DA SU LUKA I RAKETA U FINALU BILI BOLJI OSVOJILI BI MUNDIJAL

DA SU LUKA I RAKETA U FINALU BILI BOLJI OSVOJILI BI MUNDIJAL

25. srpanj, 2018.
Print Friendly, PDF & Email

 

Zaslužili  su Vatreni – najviše. Bili su senzacija. Svijet je, ovakav ili onakav, uglavnom, nikakav, zatečen. No, pojam –  hrvatski – obišao je globus,  brže od mjesečevih  mijena. Da, reći ću, istini za volju, da su nam veznjaci bili malo raspoloženiji, mi dobivamo Mundial. Ni Luka ni Raka, nisu dali  svoje barcelonsko – realovske igre. A, bez njih, do prvaka svijeta, nije lako. No, odigrao je ovakav, Dalićev CRO – naraštaj, silno – treće poluvrijeme. I to je, njihova – bomba. Digli su hrvatski narod na noge. Ma, gdje god on bio. Bilo je milijune ljudi, uzduž i poprijeko, Lijepe naše, na ulicama beskraja, na dočeku

Za portal Tjedno SP u Rusiji pratio je: Zvonimir Magdić

Još jedno svjetsko nogometno prvenstvo, ovo rusko, 2018, nije oduševilo nogometne šmekere. A,  s čime’? S ničim. Čast hrvatskom kapetanu Vatrenih, Luki Modriću, najboljem nogometašu Čampionata mira.

Hrvati  spasili  dostojanstvo koncerta, na kojem nije bilo – bogova

U samom vrhu, ruskog mundiala, Francuzi ( prvaci) i mi – Horvati – vice PRVACI svijeta. Zlato i – srebro. Oni -Griezmann, mi – Luka Modrić. Oni –  Pogba, mi – Mandžukić. Oni –  Mbappe, mi –  Rakitić. U utakmici vele-završnice, naša je igra. Prvake svijeta, koji još nisu ni zapjevali Marseljezu, mi imamo po – kunu. Mi smo bolji. Nadigrati – svježe –  prvake svijeta, na sam dan super-finala, to je rijetkost. To mogu, samo Hrvati. Imali smo naraštaj, spreman, za prvaka svijeta. Kao i onda, pod Ćirom, kad smo, ipak, vlovili – broncu. Sada, pod Dalićem –  srebro. Mala suerte – kažu Hispanci. Loša sreća. Galski pijetlovi. A, ovog puta,  bio  sam uvjeren u finu juhicu, kokotovu. Peh. Autogol. Izravnanje. Nada. I, Pitana, Argentinac, daje elver, ruke poradi, Perišića. U jednoj, takvoj gala-predstavi, taj se ne fućka – ni mrtav. Rimski su pravnici ozakonili: in dubio, pro reo. U slučaju sumnje, u korist je okrivljenog. A, mi smo bili ti, okrivljeni.

