DIVERZIJE I SABOTAŽE SISAČKE GRADONAČELNICE

DIVERZIJE I SABOTAŽE SISAČKE GRADONAČELNICE

12. svibanj, 2016.
Print Friendly, PDF & Email

 

Jedan rat, onaj s upravom i sisačkim simpatizerima jubilarca, HNK „Segeste“, a drugi je rat KIB, Kike ili Ikebane netom zapodjenut – za odustajanja i kapitalna (ne)ulaganja države Hrvatske u krugu dvostoljetne Opće bolnice „na berdu“. Oglasio se i dosadašnji sanacijski upravitelj dr. Miroslav Dubovečak, naglašavajući kako će se prvotni projekt ipak reducirati. I brojem kvadrata i predviđenom sumom

Napisao: Josip Frković

Fotografija: www.smz.hr

Ako župan nema znanja i kapaciteta za povlačenje europskih sredstava, postavlja se pitanje čemu onda služi županija i zašto on prima plaću…” Tim je riječima prije nekoliko dana iznenada pristiglu vijest iz Ministarstva zdravstva o odustajanju od projekta gradnje središnjega bolničkog paviljona Opće bolnice u Sisku popratila sisačka gradonačelnica Kristina Ikić Baniček.

Žrtve smo podle sabotaže u koju su uključeni hrvatska Vlada i naša županija, dodala je… A još, takoreći jučer, licemjerno se smiješila sa županom Žinićem, ugovarajući sufinanciranje modernizacije desetljećima zapuštene Vinogradske. Ni prvi ni zadnji bezobrazluk osiljene i samouvjerene sociologinje, kopije njena prostačkog i umišljena – nadati se – politički trajno reciklirana „saveznoga kancelara“ Milanovića.

Projekt gradnje bolničkoga paviljona (vrijednosti 140 milijuna kuna – nap. a.) sabotiran je i zaustavljen, premda je na dokumentaciju dosad utrošeno 3,5 milijuna kuna, a natječajem je, štoviše, odabran i izvoditelj radova. Iako su sredstva za investiciju bila osigurana, ministar dr. Nakić, koji je zadarsku bolnicu vrhunski uredio, povukao je suglasnost i sudjelovanje države. Trpko primijetivši da će se s novom bolničkom upravom projekt prešutno zaboraviti, gradonačelnica je izrazila čuđenje što se teško objašnjivom odlukom odustaje i od osiguranih 125 milijuna kuna EU-a. Tom je iznosu trebalo dodati samo još 20 milijuna kuna. Nije KIB zaboravila ni zasluge „svoje“, odnosno SDP-ove (kuku)rikajuće Vlade, za čijega je mandata – usprkos dugotrajnom lobiranju – dokumentacija ipak pripremljena. Ako resorno ministarstvo ne bude povuklo europska sredstva, novac će ostati neutrošen, jer drugih spremnih projekata trenutačno nema. Optuživši župana Žinića da sigurno neće braniti projekt u središnjici HDZ-a, Ikić Baniček je ubrzo konkretizirala nimalo primjenjivu ponudu za izlaz iz pat-pozicije. Zamislite, neka županija prenese osnivačka prava nad bolnicom, te da potom grad završi projekt. Dvadeset milijuna još potrebnih kuna nije nikakav problem gradu Sisku! Pogotovo kad se može dobiti 125 milijuna nepovratnoga novca, izgovorila je Ikić Baniček pred mikrofonima i kamerama okupljenih novinara.

