COCHINILLO U MADRIDU

COCHINILLO U MADRIDU

30. srpanj, 2015.
Print Friendly, PDF & Email

Šiško u Španjolčskoj
Naš svjetski putnik boravio je u glavnom gradu Španjolske

Napisao i snimio: Šiško Španiček

U svibnju i lipnju ove godine pružila mi se prilika posjetiti u kratkom vremenu tri najveća španjolska grada. U vječito pitanje Madrid ili Barcelona, ovaj se put „uplela“ i Valencija.
Odgovor na ovo, sada već tripartitno pitanje ostati će, bojim se, i dalje u kategoriji u kojoj kada roditelja upitate koje mu je dijete najdraže. Teško će se ikoji roditelj odlučiti na izravan i konkretni odgovor. Politika nezamjeranja, miroljubive koegzistencije i konsenzusa će vrlo vjerojatno prevladati.

Kraljevski grad u pravom smislu te riječi

MADRID je nazvan i kraljevskim gradom to uistinu i jest u pravom smislu te riječi. Širokih avenija, velikih zelenih površina, prostornih građevina koje logično i pametno oplemenjuju grad, gradskih trgova koji nisu izgubili glavnu namjenu zašto su građeni i malenih ulica i prostora na koje nailazite čak i slučajno razveselit će vas i samo će o vama ovisiti koliko grada želite odnosno možete primiti u sebe svojim vizualnim kapacitetima, svojim srcem, ili nekim drugim čulom. Za one komotnije uvijek postoje pomagala poput memorijskih kartica i pametnih telefona ili kamera s dovoljnim brojem piksela.
Svatko tko ima želju pisati o stvarima ili mjestima koje drži važnim podijeliti sa svojim čitateljstvom vrlo se brzo nađe u poteškoćama jer uporno želi napisati nešto još nenapisano o gradu o kojem su pisali mnogi, a i mnogi će pisati. Stoga je i ovaj tekst nastao kao prebiranje po vlastitim razmišljanjima u kojima doduše nisu niti smetnuti oni sadržaji koje svatko želi ponoviti u mislima ili vidjeti uživo.
O Madridu možete pisati na više razina, onoj koju vidite svaki dan prolazeći kroz grad i kod koje htjeli-ne htjeli razmišljate o vremenima u kojima su prostor oko rijeke (danas više potočića) Manzanares naseljavali Rimljani, Mauri, Habsburgovci ili Burbonci koji su dali najveći obol povijesnom tkanju kroz stoljeća boravka u i oko grada.
Sâm je grad danas od tog nukleusa postao velika metropola u kojoj živi skoro četiri milijuna stanovnika. Treba svakako napomenuti da je prije 30-tak godina u Španjolskoj živjelo oko 39 milijuna stanovnika dočim ih je danas otprilike 48 milijuna. Te brojke začuđuju u sklopu stalnog naricanja nad evropskom bijelom kugom koja prijeti izumiranjem europskog pučanstva. Španjolska je proteklih desetljeća postala obećanom zemljom(?!) za mnoge ljude iz Južne i Srednje američkih država čiji stanovnici nemaju prepreka što se jezičnih barijera tiče kao iza useljenike iz zemalja Magreba, prvenstveno Maroka koji je također bio španjolska kolonija. Stoga danas nimalo ne čudi rigidni odnos španjolske vlade prema prihvatu novih imigranata iz Sredozemlja. No pisati o Španjolskoj političkoj situaciji, uzrocima krize i povijesti uzelo bi previše prostora, možda bi bilo suhoparno i previše dosadno za putni sadržaj, pa ćemo se ipak vratiti u naziv rubrike, Na put, na put.

