ČOVJEK JE DIJETE BOŽJE I NE MOŽE BEZ BOGA

ČOVJEK JE DIJETE BOŽJE I NE MOŽE BEZ BOGA

26. prosinac, 2017.
Print Friendly, PDF & Email

 

 

“Bog je u početku bio Smisao… i sve je postalo po Smislu i bez Smisla ništa nije postalo…’ Krist je dakle Smisao svemu što živi. Danas mnogi ljudi pate od osjećaja besmisla. Kažu da depresija postaje već treća najbrojnija bolest na svijetu. Ljudi, pa čak i mladi ljudi, a što je neobično, i u bogatim zemljama više negoli u siromašnima, pate od te bolesti i kao da uzalud traže – i ne nalaze smisao svoga života. Dakako, da bolest treba liječiti, no najbolje je spriječiti takva stanja tako da pronađemo životni smisao. A Smisao je došao, on je među nama: zove se Krist Gospodin, novorođeni Isus naš Spasitelj. Kako je to velika i radosna vijest: treba samo doći k njemu, pronaći ga u betlehemskoj štali, u jaslama i pokloniti mu se“

Napisao: Stjepan Vego

Svečanu misu poldanjicu na svetkovinu Božića, u ponedjeljak 25. prosinca, predvodio je u katedrali Uzvišenja svetog Križa u Sisku biskup Vlado Košić u zajedništvu s generalnim vikarom mons. Markom Cvitkušićem, katedralnim župnikom preč. Markom Karačom, supsidijarom preč. Milanom Begićem i župnim vikarom vlč. Vedranom Pejakom-Pašićem, a služio je đakon Daniel Milan Jurić.

U homiliji, čestitajući okupljenima svetkovinu Božića biskup je rekao da razlog naše radosti treba biti i jest upravo Božić, istina da je Bog došao među nas, da ga mogu vidjeti svi ljudi i svi krajevi zemlje, da bi mu se mogli pokloniti. „Utjelovljenje Sina Božjega velika je novost i neočekivan događaj za koji mi ljudi nismo ni slutili da je moguć. Bog je postao čovjekom, uzeo je lik sluge, postao nama jednak, u svemu osim u grijehu… Kad se pitamo, zašto je Bog postao čovjekom, mogli bismo ovako odgovoriti: budući da čovjek može poći samo za čovjekom, i Bog je postao čovjekom da bi čovjek mogao poći za Bogom (I. Golub). A taj hod čovjeka za Bogom, odnosno s Bogom, zapravo je sažetak čitave ljudske povijesti. Čovjek, ma koliko to nijekao i bježao od te istine, dijete je Božje i ne može bez Boga. Čovjekov oslonac nije i ne može biti sam čovjek, on treba oslonac u Drugome, onome tko je veći od njega. Zato je Bog postao Emanuel – S nama Bog“, rekao je biskup te dodao kako upravo o tome govori i početak Poslanice Hebrejima: „Više puta i na više načina Bog nekoć govoraše ocima po prorocima; konačno, u ove dane, progovori nama u Sinu.“ (Heb 1, 1-6). „Bog je u Starom zavjetu ljudima slao svoje riječi i poruke po izabranim ljudima, prorocima, ali je u ‘ove dane’ nama progovorio u Sinu. Poslao je dakle samog sina svoga da on bude njegova riječ, da u njemu nama govori: tko je on, tko smo mi, koji je naš životni cilj i smisao. Početak svetog Evanđelja po Ivanu (Iv 1, 1-18) upravo to prelijepo opisuje“.

