BROJNE POHVALE PLENKOVIĆU OD NEOJUGOSLAVENA

BROJNE POHVALE PLENKOVIĆU OD NEOJUGOSLAVENA

19. srpanj, 2016.
Print Friendly, PDF & Email

 

Niti jedna riječ o lustraciji ili pak o iskrenom pozivu hrvatskom iseljeništvu na suradnju u spašavanju Hrvatske od gospodarske propasti i demografskog nestanka. O Plenkovićevim političkim potezima ne želim kritički pisati nakon godinu dana, ili pak nakon što više ne bude predsjednik HDZ-a, kao što to sada na račun Karamarka čine mnogi članovi te stranke. Ako se nešto želi spriječiti, onda treba imati hrabrosti progovoriti na vrijeme

Napisao: Antun Babić

Stara narodna izreka kaže – po jutru se dan poznaje. Ako je suditi po izboru njegovih najbližih suradnika, umjesto brzim korakom naprijed, Plenković je HDZ poveo hitrim korakom prema natrag. Prema normama u zapadnom svijetu, Plenkoviću i dalje dajem sto dana poštede kad je u pitanju otkrivanje karata kakva će zapravo biti njegova politika. Međutim nakon izbora Gordana Jandrokovića za glavnog tajnika stranke i ulaska Vladimira Šeksa u Savjet HDZ-a, bojim se da je Plenković već u samom startu pokazao u kojem će smjeru voditi HDZ.

Ako se toj dvojici dodaju Davor Stier, veliki branitelj prijateljice Ive Josipovića, Jadranke Kosor i Davor Božinović (inače posebno povjerljiv čovjek Stjepana Mesića), kojeg se moglo vidjeti na tv snimkama u Središnjici HDZ-a, ali i u srdačnom razgovoru s Damirom Krstičevićem i Davorom Stierom u jednom kafiću blizu Središnjice SDP-a, onda se treba pribojavati dolazećih vremena? Od Plenkovića nismo čuli, kao da ga je instruirala predsjednica Kolinda Grabar Kitarović, niti jednu riječ o lustraciji ili pak o iskrenom pozivu hrvatskom iseljeništvu na suradnju u spašavanju Hrvatske od gospodarske propasti i demografskog nestanka. O Plenkovićevim političkim potezima ne želim kritički pisati nakon godinu dana, ili pak nakon što više ne bude predsjednik HDZ-a, kao što to sada na račun Karamarka čine mnogi članovi te stranke. Ako se nešto želi spriječiti, onda treba imati hrabrosti progovoriti na vrijeme.

Da je moj strah utemeljen govori i činjenica o velikim pohvalama koje na račun Plenkovića kao iz rukava sipa poznati neojugoslaven Žarko Puhovski, koji mrzi sve što je hrvatsko i koji je 1972. svjedočio protiv sudionika Hrvatskog proljeća. Zanimljivo je i objašnjenje Žarka Puhovskog kako Gordan Jandroković preživljava pod svim režimima u HDZ-u. “To je čovjek “kojeg svi vole”, rekao je Puhovski u ponedjeljak 18. srpnja, na RTL-u.

Sadašnji politički kaos

Premda sam u mojim komentarima unatrag šest mjeseci vrlo jasno upozorio na ozbiljnu mogućnost nedjelotvornosti koalicije ili tzv. suradnje Domoljubne koalicije i MOST-a, u zadnjih nekoliko tjedana namjerno nisam htio iznositi moje viđenje sadašnjeg političkog kaosa i krize vođenja hrvatske države. Ionako sam, još dok sam bio u Australiji, dobio poruke da ću zbog mojih oštrog kritiziranja vodećih hrvatskih dužnosnika vjerojatno biti ubijen. Kad sam napisao komentar da Hrvatska treba novog vođu i kakve vrline bi on (ili ona) trebao imati, jedan mi je poznati hrvatski intelektualac napisao opširnu e-mail poruku – «da iz Australije ne šaljem «Poslanicu» hrvatskom narodu». Naravno, nekoliko tjedana kasnije ta se moja «Poslanica» pokazala pravovremena i dobronamjerna. I ovom prigodom ponavljam da Hrvatska danas treba novog hrabrog i poštenog vođu.

