AKTUALNI KOMENTAR GLAVNE TEME

DETUĐMANIZACIJA JE KRIVA ZA RAZDOR MEĐU HRVATIMA

5. kolovoza, 2019.

Mesić, kojeg su dva puta birali za predsjednika države, što je sramota kakva se ne pamti u hrvatskoj povijesti, jedno vrijeme bio je na čelu onih koji su blatili i gazili ime Franje Tuđmana, iako bez njega ti i takvi nisu se mogli uspješno kandidirati ni za čelnika neke općine. Osim toga, Mesić će ostati upamćen i po protjerivanju najznačajnijih hrvatskih generala iz Hrvatske vojske, kao „lopov“ koji je navodno otuđio milijune eura koje su mu dali hrvatski građani iz Australije za pomoć u stvaranju hrvatske države, sramnom svjedočenju protiv Hrvatske i Hrvata u Haagu, pričanje najgnjusnijih viceva na račun dr. Tuđmana itd.

Napisao: Mladen Pavković

Častan i ugledan hrvatski general Mladen Markač izjavio je u Glini (3.8.2019.), gdje je otkriven spomenik prvom hrvatskom predsjedniku dr. Franji Tuđmanu, da je Oluja bila politički opravdana, vojno besprijekorno izvedena i moralno čista, a cijeli Domovinski rat pravedan i oslobodilački, tako da danas ponosno živimo u slobodnoj i neovisnoj državi Hrvatskoj. Nezadovoljan je, međutim, što nije ostvaren život kakav su branitelji u ratu očekivali, a zato je, kazao je, kriva „detuđmanizacija koja je posvađala hrvatski narod“.
Sve je to točno. Međutim, za sve ono što nam se danas događa, osim detuđmanizacije, „krivi“ su i hrvatski branitelji, koji su nakon prolivene krivi u hrvatskom obrambenom Domovinskome ratu „bez ijednog ispaljenog metka“ prepustili hrvatsku državu pojedinim političarima i politikantima, koji su nas (svaka čast iznimkama) svojom demagogijom, neznanjem, pa i „mržnjom“ prema Hrvatima i hrvatskoj državi doveli tu gdje jesmo.
Mesić i Manolić
Glavni akteri detuđmanizacije bili su Ivica Račan, Stjepan Mesić, Ivo Josipović i Ivo Sanader. Njima se na određeni način može priključiti i čovjeka koji je zalutao u politiku – Zoran Milanović, a koji danas besramno traži svoje mjesto za predsjednika Republike.
Nakon prerane smrti ratnog ministra Gojka Šuška i dr. Franje Tuđmana, i u HDZ-u, u stranki, koju je stvorio prvi hrvatski predsjednik, i koja također ima izniman obol u stvaranju države, popustili su, najblaže rečeno, u zaštiti imena i djela čovjeka koji je bio nacionalni ponos Hrvata i kojem uvijek moramo biti zahvalni.
Tek nakon smrti prvog hrvatskog predsjednika dolazi među ostalim do procvata lopovluka, a na površinu su izbili i neki njihovi dojučerašnji prvi suradnici poput bivšeg Udbaša Josipa Manolića i drugih, koji su čak javno govorili da je „Udba stvorila hrvatsku državu“.
Mesić, kojeg su dva puta birali za predsjednika države, što je sramota kakva se ne pamti u hrvatskoj povijesti, jedno vrijeme bio je na čelu onih koji su blatili i gazili ime Franje Tuđmana, iako bez njega ti i takvi nisu se mogli uspješno kandidirati ni za čelnika neke općine. Osim toga, Mesić će ostati upamćen i po protjerivanju najznačajnijih hrvatskih generala iz Hrvatske vojske, kao „lopov“ koji je navodno otuđio milijune eura koje su mu dali hrvatski građani iz Australije za pomoć u stvaranju hrvatske države, sramnom svjedočenju protiv Hrvatske i Hrvata u Haagu, pričanje najgnjusnijih viceva na račun dr. Tuđmana itd. i tako redom.
Razorni potres
Nije se svojedobno smjelo dopusti da Mesić i Manolić, „drug do druga“, sami napuste HDZ-e, već ih je trebalo (da se malo našalimo) „baciti kroz prozor“ i ne im dozvoliti da njihova zlodjela prođu nekažnjeno.
U svakom slučaju, detuđmanizacija je u našem društvu ostavila posljedice poput razornog potresa, iako kako godine idu ime i djelo prvog demokratski izabranog predsjednika RH poprima, prije svega kod većine naroda, veliki i neoborivi značaj.
Nu, u svakom slučaju general Markač je odlično primijetio da je „detuđmanizacija posvađala hrvatski narod“ i ni krivog ni dužnog mrtvog Josipa Broza Tita, jednog od deset najvećih svjetskih krvnika, sramotno dovela u „prvi plan“.
To je nama naša borba dala. T