ĆIRILICA JE PRVO HRVATSKO PISMO-OTVORENO PISMO ALEKSANDRU VUČIĆU

ĆIRILICA JE PRVO HRVATSKO PISMO-OTVORENO PISMO ALEKSANDRU VUČIĆU

22. kolovoza, 2015.

aleksandar-vucic
Pismo hrvatskih ratnih veterana Sv.Juraj

VLADI REPUBLIKE SRBIJE
Beograd, Nemanjina 11
Predsjedniku Vlade,
Aleksandru Vučiću,
[email protected]
[email protected]
[email protected]

Predsjedniče Vlade Republike Srbije, Aleksandre Vučiću, motiv za ovo naše otvoreno pismo su Vaši nedavni istupi, a temeljeno je na ovim trima narodnim poslovicama koje su odraz mudrosti i iskustva naših naroda:
 Ko se mača laća od mača će i poginuti.
 Ko ukrade jaje, ukrast će i vola.
 Ko zlo čini nek’ se njemu nada.

Predsjedniče Vlade Republike Srbije, gospodine Vučiću,
Čitamo ovih dana napise o Vašim brižnim i izgovorenim riječima u tiskanim medijima, pratimo i vaše istupe na elektronskim medijima o brizi i žalu zbog egzodusa građana srpske nacionalnosti – državljana republike Hrvatske, koji se dogodio pred dvadeset godina (točnije, kako Vi kažete, 05. kolovoza 1995.).
Vi želite da vlade Republike Hrvatske i Republike Srbije zajednički odrede datum komemoracije posvećene tragičnim žrtvama, hrvatskih građana srpske nacionalnosti i njihovom egzodusu. Kako čitamo i slušamo, Vi predlažete da to bude 05. kolovoza, kao sjećanje na dan 05. kolovoza, 1995. godine.
Ne, gospodine predsjedniče, Vi ste pomiješali godine i događanja. Mi drukčije gledamo tu „čašu koja je do pola puna ili prazna“.
Taj strašni egzodus je počeo 05. kolovoza, ali 1991. godine! Taj dan, i u to rano jutro, izvjesni ljudi, obučeni u uniforme Jugoslavenske narodne armije (koja kao Jugoslavenska, nije više postojala) i odjeveni u uniforme Republike Srpske Krajine, neke sasvim nove, nedefinirane državne samotvorevine, ušli su zaobilaznim putem, preko planine, u uspavano ličko mjesto Lovinac. Pritom su uhvatili pet pružnih radnika, izveli ih iz sela, zvjerski ih poklali bajunetama i bacili u žbunje. To je bio znak i poticaj za egzodus hrvatskih državljana hrvatske nacionalnosti, njih više od 2000, iz Lovinca i okolnih sela: Ričice, Cerja i ostalih, koji su preko Velebita, bosonogi, sa najnužnijim zavežljajima, počeli odlaziti sa svoga vjekovnog ognjišta – iz „vaše Republike Srpske Krajine“.
Od oko stotinjak staraca i starica, koji fizički nisu mogli preko Velebita – poklano je njih 45-ero! Imovina im je opljačkana, a kuće spaljene.
Tako, tada i tu je počela tragedija građana srpske i hrvatske nacionalnosti
Predsjedniče Vlade Republike Srbije, Aleksandre Vučiću,
od 05. kolovoza do 18. studenoga (novembra) 1991. godine 105 je dana. Svaki taj dan pun je zločina, strave, klanja i egzodusa građana Republike Hrvatske, ali Hrvata i ostalih stanovnika nesrpske nacionalnosti! „Čišćenje“ i stvaranje etnički čistog srpskog prostora bio je cilj vlade Republike Srbije i različitih paravojnih organizacija koje su dolazilie od Vas, iz Srbije: arkanovaca, šešeljovaca i drugih. Četnički vojvoda, dr. Vojislav Šešelj, ( ratni zločinac ), danas haški optuženik, i predstavnik Vlade Republike Srbije Milan Paroški, držao je u Jagodnjaku, na okupiranom i očišćenom od ne Srba, teritoriju Republike Hrvatske, svoj čuveni govor o granici: Virovitica, Karlovac i Karlobag, uvrštavajući sve u sastavni dio Republike Srbije, i to da izbore svim sredstvima. Na nekima od tih mitinga, moglo se vidjeti i druge vojvode, npr. izvjesnoga Tomislava Nikolića, današnjeg predsjednika Republike Srbije a ponegdje i mlađahnoga Aleksandra Vučića, sa kalašnjikovom preko ramena. Nećemo govoriti sada o tome, je li je mladac bio kalašnjikonosac svome vojvodi, duhovnom/političkom ocu dr. Vojislavu Šešelju, ili je i sam sudjelovao u čišćenju „vekovnog srpskog prostora“. Vjerojatno Vi predsjedni