Osjećaj besmisla

U nastavku biskup je podsjetio kako je Bog u sebi zajedništvo: Oca, Sina i Duha Svetoga. „I Sin Božji je vječna Očeva Riječ, on izriče Boga Oca, on je Božji ‘glasnogovornik’. Grčki izraz ‘Logos’, koji upotrebljava sv. Ivan evanđelista, može se prevesti i kao ‘riječ’, ali i kao ‘misao/ znanje, znanost’ (-logija) i kao ‘smisao’ (logika). Osim Riječi, bilo bi dobro promotriti baš ovaj posljednji prijevod: Bog je u početku bio Smisao… i sve je postalo po Smislu i bez Smisla ništa nije postalo…’ Krist je dakle Smisao svemu što živi. Danas mnogi ljudi pate od osjećaja besmisla. Kažu da depresija postaje već treća najbrojnija bolest na svijetu. Ljudi, pa čak i mladi ljudi, a što je neobično, i u bogatim zemljama više negoli u siromašnima, pate od te bolesti i kao da uzalud traže – i ne nalaze smisao svoga života. Dakako, da bolest treba liječiti, no najbolje je spriječiti takva stanja tako da pronađemo životni smisao. A Smisao je došao, on je među nama: zove se Krist Gospodin, novorođeni Isus naš Spasitelj. Kako je to velika i radosna vijest: treba samo doći k njemu, pronaći ga u betlehemskoj štali, u jaslama i pokloniti mu se“. Postoje i tzv. blagdanske depresije koje su uzrokovane prevelikim očekivanjem za velike blagdane, a posljedica su medijskih promidžbi koje ne ukazuju na bitno, nego komercijalno ljude upućuju samo na povećanje kupovanja i nude često nepotrebne stvari. Kao da bi dobar Božić trebao biti da se može svojim bližnjima poklanjati velike i skupe darove, kao da je Božić u tome da se potroši što više novaca, da se na blagdanski stol stavi sve što se nudi u trgovačkim centrima. Smisao Božića je prije svega u molitvenom ozračju susreta sa živim Bogom koji je došao k meni da me spasi, da mi pokaže svoju ljubav i neizmjerno povjerenje koje ima u mene. Zamislite, Bog vjeruje u mene, da ja mogu uspjeti, da ja mogu biti dobar čovjek, da se ja mogu spasiti! To je stvarno dovoljno da budemo radosni i da doživimo svoju vrijednost, svoj smisao“, poručio je biskup.

Na kraju biskup je zaključio kako rođenje Krista, Logosa, daje smisao svemu što postoji, svakom živom biću, a posebno svakom čovjeku kao osobi. „Kad je dakle on, koji je Bog, mogao i htio doći k nama živjeti s nama kao čovjek, i mi ljudi smo na ovom svijetu s nekim važnim ciljem, nismo tu bez smisla, bez svrhe. Tu svrhu samo trebamo pronaći, ali ona je u nama jer mi smo slika Isusa Krista. On je prvorođenac, prvi koji je od nas ljudi ostvario puninu čovještva, da bismo i mi njega slijedili i živjeli ispunjeno kao pravi i potpuni ljudi, da bismo ostvarili ‘puninu mjere Kristove’. Dostojanstvo djece Božje čovjek ima samo ako vjeruje, i to ako vjeruje u Krista Gospodina“.

Misno slavlje animirao je Mješoviti zbor katedralne župe pod vodstvom prof. Jelene Blašković, a na kraju svima okupljenima obilje Božjeg blagoslova poželio je preč. Karača.

Tama u nama

Svetkovina Božića – Gospodinova otajstvenog dolaska, svečano je proslavljena u nedjelju 25. prosinca misom polnoćkom koju je, u katedrali prepunoj vjernicima, predvodio sisački biskup Vlado Košić. U koncelebraciji bili su generalni vikar mons. Marko Cvitkušić, katedralni župnik preč. Marko Karača, supsidijar preč. Milan Begić i vikar vlč. Vedran Pejak-Pašić.

U prigodnoj homiliji biskup je rekao da je svjetlost u ovoj noći sam Krist Gospodin koji je došao na svijet da prosvijetli svakog čovjeka. „Tama je teška, osobito kad se u tami čovjek izgubi i zaluta. No, teža od zemaljske tame jest tama u nama, tama u ljudskim srcima koje se nije lako riješiti jer ona je ostala i nakon svjetla koje je obasjalo betlehemske poljane. Ta je tama sposobna preživjeti, ali samo ako smo daleko od Spasitelja. Ako smo naprotiv s njim, ako se želimo njemu pokloniti, prepoznati ga u Djetetu, ako smo ga spremni slijediti kao svoga Spasitelja, onda ‘tame nema u nama’ jer Bog je svjetlo i ‘tame u njemu nema nikakve’ (1 Iv 1,5). Kristom prosvijetljeni i mi postajemo novi ljudi“.

