DID VIDURINA O ĐAVLIJOJ KAPELICI UZ CRIKVU HRVATSKU – pismo ing. Ante Matića iz Livna

DID VIDURINA O ĐAVLIJOJ KAPELICI UZ CRIKVU HRVATSKU – pismo ing. Ante Matića iz Livna

22. srpnja, 2017.

 

 

 

– Ma šta je ovo braćo moja, šta ovo svira, šta se ovo slavi, ma je li ovo naš vojni orkestar u šumi nikoj, a šta ova pudara ovako nadovida mlatarajuć’ sve rukama, vrpolji se did, gledajući tek upaljenu televiziju u ‘ladovini starog orasa dok ide babi pomoć stavit’ mladu janjetinu ispod peke.

– Evo dide, sad sviraše „Živila Hrvatska“ i „Tvoja zemlja“ i to u šumi Brezovici, smješka se mala Marica dok sida za stol sa bokalom ‘ladne limunade.

„Živila Hrvatska“, pa onda su ovo naši, polako će did, ali kako u šumi Brezovica, dite moje drago, okriće se did, da se nisi šta zabunila.

Hrvatske pisme pa u Brezovici, danas, čudi se opet did češkajući se po bradi.

Zar ono tamo ne hodočaste oni jugokomunistički ostaci titinih koljača, SUBNOR-ovci, novopečeni antifašisti što ‘no slave nikog Vladu Janjića Capu, NOB, partizanluk, tobožnji niki Prvi sisački partizanski odred i sve tako zločine svakovrsnog četničko-partizanskog ološa što se iz potaje diže na sve hrvatsko i NDH kad ono zaratiše dojučerašnji saveznici Hitler i Staljin, skida did sad kapu.

– Ma njihovi dide, kakvi naši, njihovi, samo se pogrde crvene kriju iza tobožnjeg antifašizma i hrvatskih pisama.

To ti je, dide, onaj srbokomunistički dernek u Brezovici pod firmom Dana antifašističke borbe koji je eto državni praznik u jadnoj nam RH, vrti glavom mala Marica.

Propusti’ si, a možda je i bolje, glavne govorancije šumske bande što bezočno gadi po povisnoj istini i zdravom razumu i dan danas k’o i nekad za krvavog bandita, maršala im, Tite, podrugljivo će mala Marica

Da su Capini ustrašeni pajdaši, kokošari, u to vrime dok su se krili po šumama naišli na ovakve goloruke hrvatske svirače to bi im bila zadnja pisma koju bi odsvirali, a vidi sad kako nam lažu i u oči pljuju k’o pravi učenici krvavog Tite.

Ubijanje i klanje golorukih sada pakiraju pod antifašizam i hrvatske pisme!

Što nisu bili antifašisti 21. lipnja, kukavna im majka koja rodi takve podrepaše odnarođene, žesti se još više mala Marica.

– Ma jadno je sve ovo dide i za Bogu plakat’ da se u Hrvatskoj slavi zlo i zločin protiv Hrvatske, dođe pod ‘ladovinu orasa s tek ubranim mladim lukom iz bašče za babinu peku i dragovoljac Jure.

Nisi vidio da je tamo i skrušeni im pokajnik Mesić, pa zajapureni skojevac Bernardić, iz partije im, onda ona prilivoda, Bandić, te razni izaslanici, prvo prisidnice, nonine Kolinde, crveni blidoliki, istranin je l’ te, Valter Flego, pa onda vajnog nam i virodostojnog primijera, oni komunjara Božinović ka’ i prisidnika nam otužnog Sabora, titić Jasen Mesić ka’ i izaslanstvo kukavne nam HAZU, te ostala tugujuća rodbina, ovaj, vladajuća jugokumnjarska svita, iz društvenog nam i ostalog jadnog i čemernog života, poput bidnog druga Franje Habulina, prisidnika nikog tamo Saveza antifašističkih boraca i antifašista, a u stvari olinjalog SUBNOR-a.

I još prifrigana banda na početku, bez imalo stida i srama, se naruga svima nama, današnjim i ondašnjim braniteljima Hrvatske dajući minutu šutnje za svoje poginule koljače iz tobožnje NOB-e i branitelje iz Domovinskog rata!