Puerta del Sol

Centar je grada uvijek prenapučen za naša poimanja i vrvi prolaznicima namjernicima, turistima (kojih je u kasno proljeće o.g. bilo iznenađujuće malo) i lokalnim stanovništvom.
Trg Puerta del Sol na kojem se nalazi oznaka za nulti kilometar od kojeg se mjere sve udaljenosti u zemlji, središta je od kojeg se račvaju tri glavne trgovačke, pješačke ulice u središtu grada, Calle Arenal (tlo na kojem je nastala ulica nekad je bilo pjeskovito arena=pijesak odakle i dobiva ime), a koja vodi do državnog kazališta u smjeru Kraljevske palače, c. Preciados i c. Carmen koje se susreću na trgu Callao danas lijepo uređenom trgu koji je nastao dvadesetih godina 20.st. u jeku posljednjeg važnijeg urbanizacijskog uređenja Madrida, a koji je do prije nekoliko godina bio jedna od glavnih stanica lokalnog autobusnog prometa. Dvije glavne strane trga kao na napetom užetu za rublje drže calle Mayor i calle Alcalá dajući protutežu trgu koji se uzdignuo među tim nategnutim ulicama koje pomalo „vise“ prema Kraljevskoj palači s jedne i najvećoj aveniji u Madridu Av. Castellani s druge strane.
Kako svaki grad uvijek i jedino treba upozna(va)ti pješice Madrid će vam pripremiti pakosnu podvalu. Kod god naime krenuli nećete pogriješiti, ali vrijeme će tako nepovratno i brzo teći pored vas….i u konačnici ćete ostati bez istog. Stoga pametan plan i raspored pomaže pri odabiru itinerera. Za takvu namjenu danas postoje vodiči, Internet, savjeti, ali i osobna drskost istraživanja koja vas svaki put odvede na neki novi put ili mjesto u gradu gdje niste poželjeli otići, ali vam je drago da ste stigli.
S jedne strane počevši od glavne željezničke stanice Atocha kroz koju godišnje prođe i do 100 milijuna putnika , i koja je mnogima početna stanica pri dolasku u Madrid prolazimo pored, ili kroz muzej Prado, posjet kojem je „conditio sine qua non“ svakog boravka u Madridu. U kratkom dijelu radnog vremena pred zatvaranje muzeja ulaz je besplatan što može pomoći vašem dnevnom proračunu za ulaznice, jer ne smijemo zaboraviti da je i muzej kraljice Sofije (nekadašnja bolnica) sa svojom najpoznatijom izloženom slikom Picassovom Guernicom kao i muzej Thyssen Bornemisza obveza svakog poklonika umjetnosti. Razgled umjetnina u stalnom postavu kao i oni na prigodnim izložbama danas su vrlo otežani zbog velikog broja posjetitelja, no to je problem s kojim se susreću svi muzeji koji sadrže umjetnine kakve primjerice, sadrže madridski muzeji. Prostor je ograničen, izložbenih primjeraka mnogo, a znatiželja posjetitelja velika. Čak niti cijene ulaznica koje u madridskim, ali i svjetskim okvirima nisu više niske ne sprečavaju sjajan posao muzealcima.

Poznati bankar Salamanca i Plaza de Colon

Najpoznatiji park u Madridu Parque del Retiro prigoda je za odmor i možebitno kontempliranje nakon napornih šetnji kroz grad. Napomenimo da su te šetnje uglavnom uvijek vrlo ugodne jer se Madrid nalazi na nadmorskoj visini od 600- 650metara i strujanja zraka uvijek postoje. Vrlo je lijepi dio grada povrh parka Retiro i muzeja Prado, četvrt Salamanca nazvana po bogatom bankaru koji je četvrt prelijepih gradskih palača gradio u 19.st. Četvrt se proteže i do impozantnog trga Plaza de Colon nazvanog po Cristoballu Colonu (hrv. Krostofor Kolumbo) gdje se odmah pokraj na dijelu zvanom Vrtovima otkrića nalaze četiri velika kamena spomenika kao posveta njegovim četirima putovanjima u Novi svijet od kojih je onaj najimpozantniji posvećen onom najznačajnijem, prvom, pri kojem je civilizaciju zadužio otkrićem novih teritorija, do tada nepoznatih. Na južnoj je strani lijepa zgrada španjolske nacionalne knjižnice i arheološkog muzeja dočim se preko puta nalaze cafe Gijon, za vrijeme građanskog rata sastajalište madridskih intelektualaca, danas relativno pristojan restoran kao i restoran El espejo (zrcalo) koji sa svojim paviljonom svjedoči jednom razdoblju arhitekture kraja 19.st. u Madridu.
Ukoliko je taj dio razgleda prezahtjevan posjetitelju jer, nemojmo zaboraviti udaljenosti koje na karti izgledaju dohvatno u pravilu su vrlo naporan poduhvat ako se odlučite šetati kroz grad, a primjerice iza sebe imate i jedan poludnevni razgled muzeja. U tom je slučaju zamjenska mogućnost prošetati od Placa de Cibeles, preko ulice Gran Via, ulicu koja je temeljito rekonstruirana početkom 20.st. i na kojoj su sagrađene neke od najljepših palača u Madridu i polako se spustiti do Placa Espana na kojem ćete vidjeti spomenike dvojici najpoznatijih likova dvaju romana koje je o njima napisao Miguel de Cervantes, Don Quijotea i njegovor vjernog Sancha Panze. Iznad trga dominiraju dvije poslovne zgrade, Torre de Madrid i Edificio Espana, zgrade koje su građene pedesetih godina 20.st.kao primjer uspješnosti tadašnjeg režima koji je nasušno trebao potvrdu prema svijetu mogućnosti kvalitetnog života i stvaranja unutar granica države koje je iskonstruirao građanski rat između 1936-39. Plaza Espana danas je doduše pomalo prljav i zapušten gradski trg koji je nekako ostao zanemaren i po strani kad je revitalizacija zelenih površina u gradu u pitanju.