Biskup je istaknuo i kako je u događaju Božića, tj. dolaska Sina Božjega k nama ljudima, osobita pozornost na rođenju Djeteta. „Sin je Božji postao čovjek rodivši se kao malo dijete. Time je Bog uzvisio naše ljudske obitelji jer one su to mjesto gdje se rađaju i odgajaju djeca. Dijete treba i da se rodi i čim se rodi – roditelje koji ga prihvaćaju s ljubavlju, koji ga podižu s ljubavlju, koji mu se raduju“, rekao je biskup te u nastavku upozorio kako u naše vrijeme kao da se sve urotilo protiv obitelji. „Još nedavno nismo ni primjećivali te pojave i takve tendencije, a danas se otvoreno zagovara i traži, kao da je to neko ljudsko pravo, da se razori obitelj kakvu je Bog stvorio, zajedništvo muškarca i žene, iz čije se međusobne ljubavi rađaju i podižu djeca. Danas se promiču prava onih koji nisu naravnom vezom ljubavi sposobni rađati djecu, danas se i takve zajednice proglašavaju obiteljima… oni traže od društva da ih se jednako prizna kao i naravne obitelji. I to se u nekim zemljama već dogodilo, dapače nameće se svim državama na tzv. razvijenom Zapadu. I djeca se ne začinju samo u prirodnim obiteljima već i umjetno pa se uvodi i tzv. institut zamjenske majke, to se uređuje i zakonima… Ideolozi razaranja obitelji žele poništiti razlike između muških i ženskih osoba i tako zavladati dušama, da se u jednom promiskuitetnom svijetu, gdje ne postoji odgovornost odnosa koji bi se trebao zvati ljubav društvo dovede u slijepu ulicu svoga samouništenja. Mi vjernici koji se noćas klanjamo Isusu koji se rodio u ljudskoj obitelji želimo se zauzeti da se sačuvaju naše hrvatske obitelji jer one su sačuvale i narod i dom te su jamstvo da ćemo imati budućnost. Molimo stoga, braćo i sestre, noćas Isusa i da učvrsti i sačuva naše obitelji, da u njima vlada ljubav, vjernost, odgovornost, međusobno poštovanje, prihvaćanje brojne djece i radost života“.

Poručivši i da je Dijete Isus poruka kako u našem hrvatskom društvu trebamo mijenjati odnos prema djeci, biskup je upozorio da djeca trebaju biti uvijek dobrodošla i željena, bez obzira kako došla na svijet te bez obzira jesu li zdrava ili bolesna. „Ubijanje djece treba biti daleko od naših obitelji, zlo pobačaja želimo da ne zarazi duše naših majki i očeva, nego da oni radosno prihvaćaju svoju ulogu sudjelovanja u davanju životu sa samim Bogom koji je stvoritelj svakog čovjeka. Molimo Dijete Isusa da pouči sve nas da se djeteta ne bojimo, da se pred djetetom ne zatvaramo. Betlehemćani su zatvorili vrata svojih kuća i konačišta trudnoj Mariji koja je nosila i rodila dijete Isusa. ‘Za njih nije bilo mjesta u svratištu’, piše sv. Luka. No, i dvije tisuće godina nakon tog događaja za Isusa nema mjesta u mnogim srcima, mnogi mu zatvaraju vrata. Sjetimo se kako je na početku svoga pontifikata sv. papa Ivan Pavao II. govorio: ‘Ne bojte se otvoriti svoja srca Kristu! On vam ništa oduzeti neće, on će vam naprotiv sve darovati’. Ljudi se boje da će izgubiti svoju komociju, boje se da će morati promijeniti život, boje se susreta s Isusom jer on donosi svjetlo, a oni hode u tami. Isus je jednom uzeo dijete i pred svojim apostolima rekao ove riječi: ‘Tko god primi ovo dijete u moje ime, mene prima. A tko mene prima, prima onoga koji je mene poslao’. Mnogi koji danas veoma glasno u društvu traže prava svih manjina, jednako glasno protive se pravu rođenja djece s poteškoćama. Kao da oni nisu ljudi, traži se njihovo uklanjanje još dok su u utrobi majke. Kuda ide ta naša civilizacija, pitamo se. Zar je moguće da smo toliko potonuli u civilizaciju smrti da to niti ne primjećujemo pa se tako danas pod krinkom borbe za čovjeka gazi čovjeka, i to posebno onoga koji je najnezaštićeniji? Prihvatiti Dijete. Dijete Isusa i svako dijete. Poštovati život, biti zadivljen čudom života i štititi život djece – zadaća je nas kršćana“, ustvrdio je biskup te dodao kako bi to trebala biti i zadaća našega hrvatskog društva koje očito, kako demografi već godinama alarmantno ukazuju, izumire, propada i nestaje. „Želi li naš narod da nestanemo? Ako smo ovdje živjeli i opstali, usprkos tolikim ratovima i teškoćama, već više od 13 stoljeća, zašto bismo upravo u ovom stoljeću nestali? Jesu velike teškoće, ali bile su u povijesti i veće. Je li to znak da smo izgubili vjeru i da se više nismo sposobni boriti za vrijednosti koje nas mogu nositi i održati na životu? Velika je vrijednost života, ali i velik problem u odnosu prema njemu. Mnogo je krivih stavova i u ime prividne slobode traže se prava koja su u biti samoubilačka i uništavaju sam čovjekov opstanak“.