Griezmann mirno iskorištava ‘darovnicu’. Opet zaokret. Deschamps je ubojiti praktičar. On špana, tihu ‘bunkericiju. Drži rezultat defenzivom, a dobiva – kontrom: Pogba i Mbappe. To je već, visoko. Tišti. Ipak, Manđo ‘krade’  loptu Llorisu, i postavlja, snošljivih, 2:4. Ali, pravda, ne, nije zadovoljena. Niti je ona sama – zadovoljna. Izigrana. Gospodski, Deschamps grli svakog Hrvata, svakog od naših Vatrenih! A, to se baš i ne događa, svaki dan. On hoće – poštenje. I, čistu savjest. Veli Daliću: ‘Bili ste, sjajni’. Ipak, upit se nameće, športaši smo, prema samom sebi, u prvom redu. Zakaj ne zlato, samo srebro. I taj časni, plemićki naslov do – PRVAKA. To, treba uvijek potezati. Udarati o bubnjeve, dok nas ima. PRVACI, pa makar i – vice. Veli mi moja Zdenka:’Pa moj je rođak,  s Prvića bio – Vice.’ Draga, ali je zbunjena. Zaslužili  su Vatreni – najviše. Bili su senzacija. Svijet je, ovakav ili onakav, uglavnom, nikakav, zatečen. No, pojam –  hrvatski – obišao je globus,  brže od mjesečevih  mijena. Da, reći ću, istini za volju, da su nam veznjaci bili malo raspoloženiji, mi dobivamo Mundial. Ni Luka ni Raka, nisu dali  svoje barcelonsko – realovske igre. A, bez njih, do prvaka svijeta, nije lako. No, odigrao je ovakav, Dalićev CRO – naraštaj, silno – treće poluvrijeme. I to je, njihova – bomba. Digli su hrvatski narod na noge. Ma, gdje god on bio. Bilo je milijune ljudi, uzduž i poprijeko, Lijepe naše, na ulicama beskraja, na dočeku. Dolazili su iz Moskve, Vatreni, čak i u pratnji  – migova. Ratnički. U srcima –  pobjednički. Meni, nekako, bombastičnošću, paše ona zagrebačka brojka, 550 tisuća! Znam, policija uvijek smanjuje masu i, sada ih  je, bilo sigurno, daleko više. No, taj zveket tih – petica i ove nule, podsjeća me na djetinjstvo. Tada su bili u modi Union- bomboni: 505 s crtom: oni crveni, traka – plava. Pamtim. Ovo je bilo svjetsko čudo. Takvu Hrvatsku volim: ustaničku.  UUUUU. U svoj  silini tog narodnosnog oduševljenja. Ulica je  zapjevala  Thompsonovu ‘Lijepa li si’… Himna, naših Vatrenih. Neki su skakali do pakla. I, natrag. O, njima – ništa. Znaju se. Antihrvati. Da se ne vleče, očito s puno opasnih namjera, slučaj Dalić, bila bi ova ‘srebrna’, najljepša priča hrvatskog nogometa. I – športa. Pustimo, sve će proćI,  opet – doći. Osam stoljeća čekanja, uče nas tome. Budimo  učitelji onima, koji dolaze.  Od ‘Tuđmana’ do Jelačića. Znamo kao se čeka. I, kako se dočekuje  – Hrvatska. Vivat Kroacija. Nije prvi put! A, kaj je, s drugima? Hrvatske – ima.

Nema Engleske, nema Njemačke, nema ni Messija ni Argentine, ni Neymara ni Brazila, nema spektakularne Španjolske, Portugalu nije  pomogao ni Ronaldo. Strpal je četiri komada, čak tri – Hispancima(!), i to mu je bilo, sve. Naš je Luka Modrić, bio toliko  – ‘in’, da mu je, s  oduševljenjem, darovana zlatna lopta. Junak i najbolji igrač Mundiala: Hrvat. Neka pati, koga smeta… Luka! Gospodo! Infantino ima pravo: visoka je bila čitava organizacija Čempionata svajevo mira. Harašo. Ali, nije mu ocjena nogometa, obrađena, baš stručno. Jer, velikog nogometa, na ovom 21. mundialu, nije bilo. Brazil je, po finoći, takvi su, drugačiji i ne mogu biti, bio najbliže, samom vrhu: Ali, naletjeli su na ‘črlene vragove’ Belgije i – pali. Neymar, ipak, nemre sve sam. Nemre ni Messi. Argentinci, kao da nisu, nikad, igrali nogomet. A imali story-klase. Pet zadnjih, najboljih svijeta, godinama,  gaučitosi Srebrene rijeke, sa sklizom tanga u krvi: Moreno, Di Stefano, Sivori, Maradona i Messi. Pa, oni su ‘zarazili’  Španjolsku tika-takom. Sada, niti jedan jedini – dupljak, a o cirkulaciji lopte da  se i ne govori. Sa smiješnim izbornikom, pravi pajac, koji je prehodal više kilometara od Mascherana! Si senor, Sampaoli. Hrvati ima opale takav slavonski ‘drmež’, da su otišli doma, plačući. Hej, 3:0!

