CRKVENE RADNE AKCIJE U BUČICI

CRKVENE RADNE AKCIJE U BUČICI

25. kolovoz, 2018.
Print Friendly, PDF & Email

 

Daleki prethodnik današnjega župnika, vlč. Janko Vedrina (1904.) ovako je zapisao u Spomenici župe. „Ovdje donosim sliku članova odbora koji je bio u vrijeme popravka kapele, puteva i postavljanja ograde i drvoreda. Meni nadesno sjedi Pavao Mravinac, a nalijevo Stjepan Klasnić. U sredini iza mene stoji Mirko Hrgović, a desn njemu Mirko Cvetković, lijevo pak Mirko Srbić. Osim ovoga odbora našao sam si mlade muževe u selu i od šale nazvao ih kapetanima. Oni su svaki po svojoj kapetaniji okupljali svako jutro muževe na posao. I tako sam uza šalu i veselje naroda uzeo posao koji iziskuje mnoge žrtve…“

Napisao: Josip Frković

Dok mnogi nedovoljno obaviješteni poluglasno razmatraju „kako je župan sisačko-moslavački Ivo Žinić došao na svoje, odnosno u priliku da mnoge dijelove prometno izolirane rodne mu Banovine poveže rekonstruiranim i moderniziranm cestama i sanira dosta toga devastirana u srbijanskoj agresiji“, na desnoj obali Kupe više od 800 žitelja, prvenstveno Stankovca i Gračanice Šišinečke, raduju se skorom službenom otvorenju asfaltne ceste i završetku spomen-obilježja kraj kapele sv. Antuna i sv. Lovre. Riječ je, dakako, o zajedničkom slavlju regionalne uprave, građana i vjernika župe sv. Antuna Padovanskoga u Gornjoj Bučici, čija je crkva 1991. teško ranjena u naletu suludom mržnjom pokretanih domaćih i uvoznih četnika iz svih dijelova bivše, nesretne države. Na red će uskoro, svi se nadaju, modernizacja šest kilometara brdovite šumske ceste Stankovac-Mala Solina. Kad je riječ o bučičkoj župi, kojoj je upravitelj vlč. Ivan Petrović rodom iz Belišća, uza spomenutu, kapele se nalaze i u Ilovačku, Slatini Pokupskoj, Gornjem Taborištu, Desnom Degoju i Trstenici, pa i vjernici sudjeluju u pripremama dana sjećanja na stradanja, na Drugi svjetski rat i poraće, te Domovinski rat, u kojima je glinsko banovinsko Pokuplje izgubilo gotovo 400 Hrvata. Poduzetni mladi župnik, koji je prvi dio svoje duhovne službe u Sisačkoj biskupiji – dok je obnavljan uništeni župni dvor – naizmjence provodio u Bučici i stanovanjem u Petrinji, vrlo je brzo okupio vjernički puk ovog živopisnoga brdovitog i šumovita kraja. Preustrojem, naime, mjerodavnost Bučice više ne seže na lijevu obalu, u Šišinec i župu sv. Marte, gdje su nekad, tijekom Domovinskoga rata, službu Božju obavljali vlč. Pero Šimić i Lasinjanin Stjepan Vuksan.

Složni žitelji Slatine, G. Bučice, D. Degoja i aborišta

Zahvaljujući vlč. Petroviću, urednik portala „Tjednor“ domogao se zanimljiva opisa i izvornih fotosa velike zajedničke radne akcije postavljanja drvene ograde (plota) oko kapele Presvetoga Trojstva u Slatini Pokupskoj koja dominira nad pokupskom dolinom iz 1934. Obljetnica toga događaja lani je obilježena svetom misom za Rokovo koju je predslavio sisački biskup mons. dr. Vlado Košić. Daleki prethodnik današnjega župnika, vlč. Janko Vedrina (1904.) ovako je zapisao u Spomenici župe. „Ovdje donosim sliku članova odbora koji je bio u vrijeme popravka kapele, puteva i postavljanja ograde i drvoreda. Meni nadesno sjedi Pavao Mravinac, a nalijevo Stjepan Klasnić. U sredini iza mene stoji Mirko Hrgović, a desn njemu Mirko Cvetković, lijevo pak Mirko Srbić. Osim ovoga odbora našao sam si mlade muževe u selu i od šale nazvao ih kapetanima. Oni su svaki po svojoj kapetaniji okupljali svako jutro muževe na posao. I tako sam uza šalu i veselje naroda uzeo posao koji iziskuje mnoge žrtve…“

Uz šalu i pjesmu

Tako je zapisivao vlč. Vedrina, koji nastavlja: „Budući da kapela nema novca, pozivao sam narod da sam svojim dobrovoljnim radom i darom ogradi kapelu. Narod se divno odazvao. Građu je dalo najviše selo Slatina, a pomogli su osobito Gornja Bučica, Degoj i Taborište. Ograda oko kapele duga je 250 metara. Narod je kod kuće spremao građu, a onda su jednoga dana svi na kolima vozili stupove, letve i štakete. Kad sam izdao glas da se ima građa voziti, bila je milina promatrati kako prolaze kola. Sakupilo se taj dan gore preko 250 muževa. Veselo uz šalu i pjesmu istovarivali su građu, kopali jame za stupove, sjekli grmlje oko kapele i čistili voćke i drveće. Kad je bila ograda gotova, počele su slatinske djevojke iz djevojačkoga društva i neke žene s njima počele su saditi ruže i cvijeće. Unutar ograde da je na mjesto šikarja osvanulo cvijeće oko kapele. Moj je plan da pomalo načinima mali park od brda gdje je ta kapela, pa sam odmah prvu godinu dao urediti putove do kapele. Najvžniji od triju putova bio je onaj koji vodi iz sela Slatine i morali su ga urediti njeni žitelji. Preko stotinu Slatinaca sudjelovalo je tijekom nekoliko dana u tim radovima. Osim toga, uz put su zasadili drvored akacija i breza…“ U spomen na mirnodopske dana ovdašnjih složnih vjernika, i ove će se godine obilježiti 25. rujna 1904. u spomen na rođendan zaslužnoga župnika vlč. Janka Vedrinu. T

Još nema komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.