstore, ali ja sam vidio kako ste je slikali! – reče u čudu Amerikanac.
– Možda, ali ja veoma često slikam krivotvorine – uzvrati Picasso.

Picasso je posjetio izložbu jednog slikara.
– Kako vam se sviđa ova slika, maestro? – upita ga kolega.
– Mogla bi biti i gora – odgovori Picasso.
– Stvarno, žao mi je to čuti. Ne biste li mogli malo promijeniti svoje razmišljanje? – priupita slikar
– Da. Ono nije moglo biti gore – zaključi Picasso.

Na jednoj izložbi Pabla Picassa u muzeju moderne umjetnosti, jedna posjetitelj pred velikim umjetnikom reče:

– Koliko bih volio da mogu slikati kao Vi?

– Vidite, ali ja poznajem mnoge ljude koji bi voljeli da ne mogu!

U svom kubističkom periodu Picasso je zaželio da čuje mišljenje slavnog kipara Augusta Rodina. Zamolio je svoje prijatelje pjesnike Maxa Jakoba i Guillaumea Apollinairea da ga odvedu Rodin da bi mu pokazao svoje prvo kubističke djelo.
– Maestro – obrati mu se Picasso kad su stigli u njegov atelje – nadam se da vam se ovo platno dopada. Nisam ga još potpisao jer želim najprije da čujem vaše mišljenje.
Rodin uzme sliku, razgleda je sa svih strana, okrene se Picassu i reče:
– Što se mene tiče, mladiću, smatram da biste je trebali potpisati. Ako ni zbog čega drugog, onda bar da bi ljudi znali kako će objesiti na zid.

Pablo Picasso i Salvador Dali bili su suparnici i ne baš u najboljim odnosima. Jednom su pitali Picassa:

– Koja je njegova najbolja slika?

On odgovori:

– Ona ispred koje ima najviše djece!

Na isto pitanje na svojoj izložbi, Dali je odgovorio, aludirajući na Picassov odgovor:

– Ona ispred koje nema nikoga!

 

DVA AUTOGRAMA

 

George Gershwin je jednom kupio Picassovu sliku, a onda mu se odjednom učinilo da je u pitanju krivotvorina. Brže-bolje je slikaru poslao fotografiju platna i pisamce u kojem ga je molio da posvjedoči da je slika zaista njegova. Kako ni nakon nekoliko tjedana nije dobio odgovor, Gershwin je poslao još jedno pismo. Ovoga puta Picasso mu je odgovorio. Slika je, uvjeravao ga je, njegova i originalna. Zadovoljni skladatelj je Picassovo umirujuće pisamce pokazao jednom prijatelju.
– Pitam se zašto je čekao da mu dva puta pišeš, prije nego što ti je odgovorio? – zapitao je ovaj.
– Pa to je bar jasno. Želio je dva moja autograma. Što drugo?

Jednom je novinar upitao Johna Lennona:

– Kakvu glazbu slušate kod kuće?

Lennon odgovori:

– Ne slušam glazbu uopće, nikada je ne slušam.

– Pa kako onda napravite pjesme koje nadahnjuju? – nastavi novinar s pitanjem.

Lennon uzvrati:

– Pa dopustite mi jedno pitanje, mislite li da je Picasso hodao po muzejima tražiti inspiracije za svoje slike?

CIJENIO RUBENSA

Jedan novinar u razgovoru upita Pabla Picassa:

– Kojeg od velikih slikara iz prošlosti, najviše cijenite?
– Petra Paula Rubensa!

– A zašto? – uslijedilo je daljnje pitanje.

– Pa naslikao je za svog života  tisuću slika, od kojih je samo oko 4 tisuće sačuvano do danas.

Picasso se jedne večeri vratio neočekivano rano u svoj stan i zatekao je u njemu lopova u punoj akciji. Čim je ugledao slikara, lopov je pobjegao. Picasso je odmah pozvao policiju. Kad im je ispričao što se dogodilo, zamolili su ga da im opiše kako je izgledao lopov.
– Umjesto da vam ga opisujem, mogu vam ga nacrtati – rekao je slavni slikar i prihvatio se bloka i olovke te slikovno opisao lupeža. Picassov crtež je umnožen u puno primjeraka i razaslani na sve strane kao potjernica. Osam dana poslije slikara su obavijestili da su na temelju njegova crteža sreli na raznim mjestima više sumnjivih: tri majmuna, dva stroja za pranje rublja, zebru, osam upaljača, časnu sestru, ministra financija, tramvaj i Eiffelov toranj!

Jedna žena prišla je Picassu u restoranu i zamolila ga da skicira nešto na njenoj salveti, a da će ona rado platiti za to onoliko koliko on zatraži. Picasso se složio, nacrtao i odgovorio:
-To će vas koštati 30 tisuća franaka.
– Ali, za to Vam je bilo potrebno samo trideset sekundi, primijetila je iznenađena žena.
– Ne, odgovorio je Picasso – za to mi je bilo potrebno ravno četrdeset godina

Picasso se morao podvrgnuti teško operaciji oka koja je na njegovo zadovoljstvo uspjela. U velikoj zahvalnosti ponudio je liječniku, njegovu čekaonicu besplatno oslikati. Liječnik je pristao, a majstor je naslikao s nekoliko briljantnih poteza  divovsko oko na zidu i potpisao se ispod. Umjetničko djelo je bilo hvaljeno od kritičara umjetnosti, a jedan upita liječnika kakav je osjećaj imao kad je po prvi put vidio djelo. Ovaj odgovori:

– Hvala Bogu da sam očni liječnik, a ne ginekolog!

 

MISLI PABLA PICASSA

 

Akcija je temeljni ključ svakog uspjeha.

Crtanju, voljenju i čitanju kao mala djeca, ne treba se oštro suprotstavljati.

Dajte mi muzej i ja ću ga ispuniti.

Dobar ukus je neprijatelj kreativnosti

Dobri umjetnici kopiraju, veliki umjetnici kradu.

Genije je osoba s dva groša talenta.

Inspiracija postoji, ali ona vas mora zateći dok radite.

Ja ne tražim, ja nalazim.

Jedna mačka od tisuću kažu da bi mogla nacrtati nešto, što može biti vrlo zdravo i korisno na mnogo drugih načina za čovjeka općenito. Pogledajte mačku ponovno. Ako mačka može slikati, zašto ne biste mogli i vi?

Kada bi znao što je umjetnost,  to bih zadržao za sebe.

Mladost nema godina.

U svijetu ne postoji ništa drugo nego ljubav. Što god da je ona.

Naučite pravila kao profesionalac, tako da ih možete kršiti kao umjetnik.

Nisam sve rekao, ali sam sve naslikao.

Nitko ne sluša toliko gluposti kao slika u galeriji.

Pojedini slikari pretvaraju Sunce u žutu točku, drugi pretvaraju žutu točku u Sunce.
Prva jutarnja misao odvjetnika je kako postupiti u slučaju prazne lisnice.
Računala su beskorisna, ona nam mogu dati samo odgovore.

Šapat lijepe žene može se čuti dalje od najglasnijeg zova obveze.

Tko vidi ljudsko lice pravilno: fotograf, ogledalo, ili slikar?

Tragedija slave je u tome da moraš izgubiti previše vremena da bi ostao slavan.

Želio bih živjeti kao siromašan čovjek s puno novca. T

 

2 komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.