Na stadionu „Zmaja“ bez molitve

Njen originalni naputak da najprije treba uložiti i tek potom nešto dobiti, na žalost, drugarica navodni EU-ekspert nije potvrdila osobnim primjerom u Rimskoj ulici. Nasuprot tome, nije propustila prigodu da se pohvali kvalitetnim projektima u gradskom olimpijskom bazenu, modernizacijom javne rasvjete, šetnicom prema Starom gradu i Holandskom kućom. Četiri dana prije burne medijske konferencije, u sklopu prvosvibanjskih sjećanja na rad, s pratnjom u kojoj su bili drugi zamjenik gradonačelnice i „treger“ vijenca Marko Krička, te prvi i drugi zamjenik predsjednika Gradskoga vijeća, Ivica Rendulić i Zdenko Koren, gradonačelnica je pohodila spomenik poginulim hrvatskim braniteljima, središnji križ na Viktorovcu i obilježje u Novom Pračnu uz paljenje svijeća. Pretenciozne funkcije kao u bivšem Prezidiju KPSS… Tko se od izaslanih u N. Pračno bar prekrižio za duše poginulih na stadionu NK „Zmaja“ 1995. nije medijski izviješteno niti se priopćenjem oglasila buduća majka Gordana Karapandža Prica. I dok se u zadnje vrijeme mnogo spominju uhljebi, u sisačkom kompartijskom kolu na djelu su klijentelisti. Treba se samo prisjetiti velikoga rešetanja ravnatelja i direktora, otpuštanja i imenovanja novih 2013. Potpuno prešutno prošla su imenovanja šestoro čelnika gradskih firmi, među kojima se – slučajne i čudne li slučajnosti – uza srbijanske manjince našao i jedan Hrvat. Kao predstavnik većinskoga naroda. Bio je to prvi komunalac i originalna SDP-ova parola „Hrabrost za promjene“, prenesena iz propale socijalističke države u kojoj su se Hrvati na funkcijama tražili sitnozorom, a Pupovčevi manjinci bili su u pravilu „ravnopravniji među ravnopravnima“. Sjetimo se samo direktorske i poslovodne pogonske mreže pokojne željezare. Gradska je koalicija, evidentno, odavno odustala od planirane hrabrosti za promjene.

Krotin kroti tvorničare vode

Udruženi sa SDP-om Čačić-Pusićkini i Vrdoljakovi čelnici, s poštenjačinom Srećkom Ferenčakom iz hrvatske nepotrebne stranke (s potporom javnosti u promilima – op.a.) upravo se u Sisku pripremaju BH džentlmenski od lakta odvaliti Račanovim domoljubima. Štoviše, dokazuju da se vlasti nisu dohvatili zbog novca, ali je evidentno da ih, bar zasad, na okupu drže osobni interesi. U tom kontekstu, u javnost dopiru zanimljivosti iz petrinjske tvornice vode, Vodoopskrbe „Kupe“ za potrebe sisačke distribucijske mreže. Zlatko Medved iz „Privrede“ vratio se starim gradskim bunarima na obroncima Hrastovičke, odnosno Zrinske gore i kvalitetnijoj, prirodnijoj pitkoj vodi. I, da, u spomenutoj „Kupi“ već dugo za opće dobro vedri i oblači bivši željezarac direktor Svetozar Krotin iz narančaste Čačić-Pusićkine reprezentacije. Na mjesto tehničkoga direktora sa stranačkom iskaznicom HNS-a (nema veze s nogometanjem!) doveo je perspektivnoga dipl.ing. graditeljstva Slavena Bobića. Daljnje kadrovske akvizicije „vodonoše“ Krotina su negdašnji metalac iz Capraške šume Milorad Marinković, kojem je povjerena referada materijalnoga knjigovodstva i skladišta, a bivšem guraču lopte „Segeste“ Edinu Doliću mjesto zaštitara. Dipl. Ing. metalurgije Emina Veljačić, pak, HNS-ova je mlada uzdanica, zapravo pripravnica kemijske tehničarke u Odjelu kontrole kvalitete vode. Tako sisački vlastodršci na okupu i bez njega rade za opće dobro. Iako je strpljivi Žinić u najnovijem sukobu grada i županije, spominjući početak kampanje jalovih oporbenjaka za lokalne izbore,izjavio kako projekt gradnje bolničkoga paviljona neće potpuno otpasti, mrgudna je pakosno likovala. Možda se prisjetila cijele galerije simpatičnih likova, Zorana Milanovića, Miralema Miranda Mrsića, šarmera Igora Dragovana, Milanke Opančić, Milorada Pupovca ili pak umiljatog Nenada Stazića, koji se ustrajno nude da nastave posao domoljubaca.