Još je samo falilo da u tu minutu šutnje ubroje i poginule im iz zločinačke JNA ka’ čuvarice im tekovina zločinačke NOB-e.

Slave tako, dakle, ubijanje Hrvata koji pozdraviše uskrsnće svoje države Hrvatske poslin osam stotina lita, slave ubijanje svićenika naši’ koji da su, po bandi titinoj, eto krivi, jer su bili za hrvatsku Državu i šrili viru Isusovu u njoj, ražesti se sad i dragovoljac Jure i side na štokrlu do male Marice.

– A dide, nadoveza se mala Marica, da srbokomunistička zmija nikad ne spava i iz potaje vreba osokoljena novom Plenkijevom antifašističkom ofanzivom dokaz je što sve na ovom šumskom dernekovanju izrogobori komunjara Habulin posli’ pozdrava mu drugova i drugarica i zahvale vlastima na državnom praznikovanju izmišljenog Capinog prvog sisačkog partizanskog odreda.

Bez srama i stida on tako „za volju povijesne istine“ poče nadovidati „kako su akcije ovog odreda bile lokalnog karaktera i kako su one bile nagovještaj onoga što će doći: Ustanak protv okupacije i svih koji su okupatorima služili“ i tako odmah iz prve suprotiva našem Franji koji im i utemelji razlog ovog crvenog praznikovanja!

I ne trepnuvši komunjara nastavlja dalje: „Dakle u Brezovici niklo je sjeme otpora okupaciji i pomagačima okupatora.

Pravi općenarodni ustanak počinje, međutim, u Srbu!

Koliko je Hrvata u sisačkom odredu, koliko je bilo Srba sudjelovalo u akcijama nakon početka ustanka u Srbu, to uopće nije važno.“

– Čuj ti pogrde „nije važno“ koliko je pri toj zločinačkoj ujdurmi sudilovalo Hrvata, naravno, valjda mu prosik popravlja to koliko je pri tome Hrvata zaklano, crn mu obraz antifašistički, zabeštima dragovoljac Jure.

– Ima još Jure, to je još ništa, nastavlja mala Marica: „Da, upravo tako, to nije važno. Važno je da je pružen otpor, da je iskra ovdje zapaljena prerasla u plamen ustanka i da je taj ustanak, koji se nije odvijao samo u Hrvatskoj, porazio okupatore i njihove domaće pomagače i svrstao i Hrvatsku i ostale dijelove Jugoslavije na stranu pobjednika.“

I još je nešto važno, a to je da je ustankom rukovodila komunistička parija Jugoslavije i da je na njezinom čelu bio Hrvat, kasnije maršal, Josip Broz Tito.

Za nas starije sve su ovo notorne činjenice, sve je ovo dobro poznato, a li ja to ipak ponavljam zato što naši mladi, čast izuzecima, o tome pojma nemaju.

Njih u školama uče nekoj novoj povijesti koja je konstruirana samo zato da bi se iz sjećanja naroda izbrisali i Tito i vodeća uloga komunista u ustanku i uloga i značaj narodnooslobodilačke vojske u NOB-u.

Ponavljam to zato da bi se suprotstavio lažima što se sustavno šire i kroz obrazovanje, ali kroz dobar dio medija već više od četvrt stoljeća.

Mi obično govorimo o povijesnom revizionizmu, ali to zapravo nije povijesni revizionizam…“

– Ma dosta mila Marice, ma dosta tih komunističkih laži zaostalog titoiste, đava mu sriću odnija, ljutito će did.

Đava mu maršala odnija s njigovom pokvarenom jezičinom.

Čuj pogrde šta žali za šugoslavijom, klaonicom hrvatskog naroda, čuj četvrt stolića da se laži šire, a dok smo pod njima trunuli u krvavoj Titinoj klaonici onda je to ka’ istina carevala!? Da istina, puše did! Najgrozomornija podla sotonska laž kojom su nam učenici crvene sotone silovali zdrav razum dok smo klani, proganjani, zatvarani i mučeni zbog riči ‘rvatske, e šugo jedna pokvarena!