Psovke na račun političara

Također moram odmah pojasniti kako moj osvrt na totalan promašaj dovođenja Tihomira Oreškovića na poziciju premijera Vlade Republike Hrvatske nema namjeru na bilo koji način opravdavati suodgovornost Tomislava Karamarka i Bože Petrova za sadašnju katarstrofalnu političku krizu, koja je dovela hrvatski narod u Domovini i iseljeništvu na rub očaja i velike zebnje što će biti s današnjom Hrvatskom. Poznato je da sam u komentaru «Most nade ili put u provaliju», tjedana dana nakon parlamentarnih izrazio moje mišljenje kako bi Petrov i većina članova MOST-a, zbog njihovog političkog neiskustva i neznanja, ali i naginjanja na lijevo, mogli strovaliti državu u ponor. To se, nažalost, i dogodilo.

Što se tiče donedavnog predsjednika HDZ-a i donedavnog prvog potpredsjednika Vlade Tomislava Karamarka nije potrebno posebno isticati da sam bio jedan od rijetkih hrvatskih domoljuba i članova HDZ-a iz 1990. godine (tada sam s Karamarkom bio i u Predsjednišu HDZ-a Grada Zagreba), koji je javno iznosio svoju sumnju u ispravnost dolaska Karamarka na čelo HDZ-a. Prije zadnjih parlamentarnih izbora u mojim sam komentarima predlagao da, zbog velike nepopularnosti Karamarka u javnosti, akademik Željko Reiner bude izabran za predsjednika HDZ-a, što bi, uvjeren sam, osiguralo daleko veći veći broj zastupnika HDZ-a na izborima u studenom prošle godine. Potpuno je pogrešna teza da su Karamarko i HDZ-e pobijedili na tim izborima. Tu je matematika neumoljiva. Da su pobijedili, danas Hrvatska ne bi bila u ovoj izuzetno opasnoj političkoj krizi. Nadajmo se, iako nisam veliki optimist, da će hrvatske političke elite sada shvatiti kako se ne mogu trajno poigravati sa sudbinom države i naroda. Premda je HDZ-e pod Karamarkom dobio nekoliko manje važnih izbora, Karamarko je izgubio najvažnije izbore, one za vlast u Hrvatskoj, i zato on nije dobitnik nego gubitnik.

Mnogi me ljudi ne vole zato što otvoreno iznosim svoje mišljenje i što puno ranije nego bilo tko drugi izražavam sumnju, kad ju osjetim, u sposobnost političkih vođa u Hrvatskoj. Slična me sumnja obuzela i kad se kao grom iz vedra neba na hrvatskoj političkoj pozornici kao «spasitelj» pojavio Tihomir Orešković. Odmah sam bio siguran da taj politički eksperiment ne može uspjeti i da je bilo jako nepromišljeno stavljati na čelo Vlade osobu koja nije dobila mandat na izborima. Možda bi to prošlo u nekim drugim zemljama gdje postoji razvijena politička kultura i gdje narod nije tako duboko ideološki podijeljen kao u Hrvatskoj. Taj eksperiment, ako je uistinu bio eksperiment, a ne nešto drugo, što ćemo u budućnosti saznati, doveo je Hrvatsku u stanje u kojem se danas nalazimo. Od povratka iz Australije prije tjedan dana nisam naišao ni na jednu osobu koja nije izgovorila najteže psovke na račun hrvatskih političara.

Orešković je bio podvala hrvatskom iseljeništvu

Ono što mene najviše boli je činjenica da je Orešković od strane Domoljubne koalicije i MOST-a hrvatskoj javnosti bio predstavljen kao veliki i poznati poslovni čovjek iz iseljeništva. Bila je to još jedna podvala hrvatskoj javnosti na račun hrvatskog iseljeništva koje je dalo nemjerljiv doprinos u stvaranju, obrani i međunarodnom priznanju samostalne hrvatske države. Hrvatsko je iseljeništvo odigralo posebno važnu ulogu na prvim slobodnim izborima u Hrvatskoj u travnju i svibnju 1990. godine. Bez goleme financijske potpore koju su dr. Franjo Tuđman i HDZ-e tada dobili iz iseljeništva, HDZ-e ne bi dobio te izbore i jako je upitno što bi se s Hrvatskom dogodilo da su Račan i njegovi komunisti dobili te izbore.