Japanci dolaze

Nijemci, od početka, nisu odvali visoke  tonove. I, nije čudo, ‘puknula’ ih je jedna, od dvije Koreje. Južna. Tim, dečkima čast. bili su smioni. I, ponosni. 2:0, Nijemce. Povijest! Čak, i ona – humora. Japanci su oduševili. Svakoga. Tempom, pokretom, tehnikom. Oni, sigurno, sutra, dolaze. Da bi, blesavo, ispustili punu šalicu čaja čak, čistih i pravednih 2-0 pali, protiv  Belgijanaca. No, on zvone, na velika zvona. Uostalom, kao i mnogi iz kolone trećega svijeta. Kolumbija solidna, Costa Rica, vrlo dobra. Arapi, sve znaju. Iran, oho! Pravi nogomet. Razočarali su neki, od dobrog glasa. Poljaci.Loša, Engleska. Imaju, čitam, u najboljoj postavi Mundiala, naših ‘Športskih novosti’ Harry Kanea. Pa, taj, je zabil šest golova i kralj je strijelaca. No, osim toga, nothing. Apsolutni – ništa. A, onda i  smo im, Hrvati, zavrnuli šiju. Duh Bleiburga, kolao je krvlju naših ‘ Vatrenjaka’. Povjesničari znaju,kaj to znači .Općenito, ovaj je ruski Mundial,mojim očima gledano, bi – slab. Rijetko, velikih poteza, malo  velikih igrača, čast našem Modriću. Nije bilo simfonije, niti Ode radosti, Beethovena. Očito, kriza je veličina.

Sjećam se finala u 1958. U Stockholmu, na Rosundi, Brazil i Švedska! Znate koliko je igralo svjetskih klasa, na trenu, mekom i  skliskom: petnaest! Ja ću ih pobrojiti. Garrincha, Didi, Pele, Zagallo, dva Santosa, Djalma i Nilton, Belini, Zito i lijepi dečko, golman Gilmar. A, s druge strani, u žutom,  domaći Sverige: Hamrin, Gren, Liedholm, Skoglund, Svensson, Gustafsson… U utakmici igre bijelih miševa (Hamrin i Skoglund, dva luda driblera koji mogu preći i desetoricu(!) contra dva super – mana, crnih mačaka, bekova, punih tehnike i savršene igre – Djalme i Nilton Santosa ! Čisti susreti treće vrste. Dobili su – Brazilci. Nakon ove revije, nitko nema pravo reći da je ovo,u Rusiji, bio najbolji WM, do sada. I da nije, ovo je živa istina, nas Hrvata, koji smo nadigrali prvake svijeta, Francuze, ad hoc, odmah, i prije sučeva zadnjeg zvižduka  na Lužnjiki, i prije Infantinove podijele medalja. Igralo se, borilo se, i kak’ vele moji Trnjani – španalo! Pa, ja sam imal u tom Trnju, najboljeg nogometaša kojeg sam ja videl na svoje oči  (Icu Hitreca, u njegovoj glanc-formi, nisam gledal), Štefa Bobeka. S ovog ‘rvackog’ mundiala: niti jedna peta, niti jedan roling, niti jedan tunel, niti jedna felša, niti jedan propust, niti jedno, hej, koljeno. Ni Peleove igre, prsima, niti jedna peta prek’ glave, Di Stefana. Nada. Ništa! Pa, ako svega  toga nije bilo, a nije, koju ocjenu dobiva Mundial ’18: jedva, prolazno. Uz, ponavljanu priču: Hrvati su joj dali  konačnicu. Štih. Vice su prvaci svijeta.’ Oui, Monsieur Deschamps!’ Čast!. Amen. Do – Katara! Vaaaaatrennnni!

I, evo, za doviđenja portal Tjedno postvlaja idealnu momčad Mundiala: Courtois, Marcelino, Lovren, Umititi,Varane, Modrić, Rakitić, Hazard, Cavani, Mbappe, Griezmann. T

2 komentara

Uskoči u raspravu
  1. Ante Matić
    #1 Ante Matić 26 srpanj, 2018, 07:14

    Magdiću pričaš gluposti. POkradeni smo kao nikad u našoj nogometnoj povijesti. Nama je oduzeta, ili bolje oteta titula prvaka svijeta. Sudi nam Francuz iz Argentine, a portiv nas je predsjedfnik FIFE, Talijanski govnar mater mu jebem, pa kako ti nije jasno…

    Odgovorite na ovaj komentar
  2. Anonimno
    #2 Anonimno 25 srpanj, 2018, 21:11

    Svaka čast Amigo.
    Mi smo prvacima u srcima svih u svijetu.
    vatreni su stvarno postigli vrhunac koji su mogli u tim uvjetima.
    A VI svojim pračenjem mundijala vrhunac novinasrtva.
    No može se još i bolje.
    Samo da nas posluži zdravlje.

    Stvarno su dečki bili iscrpljeni.
    No zahvaljujući svim doktorima, masažerima i kond treneru svi su dali sve od sebe.
    Naš Zlatko vodi nas i dalje naprijed.
    U meni Hrvatska…

    Odgovorite na ovaj komentar

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.