e Vlade Republike Srbije, Aleksandre Vučiću, možete na to odgovoriti?
Vi predsjedniče Vlade Republike Srbije, možda i ne znate da su neki drumski razbojnici – samozvani carinici Republike Srpske Krajine, još 17. kolovoza 1990. godine na cesti Hrvace – Knin, napravili barikade. Vi neznate da su ti razbojnici ubijali i svoje Srbe, načelnike općina iz Zajednice srpskih općina, koji nisu htjeli da se izvrši amputacija dijela teritorija Republike Hrvatske i proglasi, Republika Srpska Krajina. Znate li koliko je kuća, i ostalih objekata, zapaljeno Srbima koji su živjeli u većim gradovima RH, a nisu se htjeli pridružit zločinačkom projektu amputacije RH i stvaranju Republike Srpske Krajine? Znate li da je na području RSK, bilo 736 ubojstava između Srba iz bezobzirne osvete. Ve
inom zbog sudjelovanja na strani četnika ili partizana u II. svjetskom ratu ili preljuba i ostaloga. Vi samo lažno tugujete i žalite, a htjeli biste da se Hrvatska i Hrvati za to osjećaju odgovornima, i kao takvi organiziraju komemoraciju za žrtve zločina koje ste vi, Srbijanci, izazavali i počinili.
Vi, predsjedniče Aleksandre Vučiću, sigurno ne znate čiji su vojnici 18. studenoga 1991. godine po „srpskom“ Vukovaru, sa četničkim kokardama na šubarama i sa kamama o pojasu, pijani od krvi i alkohola urlali: …. Slobodane. šalji nam salate, bit će mesa, klat ćemo Hrvate….. Ma ne, vi to sigurno niste čuli ni vidjeli, vi ste tada bili kod dr. Šešelja, ratnog zločinca, kao poČetnik, na naukovanju. Borovo naselje, bolnica, Ovčara, Stajićevo, kao i još stotinjak logora po SRBIJI, lokacije su gdje su klani, ubijani i mučeni Hrvati i ostali nesrbi koji su se pred tadašnjom velikosrpskom – znate to i sami, pretežno srbijanskom – agresijom svrstali na stranu Republike Hrvatske !!!
Vi, predsjedniče Aleksandre Vučiću, niste sigurno nikada čuli o zločinačkom projektu SANU-a, o „ humanom preseljenju“ Srba – prečana na Kosovo, da oni tamo „tamane Šiptare“. Sigurno niste čuli ni izjavu Borislava Jovića, o „nabijanju na kolac“, Srba prečana. Trebali bi znati koliko je baraka građeno po Kosovu, no „prečani“, stari ili mladi, iskakali su iz tih transportnih vlakova jer nisu željeli lili ići tamo. „Prečane“ koji su bili sposobni za ratovanje, hvatali ste po kolodvorima, odmah ste novačili i slali na bojišnicu, u Bosnu, Hercegovinu ili u zapadni Srijem.
Možda ne znate, za događanja koja su se zbivala dana 08. kolovoza 1995. godine? U jutarnjim satima, 21. korpus vojske RSK, koji je bio u proboju na području Topuskog, Petrinje, Dvora na Uni, vrlo žilavo se borio, no kada je došao general HV Petar Stipetić, sa svojim brigadama, okružio iste, nije im bilo više izlaza. Pukovnik vojske RSK, Čedo Bulat, se obratio generalu UN-ovih snaga Petersu i preko njega je tražio od generala HV-a, Petara Stipetića da bi se oni predali bez daljnje borbe. Tako se 21. kordunski korpus srpskih snaga, predao HV-u 8. kolovoza u 14 sati. Predaju generalu