Kao osoba koja je živjela više od dvadeset godina u iseljeništvu i povratnik u Hrvatsku 1990. godine, više od četrdeset godina sam sustavno promovirao zajedništvo domovinske i iseljene Hrvatske. Bio sam jedan od glavnih zagovaratelja i osnivača Ministarstva povratka i iseljeništva 1997. godine. Tijekom gotovo petnaest godina u diplomaciji diljem svijeta upoznao sam na stotine uspješnih hrvatskih isljenika druge i treće generacije. No, nikada do njegovog dolaska u Hrvatsku nisam čuo za Tihomira Oreškovića. Tvrdim da u hrvatskom iseljeništvu od europskih zemalja, do SAD-a, Kanade, Australije, Novog Zelanda itd. ima nekoliko stotina daleko uspješnijih hrvatskih iseljenika na području gospodarstva i financija nego što je Tihomir Orešković. Kao jedan od suorganizatora Hrvatskog isljeničkog kongresa u Zagrebu 2014. godine iz Australije sam na Kongres doveo nekoliko svjetskih poznatih akademika tj. znanstvenika iz raznih područja. Kad bi sada u iseljeništvu napravili anketu tko je čuo za Tihomira Oreškovića, osim njegove obitelja i kruga ljudi u mjestu gdje je živio u Kanadi, malo tko bi pozitivno odgovorio. Prije ili kasnije netko će hrvatskoj javnosti morat objasniti zašto je izabrana osoba koja uopće nije bila poznata ni u iseljeništvu i koja ne govori hrvatski jezik.

Ono što mene osobno brine je veliki udarac koji je Tihomir Orešković, zajedno s njegovim savjetnikom Stjepom Bartulicom, također povratnikom iz iseljeništva, nanio imidžu hrvatskog iseljeništva u javnosti u Republici Hrvatskoj. Svi će sada, s pravom reći, evo pokušali smo dovesti i financijskog stručnjaka iz iseljeništva, koji ne samo da nije pomogao nego je suodgovoran za najveću političku krizu u povijesti hrvatske države od 1991. godine.

Osobno sam i dalje uvjeren da hrvatsko iseljeništvo predstavlja jako veliki potencijal za izvlačenje Hrvatske iz političke, gospodarske i demografske krize. No, da bi se taj potencijal stavio u pravu funkciju, kao što je to slučaj u drugim zemljama, o tome tko i na koji način može iz hrvatskog isljeništva pomoći Domovini, ne mogu i niti smiju odlučivati ljudi poput Karamarka, a još manje Bože Petrova. Prije prošlih izbora jedan od vodećih ljudi MOST-a mi je osobno rekao kako MOST neće imati listu za dijasporu zato što hrvatsko iseljeništvo ima negativan imidž u hrvatskoj javnosti. Ako je to istina, dovođenjem Oreškovića na čelo Vlade Republike Hrvatske, Božo Petrov i MOST su samo osnažili taj negativan imidž Hrvata u dijaspori.

Treća domoljubna opcija još uvijek je ostvariva

S druge strane, a to temeljim na svjetskim trendovima, još uvijek postoji otvoren prostor za treću političku opciju, ali koja mora biti izrazito domoljubna i u kojoj neće glavnu riječ imati udbaši i neokomunisti. Božo Petrov i MOST malo su unazadili prosperitet takve opcije. No, svjetski trend, koji ide u tom pravcu, nezaustavljiv je. Liberalna demokracija je na velikoj kušnji. Ako se demokracija ne uspije održati, zna se što slijedi – diktatura, ove ili one vrste.

Za Hrvatsku i Tihomira Oreškovića bilo bi najbolje da se ispriča hrvatskom narodu za svoju negativnu ulogu u kreairanju najveće i vrlo opasne političke krize u Hrvatskoj i da se više u Hrvatskoj na bavi politikom. Neznanje nije opravdanje. Orešković i njegov savjetnik Bartulica osramotili su hrvatsko iseljeništvo, koje i dalje strpljivo čeka da ga Hrvatska pozove na stvarnu i iskrenu suradnju u spašavanju Hrvatske od neizbježne propasti ako se ubrzo ne dogode ne samo reforme, nego i radikalne promjene na hrvatskoj političkoj pozornici. T

Još nema komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.