Trajna radost

Na kraju biskup se osvrnuo i na radost o kojoj govori prorok Izaija i na koju nas pozivaju anđeli u dolasku betlehemskim pastirima. „Radost je to duboka i jedino istinita jer je duhovna i trajna. Sva su druga veselja kratka i površna jer im je izvor zemaljski, a sve je zemaljsko prolazno i propadljivo. Jedino je Bog izvor prave i trajne radosti, a njegov dolazak k nama je stoga trajni izvor nutarnjeg mira i radosti koja nikad ne prestaje. Mi blagdanom Božića ne spominjemo samo jedan važan povijesni događaj, nego taj se događaj obnavlja u otajstvu, ali stvarno, i danas u nama: Krist i nama dolazi, on i nama hrli u susret, jer on je zato i došao da zauvijek bude s nama, kako je obećao: ‘Ja sam s vama u sve dane, do svršetka svijeta.’ Jer njegovo je ime Emanuel – što znači S nama Bog. Budimo zahvalni jer Božić je. Radujmo se jer on je došao k nama! Svjetlo Božića neka prosvijetli sve nas koji noćas slavimo“, zaključio je biskup.

Misno slavlje animirao je Mješoviti zbor katedralne župe pod vodstvom prof. Jelene Blašković. T

1 Comment so far

Uskoči u raspravu
  1. Anonimno
    #1 Anonimno 26 prosinac, 2017, 16:10

    Ovaj dao više prostora u članku tko je koncelebrirao nego biti Božića.
    To da je materijalizirano najviše su krivi oni koji su nas naučavali biti Božića.
    Skromnost i radost nije nam vrlina.
    Što se tiće jela i obilja, a i materijalnih stvari imamo ihsvaki dan.
    osim iznimaka, koji se nisu ili ne znaju snaći.

    nekad smo se radovali Božiću i uskrsu jer smo dobivali skromne poklone.
    barem smo znali da će pred NOVU godini stići Djed Mraz i donijeti nešto pod bor.
    U današnje vrijeme svaki dan je neki svetak ili praznik.
    nakupilo ih se 364 dana.
    A onaj zadnji u godini proglasili smo Praznikom Nerada.

    kićenje bora djeci je uvijek bila radost. Pravi katolici bili u partiji ili ne uvijek su na Badnjak kitili bor i čuvali tradiciju.
    danas se bor kiti već od sv. kate u pojedinim ustanovama, ne bi li se pokazalo tko će postavit više svijetlećih lampica i nakita.
    Ma o kojoj mi stvarnosti i biti Božića pročamo. Poslušajte samo većinu ovogodišnjih propovjedi koje su objavljene putem medija.

    Pitajte vjernike o čemu se propovjedalo na misam, najmanje će znat odgovor na to pitanje.
    A o tome tko je što obukao i kakve je mirise upotrijebio znat će svi…
    To vam je bit nedjeljnih i ostalih meša.

    Odgovorite na ovaj komentar

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.