CHRISTUS VINCIT VERITAS VINCIT

CHRISTUS VINCIT VERITAS VINCIT

26. travanj, 2014.
Print Friendly, PDF & Email

 

798px-Grcka kolonizacija 550 st. ere Custom

Skidanje zabrane i zapostavljanja iliristike, prethodnice krotistike

 

Napisao: Mirko Vidović, Vitez Reda Međunarodne akademije

Već na početku Velikog Tjedna – uoči Uskrsa 2014. u Hrvatskoj se je dogodilo pravo čudo: u velikoj nakladi izišao je, u režiji ‘Večernjeg lista’ pretisak “Hrvatskog zavjetnog Križa“, zbirke nabožnih i vrlo učenih priloga koje je sakupio u jednu cjelinu fra Svetislav Krnjak, frnjevac hrvatskog sjevera.

Snažni i učeni duh fra Svetislava nas je ovim događajima oslobodio dviju velikih dvojbi koje su gušile našu dušu kao pojedinaca, i našu skupnu memoriju kao Dinaraca odnosno Hrvata.

Fra Svetislav nas je definitivno poučio da je točno ono što piše u sv. Evanđelju – da je kršćanstvo kalemljeno na naše adventsko jednoboštvo za živih apostola i da se od tada nije nikada gasilo. Mi smo slavili Boga na svom domaćem jeziku koji Katolička Crkva već 2.000 godina naziva ‘lingua illyrica’ i pisali smo na svom jeziku našim slovima u dvije verzije – na glagoljici na sjevernim dijelovima Jadrana, i na ilirici na južnim dijelovima naše, do bola lijepe domovine.

GLAGOLJICA I ILIRICA

Najstariji naši pravni spisi bili su pisani našim narodnim jezikom: ‘Istarski razvod’ i ‘Vinodolski zakonik’ pisani su glagoljicom, dok je ‘Poljički štatut’ pisan iliricom. Da je to pravi naziv za naše drevno ilirsko pismo, dokazuje i naziv naših svećenika na Poljicima i na Braču ‘popovi ilirci’, jer su se oni koristili u vjerskoj službi našim jezikom i iliricom kao pismom (v.‘Poljički zbornik II.‘, izd 1971. u Zagrebu). Kao što god su, dakle, sjevernije, naši narodni svećenici nazivani ‘popovi glagoljaši’, koji su se služili glagoljicom , tako su južnije nazivani ‘popovi ilirci’, jer su se služili iliricom.

Prvi dokaz o našem adventskom jednoboštvu ilustriran je ‘Zapisom na Rešetarici’ uz Livanjskom Gornjem Polju, a drugi dokaz je vrlo uvjerljiv sadržaj ‘Lištnske ploče’, koju je fra Bono Vrdoljak pronašao u arheološkom nalazištu u selu Lištani u – Donjem Livanjskom polju. Livanjsko polje, nekad vlasništvo moćnih Dalmana, a kasnije i imanje hrvatskih kraljeva Trpimirovića, postaje definitivno naš dinarski ‘Tibet’ – zemlja slova, a ne snova.

Fra Svetislav Krnjak se ne skanjiva uzeti u obzir prvi dokaz kao mazdajski pečat uzet dvama citatima iz Zarathustrinih ‘Gatha’ i time nas podsjeća da je toga naša Sv. Crkva Katolička bila svjesna snage i upliva Zarathušrine vjere na prostorima oko Istočnog Mediterana, uzme li se u obzir ona prekrasna Rafaelova freska u Vatikanskoj Biblioteci ‘Atenska škola’ na kojoj se vidi helenski učenjak Ptolomej s globusom Zemlje u rukama, sučelice sa Zarathustrom koji u rukama drži – globus Neba. Time je živo tijelo vjere koja je spoznala Boga i proslavila ljudsku vjeru u poznavanju Prirode u golemim prostranstvima Neba. A to je čisto katolički način da se štuje Advent kao nadahnuća po kojima su vidovnjaci u Antici osjećali dolazak na zemlju Kraljevstva Nebeskog ne samo u jednoj ondašnjoj religiji.

RAZNI OKUPATORI

O značenju ove prave pobjede istine nad nesuvislim superprodukcijama mitomana – panslavista i pseudo-znanstvenika, kako na području povijesti tako i na povijesti jezikoslovlja: datum 15.04.2014. bit će zapamćen kao skromnas ali neizbrisiva pobjeda istine o nama i pada izmišljotina koje su stoljećima gomilali šamani poganski mitomani, koji su, plaćeni da to čine od raznih okupatora naše Domovine, išli za tim da nam zabrane da održimo u svojoj svijesti da smo ono što smo oduvijek bili i što mi još uvijek jesmo, dok oni htjedoše da nas prisile da budemo ono što ni naši predci ni mi sami nikada nismo bili.

Okrutni azijatski Saklabi, o kojima je s užasonm pisao Prokopije iz Cezareje u svojoj knjizi ‘Rat s Gotima’ djelujući na dvoru u Konstantinopolju koji su utemeljili i sve do Justinijana Velikog održavali ilirski carevi, kao središnjicu Rimskog carstva, a nakon propasti Zapadnog, Latinskog carstva, održali imperatori (od Heraklija basileios)su u povijesnoj stvarnosti istočno, odnosno Ilirsko carstvo – Ilirski carevi vladali su civiliziranim dijelovima  nekadašnjeg Rimskog carstva Od Dioklecijana do pada Carigrada pod Turke.

Visokotiražna redicija ‘Hrvatskog zavjetnog Križa’ fra Svetislava Krnjaka predstavlja i skidanje zabrane i neznalačkog zapostavljanja ILIRISTIKE, znanosti koja je prethodila KROATISTICI i koje će, ubuduće, biti proučavane u kontinuitetu kao znanost o sudbini Dinaraca na svojoj postojbini – definitivno oslobođeni svih prinuda i sramotnog klanjanja izmišljotinama panslavizma.

Zahvaljujući ljudskoj genetici, sad znamo da su svi napori o održanju samosvijesti naših popova glagoljaša, franjevaca i novovjekih iliraca bili – dokazom da je vrlo teško u uvjetima ropstva i rarobljavanja svjedočiti za istinu.

Fra Svetislav nam pomaže da s ponosom ponavljamo: Christus vincit – Veritas vincit. T

 

3 komentara

Uskoči u raspravu
  1. Guest
    #1 Guest 29 travanj, 2014, 12:10

    Bilo bi dobro kad bi na ovom dobro uredjivanom portalu bila objavljena i stranica 218 ‘Poljickog zbornika II’, da se vidi da su nasi ucenjaci prije 50 godina vidjeli isto ono sto mi u ovom prilogu citamo: i ilirski jezik, i ilirica idiomatis, i popovi ilirci i ‘sacerdote illyrico’, a ve istovjetno s kasnijim nazivom ‘bosancica’.

    Odgovorite na ovaj komentar
  2. Akademik
    #2 Akademik 29 travanj, 2014, 07:40

    Bravo,Mirko!
    Svaki tvoj tekst rado pročitam i nešto novo otkrijem o našoj zamračenoj prošlosti.

    Odgovorite na ovaj komentar

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.