Bodege i kvalitean gutljaj i zalogaj

S druge pak strane jezičca vage koji čini Puerta del sol nalazi se kraljevska palača – Palacio Real, danas protokolarna palača španjolskih kraljeva koja u ovom obliku datira iz 18 stoljeća. Otvorena je za posjetitelje i sjajan je primjer, ukoliko volite posjete raskošnim dvorcima, pogled na život nekadašnjih kraljeva i njihovih obitelji i načina života u njima. Uvijek se postavlja pitanje kako je bilo moguće uopće izgraditi takvu zgradu s materijalima koji niti iz bliza nisu bili tako kvalitetni kao današnji, a naravno postavlja se i pitanje cijene izgradnje i održavanja. Na to pitanje teško odgovaramo i danas, jer nam nije lako za pretpostaviti da je primjerice jedan tovar mirodija na brodu koji su svoja putovanja znali završavati i nakon tri godine otkako su se otisnuli u (ne)poznato u kolonijalno doba, bio dostatan za održavanje kraljevstva i njemu tako potrebnih dvorova, vojski i ostalih neophodnih investicija. Danas se za tu svrhu prikupljaju i donacijska sredstva jer novac koji je namijenjen u državnom proračunu jednostavno više nije dostatan. Cijeli kompleks palače koja se uzdigla na proplanak obiluje pametno isplaniranim prostorima od parkova (Sabatini i Campo de Moro) i velike esplanade ispred same palače, Plaza de Oriente i Plaza de la Armeria pored Palače. S desne strane Kraljevske palače nalazi se i Katedrala de la Almudena, jednostavna i relativno mlađahna stolna crkva za grad poput Madrida, a koja datira iz kraja 19.st.
No, ona je takva, mlada po godinama i decentna u svojoj sivoj boji koja je zaštitna boja i Kraljevske palače ishodišna točka za Calle Mayor, ulicu koja će nas provesti pored vrlo vjerojatno najljepšeg malog trga u Madridu, Placa de la Villa, a u nastavku moći ćete iz nje proviriti i na Placa Mayor i doći do Puerta del Sol. Na taj će način krug biti zatvoren što se klasičnog dijela tiče.
Oni koji požele više i koji traže kutke u koje ne zalaze turisti imat će poteškoća pronaći ih. Naime, širi dio centra (Latinska četvrt s jedne strane kao i dio oko trga Sv. Ane do dijela Universidad povrh Gran Vije) ispremrežen je restoranima i kafićima, odnosno bodegama koje nude kvalitetan gutljaj i zalogaj po pristojnim cijenama, no prepune su turista. Restorani strogog centra (prim. Toliko razvikani Museo del Jamon) uglavnom nude lošu uslugu , kao i hranu, doduše s relativno niskim cijenama. S druge strane pošteni je dio činjenica da u Španjolskoj kupujete pršut selektiran odnosno izrezan s dijela šunke (ili plećke) koji je jasno naveden, a ne primjerice kao kod nas u Hrvatskoj da je pršut – pršut! Nebitno s kojeg ste ga dijela odrezali. Možda bi ova činjenica mogla biti mala nit vodilja i našim ugostiteljima pri klasifikaciji i rezanju pršuta kao takvog. Osmijeh konobara ostao je u 2002. otkad je uveden euro, i ne očekujte ga, no nemojte zbog toga biti pretjerano razočarani, čak niti oko Plaza Mayor, danas pomalo izblaziranoj drugoj zamci za turiste barem što se usluga i cijena na njoj tiče.
Odmah pored sjeverozapadnog ulaza na Pl.Mayor nalazi se tržnica San Miguel prekrasan primjer arhitekture svog vremena, danas pretvorena u butik restoran u kojem možete degustirati kombinacije malih gastronomskih zalogaja kolokvijalno svjetski nazvanih tapas u izvornom obliku, zaliti ih čašom vina ili cave (pjenušca) i uživati u razgovoru sa svojim poznanicima ili prijateljima.
Najpoznatiji restoran (ujedno i prema Guinessu najstariji na svijetu, Botin (1725.) nudi svoj specijaltiet, cochinillo, malenog pečenog odojka i za kojeg se uvijek čeka na slobodno mjesto.T

4 komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.