Još vam nije dosta pa bi još, marvo crvena, baci did kapu s glave.

Pa sve je, gade bezobrazni, u vašim crvenim orjunaškim kandžama k’o da za Hrvatsku ne pade ni jedna glava tako da bi se i sam krvolok tito čudom čudio koliko još njegove laži žive u navodno samostalnoj i neovisnoj Hrvatskoj!

Možda bi sve krvoloku bilo jasnije o kakvoj se ovdje ujdurmi udbaškoj radi kad bi se ka’ vampir usta i vidio da uistinu Sava ne teče uzvodno, zamahnu did kapom po kolinu.

– Ma dide ne jidi se, znam da je teško slušati crvene laži, ali ’tila sam da čuješ, od riči do riči, šta komunističke aveti pričaju na derneku državnom, da vidiš da se slave zlotvori hrvatski, veliča krvolok Tito i klaonica Jugoslavija, maše jugoslovenskim zastavama dok se Hrvatima u državi Hrvatskoj oduzimaju hrvatske zastave bez onog zoološkog vrta na grbu, ka’ i zastave HOS-a te šalju prekršajne prijave našim braniteljima i njihovoj dici koji ih s ponosom ističu!

Ovdje se jasno vidi da on i njegov SUBNOR ponovno, osiljeni nakon propasti im Yuge s novom virodostojnom, prostituiranom, antihrvatskom vlašću, vraćaju na pozornicu stare srbokomunističke, jugoslovenske laži o „antifašističkom ustanku“ kada na Brezovičkom derneku jasno uzdižu četnički ustanak u Srbu umisto nazovi hrvatskih, antifašističkih, laži i buncanja o Capinom ustanku kojima su se priobraćeni „hrvatski“ komunisti samo tješili da su Hrvati na strani pobjednika da bi nam i dalje bili na grbači, perući tako, pod firmom pomirbe, svoju nečistu savist nad priko pola milijuna poklanih Hrvata, negirajući očitu činjenicu da su Hrvati padom NDH izgubili drugi svitski rat, na što, tako svojedobno, ukaza iz prve ruke i Ante Ciliga u intervjuu poznatom nam spadalu Dujmoviću.

Time su nam, pod firmom pomirbe, zapravo privarom stolića, ukrali razlog i smisao naših htijenja zašto rušimo Jugoslaviju i zašto ginemo za Hrvatsku usmiravajući naše žrtve za svoj udbaško komunistički opstanak u svom feudu samo sad pod imenom hrvatskim, uglavljujući se kao smrtonosni paraziti u narodno tkivo, trujući nas duhovno i materijalno na svakom mistu i u svako vrime popločavajući nam siguran put u narodnu i državnu propast, podcrtava ozbiljno mala Marica!

Dakle dide, ustade mala Marica, džaba je Franjo, k’o što bi neki tamo rekli, „krečio“, izmišljajući antifašistički praznik za hrvatsku antihrvatsku bulumentu kojoj je Srb i dalje u antihrvatskim genima. To je bilo krečenje hrvatske istine sa živim krečom doslovce ugašenim u hrvatskoj krvi, zasuziše se oči male Marice.

Baš k’o da će slavljenje tamo nikog izmišljenog prvog partizanskog odreda dati drugi rezultat od slavljenja ustanka u Srbu, po nas Hrvate i povisnu istinu, kad je i vrapcima na grani jasno da se s oba, više-manje, u biti slavi zaplotnjačka borba i zločin nad golorukim hrvatskim narodom, kako onih crvenih fašista, boljševika, instruiranih od Moskve, tako i onih četničkih fašista instruiranih od Londona i Rima. Oba su negacija volje i života hrvatskog naroda koji se plebiscitarno izjasnio za NDH!

Tko ne viruje nek’ sluša ovo jugoslovensko dernekovanje po šumi Brezovici ovih novodobnih antifašističkih avetinja.