Petru Stipetiću je izvršio pukovnik vojske RSK Čedo Bulat. Sastavljajući dokument o predaji general Stipetić je pukovniku Bulatu sugerirao da civili koji žele ići put Srbije idu naprijed u koloni, a da poražena vojska čak i u predaji čuva zaleđe naroda koji je povukla za sobom. Međutim, pukovnik Bulat nije poslušao savjet generala Stipetića nego se striktno držao uputa iz Beograda i odlučio da se najprije povlače vojska i oficiri, a narod neka ostane za njima. Na to je general Stipetić reagirao rekavši pukovniku Bulatu neka radi što hoće, kad očito nije svjestan povijesne odgovornosti pred kojom se nalazi. Da bi Srbi zapamtili ovu časnu pobjedu HV-a, pukovniku Bulatu i svim njegovim oficirima, general Petar Stipetić, u maniri hrvatske velikodušnosti i humanosti, nije oduzeo osobno naoružanje. Zadnji puta u povijesti je sličan slučaj predaje zabilježen tokom Drugog svjetskog rata u bitci za Staljingrad.
Dakle, pukovnik vojske RSK, Čedo Bulat, slušao je naredbe iz Beograda! Pametnom dosta.
I kako je završio taj naš rat?
Realnost je sljedeća: više od 20 000 Srba – prečana, koji su bili lojalni svojoj domovini – Republici Hrvatskoj, postali su dragovoljci u obrambenom ratu protiv amputacije dijela teritorija Republike Hrvatske! To su časni ljudi, heroji obrambenog rata. Tu su i njihove porodice koje su ih podupirale i za njih strahovale, a bilo ih je na svim ratištima.
Vi procijenite koliki je to broj tih Srba, koji su aktivno branili Republiku Hrvatsku !
Predsjedniče Aleksandre Vučiću, nagledali smo se mi srbijanskih predstava, od Gazimestana pa nadalje, među ostalim i nošenje kostiju i mošti jadnog Cara Lazara, pa onda Miroslav Šolevićevoga puta „mira i istine“. Organizirali su dva (srećom neuspješna ) pokušaja prelaska više od milijun Šolevićevih prosvjednika na putu od Kosova u Sloveniju, peko teritorija Hrvatske. Plan je bio da se ide u tri pravca, uz Jadransku obalu, po toku rijeke Save i po toku Dunava i Drave. Zna
i vojnički, brojčano i tehničko logistički gledano 3 grupe armija. To bi u biti značilo, okupaciju Hrvatske. Taj put istine trebao je biti 01. prosinca 1989. godine, baš na dan stvaranja kraljevine SHS.
Koja slučajnost ?!
A Mihalj Kertes, zvani “Bracika”, kako je velikim koracima grabio i osvajao Novi Sad, rušio AP Vojvodinu tokom “Anti-birokratske revolucije” — popularnog ustanka protiv “starog režima”, podržavajući Miloševićevu politiku srpskog ujedinjenja i gradio jedinstvenu veliku Srbiju ! Njegov moto je bio: da, ako se on kao Mađar ( majka Olga , Hrvatica, otac Mađar ) ne boji velike Srbije, nema razloga da postoji Autonomna pokrajina Vojvodina, već samo Srbija.
Pitamo vas: gdje su završili ti svi Vaši heroji???
Vi, predsjedniče Vlade Republike Srbije, „ne znate“ za pojedine udruge Srba iz tzv. Krajine, koje vršljaju po Hrvatskoj? Jedna od njih je i „Udruga Jadovno 1941.“ iz Banjaluke, koju operativno vodi dr. Dušan Bastašić, zubar, a idejni vođa je njegov otac, dr. Nikola Bastašić, pukovnik bivše JNA. Malo se raspitajte o njima, mada smo uvjereni da vi sve to itekako znate. Ne bismo se čudili, da vi i financirate pojedine opskurne strančice i grupe tzv. ustaša u Hrvatskoj. Moramo se jednostavno zapitati, a kome najviše treba da u Hrvatskoj dolazi do ispada ustaša, pjevanje ustaških pjesama i pisanje ustaških grafita? Pa naravno Vama, jer onda može ministar Aleksandar Vulin praviti svoje performanse. Nije nam nepoznato da postoje neke grupe mladih Srba, koji žive u nekim četvrtima Zagreba, a glume glavne „ustaše“ (i, reklo bi se, profesionalno) , koji protestiraju i na komemoracijama u Srbu.