Branitelj, nepoželjan perač posuđa?

Jedan rat, onaj s upravom i sisačkim simpatizerima jubilarca, HNK „Segeste“, a drugi je rat KIB, Kike ili Ikebane netom zapodjenut – za odustajanja i kapitalna (ne)ulaganja države Hrvatske u krugu dvostoljetne Opće bolnice „na berdu“. Oglasio se i dosadašnji sanacijski upravitelj dr. Miroslav Dubovečak, naglašavajući kako će se prvotni projekt ipak reducirati. I brojem kvadrata i predviđenom sumom. Župana Žinića izravno odgovornim drži i županijska povjerenica Hrvatskih laburista Aida Fuka. Povod sporenjima, držimo, izvučen je iz protudemokratskoga paklenoga arsenala Zgubidana Milanovića neutaživo željna vlasti. Zastoj bolničke investicije silno je rasrdio plavokosu SDP-ovu „malericu“ crvenih bicikl-staza i samoupravljačicu. Do sljedećih je izbora još uvijek daleko, pa bliski rođaci još dosta dugo mogu biti zaposleni u tržnicama, blagajnama, vrtićima etc., te redovito kući donositi plaće. Premda neki od njih zauzimaju radno mjesto nezaposlenu Mladenu Desiću, bivšem hrvatskom branitelju i ocu dvoje djece, spremnom i prati vrtićko posuđe. Klijentelistička lista usluženih – među koalicijskim simpatijama, čak i među domoljupcima pravaške provenijencije – podugačka je. Rade, navodno, u zelenim i crvenim odorama višenamjenskih komunalaca, grobljima, u plavim uniformama javnoga i dragovoljnoga vatrogastva, među prometnim i komunalnim redarima, ustanovama kulture, predškolskoga i školskoga odgoja i obrazovanja, u tržnicama, gradskim upravnim resorima. Posvuda gdje sei pjeskarenjem ostarjela i slabašna željezničkoga mosta na Kupi zarađuje kruh svagdašnji. Neupućeni će čitatelj postaviti pitanje tko su likovi što su sudjelovali u krim-aferi „Kopa beach“. Koji su posredovali u dobivanju „poticajnog 50-milijunskoga kredita HBOR-a“ za komunalnu i partijsku infrastrukturu kampanje SDP-a. Ne zaboravimo, obećani pakao Zoke Muljanovićev traje od 2013. i početka njegova „državničkoga“ glumatanja među nasumce odabranim sljedbenicima. I dok predsjednik županijskoga SDP-a, opće prihvaćeni Zoran Vasić, ohrabruje nevjerne Tome, tvrdeći da treba lobirati za investiciju stoljeća, drugi bi opet nastavili verbalni rat i nadmudrivanja. Najbolje želje upućujemo budućem penziću Željku Rakariću, da mjesečnu mirovinu HZMO-a troši još jako dugo. Šefici Kristini Ikić Baniček, pak, savjetujemo da – umjesto honorarca – kao „dvorskog fotografa“ angažira zaposlenicu grada, doduše pravašicu i bivšu novinarku Sanju Blažević. Premda nije komunističke političke orijentacije ili baš tome usprkos… T

2 komentara

Uskoči u raspravu
  1. Jovo Jovin p. Jovandeke
    #1 Jovo Jovin p. Jovandeke 19 svibanj, 2016, 18:24

    ¸Malu blajhanu četnikušu biraju “frankovci”. Ha ha ha… da se pocepaš od smeha.
    Alan Ford i njegovo društvo je realnost u poredbi s ovom rvatskom.

    Odgovorite na ovaj komentar
  2. Rexdeuss
    #2 Rexdeuss 19 svibanj, 2016, 11:58

    Propeli se Frankovci 🙂

    Odgovorite na ovaj komentar

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.