CRVENA BOLONJA

CRVENA BOLONJA

7. listopad, 2016.
Print Friendly, PDF & Email

 

 

Palače u Bolonji

La Rossa – ako smo kod prve, La Dotte imali jednu kategoriju, kod La Grasse dvije, kod La Rosse red je da imamo tri kategorije objašnjenja – prva kazuje da je grad imenovan po zgradama koje su lokalne crvenkaste boje koja dominira i ne samo gradskim središtem. Oku ugodna i smirujuća, prihvaćena je i nema prevelikih iskakanja iz nijansi. Drugi pak kazuju da je nadimak dobiven po već legendarno dugoj vladavini komunista/socijalista u Bolonji. Uostalom, kada iz smjera Padove, a taj je za nas koji dolazimo iz Hrvatske najčešći, u grad ćete ući kroz via Stalingrado!

Napisao i snimio: Šiško Španiček

Za Bolonju Talijani kažu La dotta, La grassa i La rossa. Zapravo Talijani vole svoje gradove nazivati vječnim (Rim), lijepim (Firenca), spokojnim (Venecija), no cittá eterna, bella ili serenissima (njih je bilo više s tim nazivom a ne samo Venecija). To su bili pridjevi koji su davani gradovima na temelju promišljanja njihovih stanovnika, povijesti gradova i odnosa u njima, iskustava kao i posjetitelja. Bolonja je u tom dijeljenju komplimenata prošla možda i najbolje. Zadobila je tri pridjeva.

La dotta – učena, tu nije bilo teško zašto je nazvana tim imenom jer je prvo europsko sveučilište osnovano krajem 11.st. upravo u Bolonji, kasnije su sljedila ona u Engleskoj (Oxford), Španjolskoj (Salamanca), Padovi..… Svjetski poznati studenti bolonjskog sveučilišta poput Petrarce, nekoliko Papa, poznatih pisaca pout Goldonija, redatelja Pasolinija, Antonionija, ili astronima poput Kopernika, doprinijeli su dobrom glasu na kojem se sveučilište nalazi i na kojem danas studira i do 80.000 studenata. Uostalom i Bolonjski proces 1999. godine koji je bio uvod u europsku reformu školovanja pitpisan je u ovom gradu.

Poznata po bogastvu

La grassa – doslovno mastan, ali i u prenesenom smislu bogat. Masni je shvatljiv kad se sagleda što Bolonja nudi od hrane i gastronomskih užitaka od kojih su mnogi poput mortadele ili umaka bolonjez premašili okvire grada. Kako je regija danas popularna imenica dometnimo da i pršut iz Parme i sir Parmigiano Reggiano kao i nezaobilazni acceto balsamico spadaju u taj gastronomski vrlo pompozni dio Italije. Usput, u Bolonji umak zovu raguom i kuhaju ga uporno, dugotrajno, ustrajno, na laganoj vatri, usudio bih napisati skoro pa satima. I da, ukoliko imate vremena ono što je na oko lagani recept s kojim ste u pravilu kod kuće u domaćoj pripremi gotovi za 20-tak minuta, može se pretvoriti u pravu deliciju.

Zlatni beštek

Bogatstvo Bolonje vidi se čim prošećete užim centrom grada, Piazza Maggiore, centralni trg prekrasan je gradski centar obrubljen raskošnim palačama, kojima na jednoj strani dominira Bazilika sv. Petronija, gradskog zaštitnika, poznata između ostalog po zanimljivom sunčanom satu koji, kao što mu i ime govori prolazeći kroz rupu na krovom zrakom sunca vrlo precizno (naravno za sunčana dana) pokazuje točno vrijeme. Oko samog trga kojim dominira gradska vijećnica (Neptunova fontana je u radovima) puno je malih dućana i restorana u kojima možete pojesti obrok prema vlastitom nahođenju. Potrebno je uglavnom uvijek prema osobnom iskustvu uglavnom birati restorane na kojima su crveno bijeli karirani stolnjaci i zadovoljstvo će biti vrlo izgledno. Mi se naravno nismo time vodili i pojeli smo nešto što smo barem jeli zlatnim (okej pozlaćenim) priborom?!! Glavna ulica Via Rizzoli od Piazza Maggiore vodi i do dva tornja koje su dali izgraditi bogataške familije Asinelli i Garisanda, a koji su među rijetkima koji stoje uspravno i danas od izgrađenih čak 180 tornjeva u povijesti. Doduše, onaj obitelji Garisenda je radi predostožnosti i sigurnosti urušen na pola, no Asinelli je otvoren za javnost i možete se uspeti s 498 stepenica na vrh i pogledati Bolonju iz jedne druge perspektive. Nedaleko od tornjeva nalazi se i mali trg nazvan po sedam crkava koje su nadograđivane jedna za drugom, lijepi pitoreskni trg na kojem vrijedi napraviti fotografiju za uspomenu.

Duž cijelog grada, uz rubove ulica i trgova nalaze se natkrivene kolonade kojih je u Bolonji skoro 40km! One su građene pred nekoliko stoljeća kada je bilo potrebno zaštititi građane od kiše, blata, sunca i općenito atmosferilija koje su mogle naškoditi dokonim šetačima. Danas su te iste kolonade u sličnoj službi, samo što su nažalost male trgovine i obrti kojima se zapravo izgubio trag jer su jednostavno postali suvišni, nadomješteni štandovima, malim bistroima i kafićima. Talijani usprkos krizi ne napuštaju svoje omiljene popodnevne šetnje uz prosecco i čašu vina. Ponuda hrane je većinom temeljena na platama lokalnih suhomesnatih proizvoda, mahom kobasica, pršuta, i više vrsta sira. La grassa kao da i u tim detaljima prkosi krizi iz koje i talijanska država ima poteškoća izbaviti se.

Crvena Bolonja

La Rossa – ako smo kod prve, La Dotte imali jednu kategoriju, kod La Grasse dvije, kod La Rosse red je da imamo tri kategorije objašnjenja – prva kazuje da je grad imenovan po zgradama koje su lokalne crvenkaste boje koja dominira i ne samo gradskim središtem. Oku ugodna i smirujuća, prihvaćena je i nema prevelikih iskakanja iz nijansi. Drugi pak kazuju da je nadimak dobiven po već legendarno dugoj vladavini komunista/socijalista u Bolonji. Uostalom, kada iz smjera Padove, a taj je za nas koji dolazimo iz Hrvatske najčešći, u grad ćete ući kroz via Stalingrado!

Treća kategorija ide u smjeru automoto industrije jer se u neposrednoj okolici grada nalaze tvornice Ferrarija i Ducatija, ponosa talijanskog inžinjerstva poznate i karakteristične crvene boje. Kad smo već kod auto industrije i Lamborghini i Maserati nalaze se u bolonjskoj okolici.

Talijani su tradicionalno sjajni kada je riječ o dizajnu ili općenito oku ugodnim detaljima. Bolonja je dobar primjer za objediniti sve te primjere u ne prevelikom gradu. I stoga naša preporuka za jedan ugodan vikend u regiji Emilia Romagna. T

Još nema komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.