Vaš neformalni glasnogovornik ministar, Aleksandar Vulin, podrazumijeva se, od Vaše strane prethodno odobrenog – otvorenog poticanja na daljnju, još veću međunacionalnu mržnju između Srba i Hrvata, na komemoraciji u Jadovnom, 21. lipnja 2015. godine, napravio je nepopravljivu štetu Srbima u Hrvatskoj, svojim teatralnim, dugo spremanim performansom… Da je govorio istinu, i da su njegove namjere bile poštene i mi bismo ga podržali. Namjera njegove predstave je bila da povrijedi Hrvate, posebno nas antifašiste, a u isto vrijeme da pomogne silama zla, puzaju
eg fašizma ( koji se osjeća ne samo u Europi, već i u Srbiji ) protiv kojega se i mi borimo.
„ Virus fašizma migolji se u svojoj čahurici, a kad se okoti, zaskoči nas bez najave, stegne za gušu i oduzima disanje „. Nepoznati autor.
Europski antifašizam, ima izvorište u Atlantskoj povelji koja je potpisana 14. kolovoza 1941. godine. To je izvorišni i temeljni dokument za promicanje ljudskih i nacionalnih prava, te povijesna i Ustavna odrednica Republike Hrvatske.
Taj performans Aleksandra Vulina, ministra Vaše Vlade, koga ste Vi poslali ovamo, u biti je pokušaj destabilizacija političke Hrvatske u međunarodnim okvirima. Vaša neprekidna mantra o genocidnosti hrvatskog naroda je politički nepodnošljiva, pa se zato ne treba čuditi pojedinim ispadima ljudi koji to više ne mogu podnositi. Današnji istup i dramaturgija Vašeg ministara, Aleksandara Vulina, o zabrani ćirilice u Vukovaru i pjevanje ustaških pjesama, mogli bi i opravdati, da to nije „smokvin list“ za jedno veliko zlo koje Hrvatskoj Vi pripremate. Da se razumijemo, ćirilica je prvo Hrvatsko pismo, drugo, da je vama do ljudskih i kulturnih prava, ne bi klali i razarali narode u državama u okruženju ( hoćemo nabrajati ? )
Kada je Hrvatska stupala u uniju, Kraljevinu SHS, njezine su granice bile na Dunavu do Petrovaradina i Beograda, uključujući i Zemun sa Srijemom. Te granice ste u svega 26-7 godina, od ujedinjena 1918. godine godina uspjeli promijeniti. Najprije od Hrvatskog i Mađarskog teritorija formirana je AP Vojvodina, ( kao i na jugu AP Kosovo), da bi ih u „ jogurt revoluciji, Anti-birokratske revolucije” „ jednostavno prisajedinili Srbiji. Tako je R. Srbija, manipulacijom došla na granicu Šid – Ilok, prisvojivši ogroman Hrvatski teritorij, glavni argument Vam je bio, da taj teritorij nastanjuju Srbi.
No Srbija ide naprijed, a to je meritum strašnih današnjih događanje u Vukovaru. Dramaturgija je odavna znana. Preko svoje nacionalne manjine Srba, koja je instrumentalizirana, dobro financirana, inzistiraju na ćirilici, iza toga se ide na kulturnu autonomiju, pa na zajednicu općina koja je predhodnica političke autonomije. Iza toga je politički proces izdvajanja iz sastava R Hrvatske i prisajedinjenje sa R.Srbijom. Sve te korake će pratiti dramatične predstave o ugroženosti Srba, ustaškim pritiscima pjevanjem ustaških pjesama ….. Glavni dramaturg, operativac na terenu već sada je Vaš ministar, Aleksandar Vulin, a financiranje tih „ustaša“ vršite Vi, Vaša Vlada. Dakle, sve je već viđeno što se događalo sa AP Vojvodinom. Taj proces će se odvijati slijedećih 20-30 godina, a Srbima vrijeme ide u prilog