I što se takvi tobožnji mrzitelji okupatora nisu protiv njih borili 6. travnja 1941. il’, da opet ponovim, 21. lipnja, nego ovi ka’ u borbu kreću 22. lipnja kad su se od pustog straha sklonili u šumu i tamo plašljivo parazitirali, a ovi drugi, velikosrbi, digoše se 27. srpnja kad im mig dadoše fašistički zaplotnjaci talijani za pogrome protiv NDH, zaključuje mala Marica.

Da nisu Hitler i Staljin zaratili naši crveni izdajnici bi mučali i čekali k’o što su mučali i čekali i do 22. lipnja, odnosno slavili k’o što su slavili tog istog „okupatora“ prilikom komadanja Poljske sa drugom im Staljinom!

Da nije uskrsnula hrvatska država, za koju se hrvatski narod plebiscitarno izjasnio, a protiv koje su „saveznici“ Talijani odlučili poduzeti aktivnije zaplotnjačke akcije radi njene posvemašnje destabilizacije dok je njena oružana sila bila tek u povojima, četnički koljači bi bili protiv „okupatora“, k’o i crvena im braća do 22. lipnja, skrivajući se i čekajući po šumama!

U njihovoj borbi protiv „okupatora“ stradaše samo goloruki Hrvati, jasno će mala Marica.

– Tako je srce didovo, dođi da te poljubim. Džaba su komunjari Habulinu izlizane srbokomunističke laži dok je gena kamenih u našoj dici, razveseli se did tarući suzne oči svoje mezimice.

– Da dide samo, ne zaboravi, za te slidbenike tite krvoloka poput „borca“ kukavnog im Habulina su ti geni kameni „obnova fašizma i ustaštva“ dok nakarada i dalje trubi po starim titinim stazama revolucije kada laže da je „većina Hrvata i pripadnika drugih nacionalnosti koji su živjeli u Hrvatskoj, te sve ono što je bilo dobro i plemenito u Hrvatskoj, bilo aktivno na strani ustanka“.

– Ma znam Marice moja, ne sikiraj se, di Bog vidi anđela, pogrda sotonska će to pritvorno prikazivati ka’ đavla crnoga prema onom što mu je u srcu zlom, ne bi li koju naivnu dušu, neiskvarenu lažima i potvorama, privela na stranu Sotone, oca crvene im laži, čije su pokvareno sime, diže prst did.

– Tako je dide, pogrda zaplotnjačka, po onoj napad je najbolja obrana, rogobori o „novoj povijesti“ i medijima, a zna zmija da je i dalje sve u njihovim udbaškim rukama k’o i za najcrnjih dana titine srboslavije. Zato i diže graju po onoj znanoj da se Vlasi ne dosjete, odnosno drž’te lopova!

Čak mi se čini, dide, Bože mi ‘prosti, da je bolja situacija po ovom pitanju bila u pridzadnjim danima juge-šuge nego sada, jer su komunjare tada pridosićali uz pad Berlinskog zida i svoj pad i kraj bojeći se narodne kazne za sva u nebo vapijuća zla koja počiniše prema narodu hrvatskomu, pa je svakovrsna represija tiila i duha bila i tada podnošljivija nego evo danas u tobože samostalnoj i neovisnoj nam Republici Hrvatskoj, a zapravo, po svemu sudeći, i dalje Titinoj kifli u kojoj i dalje caruje najcrnja komunistička laž, hvata se za glavu razočarano i mala Marica.

– Naravno dite moje, ja sam bia i zaboravi’ što se sve snimalo i prikazivalo u kletoj titoslaviji, kojim se sve lažima u zdrav mozak silovalo hrvatski narod, jer su to pristali prikazivati već tamo od sedamdesetih vidjevši sami da ne mogu dalje s tolikim očitim lažima, a danas nam sve to serviraju pod imenom hrvatskim bez imalo straja i srama da bi i nova hrvatska pokoljenja trovali starim srbokomunističkim otrovima i lažima, širi ruke nemoćno did upirući pogled u nebo.

