DEKLARACIJA O DOMOVINSKOM RATU JE MRTVO SLOVO NA PAPIRU

DEKLARACIJA O DOMOVINSKOM RATU JE MRTVO SLOVO NA PAPIRU

22. listopad, 2018.
Print Friendly, PDF & Email

 

Tko i na kakav način skrbi o hrvatskim braniteljima koje u vrijeme rata ni metak nije okrznuo, a koji su kasnije teško oboljeli? A tko o onima koji ne mogu dobiti nikakvo zaposlenje ni za sebe ni za svoju djecu? Za neke od njih istina skrbi Crveni križ ili Caritas. Nu, nitko ni ne zna koliko je zapravo hrvatskih branitelja socijalno ugroženo, jer se takve analize ne prave ni iskazuju. Oko tri tisuće hrvatskih branitelja dosad je izvršilo suicid. Čiji je to problem i je li ikada itko odgovarao što je nekog hrvatskog branitelja „natjerao“ na samoubojstvo?

Napisao: Mladen Pavković

Zbog čega se u Hrvatskoj ne poštuje, odnosno marginalizira Deklaracija o Domovinskom ratu, koju je donio Zastupnički dom Hrvatskog državnog sabora, 13. listopada 2000. godine?

U tom dokumentu među ostalim se naglašava da je „Republika Hrvatska vodila pravedan i legitiman, obrambeni i osloboditeljski, a ne agresivni i osvajački rat prema bilo kome u kojem je branila svoj teritorij od velikosrpske agresije unutar međunarodno priznatih granica.“

Također se navodi da će „u skladu s temeljnim načelima pravednosti i građanske solidarnosti, Republika Hrvatska u okviru materijalnih mogućnosti osigurati svim (!) hrvatskim braniteljima, obiteljima poginulih i stradalnicima Domovinskog rata, koji su najzaslužniji za njezino stvaranje, punu zaštitu, dostojanstvo i skrb“ te da je „radi dostojanstva Domovinskog rata hrvatsko pravosuđe dužno procesuirati sve moguće slučajeve pojedinačnih ratnih zločina, teške povrede humanitarnog prava i svih drugih zločina počinjenih u agresiji na Republiku Hrvatsku i u oružanoj pobuni te tijekom Domovinskog rata, strogo primjenjujući načela individualne odgovornosti i krivnje“.

Moralni dignitet

Ovim dokumentom pozvani su svi, od građana do državnih tijela, da štite temeljne vrijednosti i dostojanstvo Domovinskog rata, kao zalog naše civilizacijske budućnosti.

Na taj način čuvamo moralni dignitet hrvatskoga naroda i svih građana Republike Hrvatske i tako štitimo ugled i dostojanstvo svih branitelja i građana Republike Hrvatske koji su sudjelovali u obrani Domovine“ – naglašava se u Deklaraciji, u kojoj se vrlo jasno ističe i da je „oružanu agresiju na Republiku Hrvatsku izvršila Srbija, Crna Gora i JNA s oružanom pobunom dijela srpskog pučanstva u Republici Hrvatskoj“.

Kao prvo, ovaj dokument trebao bi biti „sveto pismo“ za sve saborske zastupnike, ali jedan dio, poglavito onih koji u Saboru sjede s lijeve strane, a tu osobito uključujemo i predstavnike srpskih i inih manjina, prave se da za nešto takvoga nikada nisu čuli, pa blate i gaze većinu onog što je i bez njih stvoreno u vrijeme Domovinskoga rata.

Kako, primjerice, u Saboru može sjediti jedan notorni Milorad Pupovac, podržavati Vladu Republike Hrvatske (HDZ), a okolo pričati da je Hrvatska bila agresor, a ne Srbija?

Ili, zbog čega država, općine i županije svim hrvatskim braniteljima (dakle, ne samo stradalnicima) u okviru svojih mogućnosti ne osiguraju „punu zaštitu, dostojanstvo i skrb“?

Ubijaju se svi

Neki će, možebitno, reći da to zaslužuje veliki broj ljudi i da nema dovoljno sredstava, što je laž. Tko i na kakav način skrbi o hrvatskim braniteljima koje u vrijeme rata ni metak nije okrznuo, a koji su kasnije teško oboljeli? A tko o onima koji ne mogu dobiti nikakvo zaposlenje ni za sebe ni za svoju djecu? Za neke od njih istina skrbi Crveni križ ili Caritas. Nu, nitko ni ne zna koliko je zapravo hrvatskih branitelja socijalno ugroženo, jer se takve analize ne prave ni iskazuju. Oko tri tisuće hrvatskih branitelja dosad je izvršilo suicid. Čiji je to problem i je li ikada itko odgovarao što je nekog hrvatskog branitelja „natjerao“ na samoubojstvo? O suicidima hrvatskih branitelja se šuti, kao da se time rješava ovaj problem.

A ubijaju se svi, od bivših običnih hrvatskih vojnika, pa do zapovjednika pojedinih ratnih postrojbi. Čak i njihova djeca ili članovi njihove obitelji.

Koliki bi se životi spasili da se većini bivših ratnika osigurala „puna zaštita, dostojanstvo i skrb“?

Jednom riječju, Deklaracija o Domovinskom ratu, zahvaljujući prije svega onima koji su je donijeli (svaka čast izuzecima) bila je i ostala mrtvo slovo na papiru.

Bilo bi dobro i poželjno da se u Hrvatskom saboru barem jednom godišnje pročita ova Deklaracija, a ne da je pojedini zastupnici ala Pupovac i ekstremno lijevi namjerno gaze i marginaliziraju.

Osim toga, tog se dokumenta ne drže ni u općinama i županijama (svaka čast izuzecima), jer da ga poštuju većina problema onih koji su najzaslužniji za stvaranje hrvatske države već bi odavno bila riješena.

Svojedobno je Zvonimir Mršić, kad je bio gradonačelnik Grada Koprivnice, kad su mu neki branitelji došli tražiti pomoć, navodno rekao: Idite onima koji su vas i poslali u rat! T

5 komentara

Uskoči u raspravu
  1. anno
    #1 anno 22 listopad, 2018, 13:24

    Dajte molim vas, pa tko više spominje dragovoljce i istinske ratnike.
    Sada su u modi oni koji su iz kancelarija”pucali” i one koje su čistile puške bez odlaska na bojište.
    Oni pravi ratnici nemaju pravo glasa jer su im nadređeni začepili usta.
    Barem se nama ženama tako čini.

    Odgovorite na ovaj komentar
  2. Ante
    #2 Ante 22 listopad, 2018, 11:23

    Branitelji spavaju jugosloveni udbasi laju.

    Odgovorite na ovaj komentar
  3. Anonimno
    #3 Anonimno 22 listopad, 2018, 06:12

    Slažem se. Krivica je i na braniteljima.

    Odgovorite na ovaj komentar

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.