To je razlog zašto mi mislimo i upozoravamo da sa ćirilicom treba zastati, a distrikt Vukovar da dobije status jednak onom koji ima Auschwitz.
Vi, predsjedniče Vučiću, doista opravdavate svoje ime koje je u skladu sa latinskom izrekom NOMEN EST OMEN. Dobar ste đak – poČetnik vojvode dr. Vojislava Šešelja, može Vas se naći i u latinskoj poslovici: LUPUS PILUM MUTAT, NON MENTEM tj. „vuk dlaku mijenja, ali ćud nikada“. Samo nemojte reći – u stilu dr. Šešelja, ratnog zločinca: Ha, sve je to politika, a u politici i ljubavi je sve dopušteno! (Niccolo Machiavelli). , a „u srbijanskoj je politici najjače oružje bila i ostala laž“ (vaš „veliki“ Dobrica Ćosić).
Vi predsjedniče, takvim vašim prijedlozima ne ćete u Hrvatskoj, niti među Hrvatima niti među ostalima dobiti podršku izjavljujući da se mi imamo za što kajati. Hrvatska je 1944. godine na zasjedanju ZAVNOH-a u Topuskome definirala svoju državnost: na antifašizmu, na zakonima iz 1945. godine, i kaksnije. Mi smo i te kako oštro kaznili svoje izdajice, ustaše, domobrane, četnike i ostale. Ustavom iz 1990. godine Republika Hrvatska se odredila i osudila sve što nije bilo dobro u njenoj prošlosti. Mi smo čisti i u ratu koji ste vi Srbi nametnuli, mi smo dokazali domoljublje i čovjekoljublje, i svoj antifašizam. Moderna Europa, a time i i RH, počiva na četiri principa: Judeo-kršćanskoj antropologiji, grčkoj filozofiji, rimskom pravu i antifašizmu!! A Vi? VI rehabilitirate vašeg đenerala Dražu Mihailovića, koji je surađivao sa njemačkim nacistima i talijanskim fašistima !!!
Predsjedniče Aleksandre Vučiću, Vi biste trebali znati (a ako ne znate – raspitajte se), da su vojni i civilni zapovjednici/komandanti iz RSK, na vojnom poligonu u Slunju, u svibnju mjesecu 1995. godine, održali savjetovanje: “ O izvlačenju civilnog stanovništva RSK iz ustaškog obruča„. Glavnu riječ imao je general RSK Mile Novaković, koji je doktorirao na tu temu. Poznati plan „Z4“, koji je hrvatskim Srbima ponuđen, predsjednik RSK, Mile Martić, nije htio ni pogledati. (Nemojte samo reći da ne znate za plan „Z4“ ). Još 03. kolovoza 1995. General Petar Stipetić, bio je član hrvatske delegacije u Ženevi na pregovorima sa Milanom Babićem i ostalim vođama pobunjenih Srba. General Stipetić je imao zadatak da okonča te razgovore na način da Srbi pristanu na mirnu reintegraciju, te da dobiju široku autonomiju. Nakon što je srpsko vodstvo definitivno odbilo mirnu reintergraciju, jer su oni ( tj. Beograd ), htjeli bezuvjetnu amputaciju teritorije Republike Hrvatske, predsjednik Tuđman je donio odluku, da 05. kolovoza 1995. godine pokrene vojno-redarstvenu operaciju, kodnog naziva „Oluja“
Da je taj zločinački SANU projekt, o „ humanom preseljenju Srba prečana na Kosovo“ planiran odavno, možda i desetak godina prije, dokazuje i činjenica da su svi imalo važniji seoski glavešine iz područja RSK imali kuće i stanove u Beogradu, okolici Beograda ili Vojvodine. Oni su odavno znali za te planove, dobivali razne i financijske poticaje i snašli se, a sirotinja, koja je na zaprežnim kolima i traktorima išla u „ majčicu Srbiju“ neka crkne putem. To je Srbijansko „humano preseljenje“ i briga ih za Srbe prečane. Srbiji je trebalo „topovsko meso“ za rat sa Šiptarima.