– Tako je Marice, dodaje i dragovoljac Jure, to je naša surova stvarnost, to su plodovi svega onoga simena udbaško-komunističkog koje nam je Franjo u amanet ostavio, a mnogi prid tom činjenicom glavu k’o nojevi u pijesak guraju skrivajuć’ tako, zapravo, svoj kukavičluk i oportunizam iza nekritičkog glorificiranja svih prisidnikovih poteza ne hajući što Hrvatima i državi Hrvatskoj, posebno nama koji ostasmo tako izvan nje, zbog toga i dan danas zubi trnu i trnut će!

I onda se netko čudi da se u današnjoj državi Hrvatskoj čuju ovakve crvene gadosti iz šume Brezovica od strane ovih bestidnih titinih slidbenika i to ne samo nekažnjeno već i pod državnim patronatom i to sve posli’ toliki’ poklanih i poginulih koji padoše za nju u zadnjem oslobodilačkom ratu protiv JNA i četnika, naslidnika onih Titinih antihrvatskih spodoba iz krvave 1945., čuvara krvave krvolokove baštine, očajno će dragovoljac Jure.

I još crvendać ima obraza rogoboriti i da se naša Crkva ka’ eto slabo sića, odnosno da uporno prišućuje svićenike koji da su prišli partizaniji te da su oni, banda partizanska, u svojim jedinicama imali vojne svićenike i da komunistima nije smetalo da im virnici prilaze niti virnicima da ih komunisti vode, crn mu obraz, podsmihuje se od sve muke Jure, a da se pri tome eto stalno naglašava da je ubijeno mnogo, ne zna on koliko, svićenika od tog partizanskog pokreta i da se eto zaboravlja da su oni blisko surađivali s ustaškim vlastima iil da su aktivno s oružjem u ruci borili protiv partizana i da ih je prema tome, je l’ te brate, onda i stigla zaslužena kazna komunističke pravde od strane boljševičke bande!

I još vrdalama kmeči da se „ne će umoriti ponavljati istinu“, privedeno, stare laži, „da je većina Hrvata bila na strani antifašističke borbe“, jadna li mu majka partija beštimajuć’ će opet dragovoljac Jure.

– Ne će se on umorit‘, to mu virujem, jer đava nit’ ore nit’ kopa, pa ima vrimena tako bezočno lagat’ i to sve uz državnu potporu jadne nam države i još jadnije vlasti, jadni ti smo i žalosni, žesti se did.

A nisu tako široke ruke kad triba našoj teško oboliloj dici nabavit’ iz svita najnovije likarije da prižive, prokletnici odnarođeni, kune did.

Njihova istina je ustvari prokleta laž, pribra se did, jer laž i potvora je njihov temelj na kojima je uzgojeno iskonsko zlo koje i dan danas tlači ovi ‘rvatski narod, dico moja.

Tko pošten s izeru čovičnosti u sebi bi moga’ tako izvrtati stvarne događaje i bez trunke stida ponavljati stare srbokomunističke floskule koje ni pas s maslom pojio ne bi, vrti glavom did.

Pa poklali su oni, ta četopartizanska krvava bratija, priko šest stotina naših svićenika na najgrozomornije načine da bi im i sam Sotona na tomu pozavidi’ i sad još gad ima obraza govorit’ o nikim njihovim vojnim svićenicima i o tobožnjim virnicima koji da su im prilazili, jadna li mu nana, gleda did opet razljućeno na sve strane, sve vrteći glavom.

– Je prilazili su im svi kojima je nož bi’ pod grlom i izrodi kojima je otac ubij, zakolji i izdaj, a majka crna laž i prevara, oni kojima je đava pamet pomuti’ i u šumu ih okrenu’, dometnu baba sve zagrćući žeravu na sač.

– Ma jasno baba moja, i kako Jure kaza to je za Bogu plakat’ i glave nedizat’.

Stvarno je za nevirovat’ šta nam se ovo događa, majko moja mila, u koju smo ovo sotonsku jamu upali iz koje se sunce istine nit’ vidi nit’ nazire, jada se did.

Did Vidurina T

1 Comment so far

Uskoči u raspravu
  1. Velebit
    #1 Velebit 24 srpnja, 2017, 08:53

    Tako je dide! Goni bandu preko Drine u 3PM četničke!

    Odgovorite na ovaj komentar

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code