Predsjedniče, Aleksandre Vučiću, a što
emo s okupiranim teritorijem Republike Hrvatske, na kojemu je stacionirana vojska Republike Srbije? Ili ćemo i to staviti u drugi plan, a mantrati o datumu i klanjanju za zločin koji ste vi Srbijanci učinili Srbima – prečanima, građanima RH ? Sporno je oko 11000 hektara kopna i riječnih ada koje su unutar državnih granica Republike Hrvatske. Na svim kartama bivše SFRJ to je teritorij Republike Hrvatske.
Je li Vi, predsjedniče, razmišljate (ili već odavno imate plan) što ćemo sa zemljištem koje je u vlasništvu tzv. protjeranih Srba ? Hoće li će se ta treća, ili koja već generacija tih nesretnika, vratiti i započeti neki novi rat? Je li vama cilj Europska Unija, da biste lakše mogli operacionalizirati etničke regije i Srbiju proširiti do Trsta, do Udina i Graza? Kakvi su planovi Republike Srpske, unutar BiH-a, i njenog predsjednika, Milorada Dodika?
Nemojte misliti da mi nismo shvatili poruku Vaše vojne vježbe sa ruskom vojskom na granici sa RH. Ta Vaša gluma naivnosti i infatilnosti je za neke druge čitatelje i slušatelje. To nemojte raditi nama. Mi vam ništa ne vjerujemo.
Predsjedniče Vlade Republike Srbije, Aleksandre Vučiću, Vaša jučerašnja izjava: „da bi ukidanje latiničnog pisma u Srbiji, bio svjetski kulturni skandal „. Vjerujte nam, nebi, nebi, to bi bila samo još jedna velika glupost, koju Srbi mogu na svoju štetu učiniti. A, a kako bi na internet sa ćirilicom ???
Predsjedniče Vlade Republike Srbije, Aleksandre Vučiću,
Ozbiljni Hrvati sa Vama mogu razgovarati tek kada vratite naše, hrvatske teritorije i povučete svoju oružanu silu na granice koje su definirane Badenterovom komisijom, kada platite reparacije Republici Hrvatskoj i obeštetite hrvatske građane srpske nacionalnosti koje ste – na prevaru – domamili u Republiku Srbiju.
Na kraju ovog pisma red je da se predstavimo. Mi, članovi udruge HRVATSKI RATNI VETERANI „Sv. JURAJ“, odreda dragovoljci obrambenog Domovinskog rata, iskusni smo političari i školovani vojnici, pukovnici, brigadiri i generali Hrvatske vojske. Kao takvi su bili i najviši zapovjednici u Domovinskom obrambenom ratu. Dakle, mi izuzetno kompetentno govorimo o ovoj temi, a Vi, predsjedniče Aleksandre Vučiću, pokušajte razumjeti i uvažiti naše riječi koje Vam mogu poslužiti da bolje shvatite suštinu naših stavova i da razumijete naše motive za slanje vam ovoga našega pisma.
Još nešto da razjasnimo: ime naše udruge nema teističku konotaciju. U njega je utkana simbolika vezana uz Svetoga Jurja, naime, njegovo učenje je, da je poželjna pobjeda dobra nad zlom, da cilj treba biti stvaranje nečega novoga i plemenitoga, da pridonesemo pobjedi jutra nad noći, proljeća nad zimom. Simbol sv. Jurja (ili Đorđa) na cijeni je u mnogim državama svijeta. Naš je cilj dosegnuti moralnu razinu sv. Jurja, prihvatiti vrijednosni sustav koji je u temeljima njegove mudrosti.

U Zagrebu, 20. kolovoza 2015. godine

HRVATSKI RATNI VETERANI Sv. JURAJ
Zamjenik predsjednika udruge,
Branko Čačuga T

4 komentara

Uskoči u raspravu
  1. udarnarupa
    #1 udarnarupa 23 kolovoza, 2015, 10:35

    Ovo bi trebao potpisati Zoka Milanović, ili se ograditi od ovog pisma, ako smije! A ako ćemo biti pošteni, trebao ga je i sam napisati, prije ove časne UDRUGE!

    Odgovorite na ovaj komentar

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code