BRANITELJ MAČAK I ŠTRASERI

BRANITELJ MAČAK I ŠTRASERI

10. srpanj, 2019.
Print Friendly, PDF & Email

 

To je bilo zlosretno vrijeme, puno teškoća i žalosti, ali i ponosa i prkosa. Hrvatski dragovoljci i njihove obitelji podnijeli su veliku žrtvu. Gdje su danas? Nismo školovani za rat, ali sa srcem smo krenuli u obranu Domovine, a to nam je dalo poticaja da izdržimo i najteže patnje. Iznimno mi je žao što nakon rata nije obavljena lustracija. Previše je onih koji su se „ubacili“ u naše redove, koji su rovarili, a i danas to čine. No, za lustraciju nikada nije kasno, iako se bojim da su oni već nas dobrano „lustrirali“. Djeca bivših Udbaša i sličnih odlično žive, čak nam se i rugaju. Ne, to sve teže podnosim

Napisao: Mladen Pavković

  • Za mene su najznačajniji dragovoljci i branitelji iz 1991. – rekao nam je Zlatko Brozinčević-Mačak, koji je se u kasnim godinama svoga života, dragovoljno javio, početkom 1990., u tada još tajno ustrojene naoružane skupine u Gradu Zagrebu, koje je predvodio general Zvonimir Červenko.

Taj Mačak nije nikakav lik iz crtića, već stvaran, hrvatski branitelj koji je jedino iz ljubavi prema Domovini krenuo u hrvatski obrambeni Domovinski rat. Skupina u kojoj su pored njega bili Junaci Domovinskoga rata, a ponikli su sa zagrebačkog asfalta, nazivala se – Štraseri. O tim hrabrim dečkima Mačak je objavio i knjigu s nazivom „Iz Mačkove bilježnice“, a za koju je predgovor napisao brigadni general Rudi Stipčić, koji je među ostalim istaknuo da su „Mačak i njegova dragovoljačka satnija 100. br. HV Štraseri po svojoj hrabrosti i spremnosti bili uz bok 1. gbr „Tigrovi“!

To je general uostalom već i ranije objavio u svojoj knjizi „Napokon smo krenuli“.

Nekima je možebitno i malo čudno ime ove ratne postrojbe, ali i druge su nosile neka neobična imena, jer takvo je bilo vrijeme. (Štraseri su se nazivali po vojničkoj čizmi čiji se đon odvalio!).

Sveti i pravedni Domovinski rat

Štraseri su se među ostalim borili (u sklopu OG „Posavina“) i na novljanskom ratištu, u nekoliko vojnih operacija, i bili su uz 117. brigadu među prvima, ako ne i prvi te 1991. u napadnim djelovanjima protiv srpskih i inih zločinaca, a poglavito protiv JNA.

O tome svjedoči, kaže Stipčić, inače i ratni zapovjednik OG “Posavina“, i spomen ploča ugrađena u spomenik Hrvatske pobjede Oluja 95 u Kninu, na kojoj piše: „Operacije „Orkan“, „Otkos“ i „Papuk“ od kraja listopada 1991. do početka siječnja 1992. oslobodile su veći dio okupiranog teritorija zapadne Slavonije“.

  • Žalosno je što neki danas marginaliziraju Domovinski rat, koji je za mene bio sveti i pravedan. Samo oni koji nisu bili u prigodi „osjetiti“ kako im metak zuji pokraj glave mogu pričati i pisati takve gluposti. Najveći junaci su naši poginuli i ranjeni suborci. I naše majke koje su nas čekale s krunicom u ruci. To je bilo zlosretno vrijeme, puno teškoća i žalosti, ali i ponosa i prkosa. Hrvatski dragovoljci i njihove obitelji podnijeli su veliku žrtvu. Gdje su danas? Nismo školovani za rat, ali sa srcem smo krenuli u obranu Domovine, a to nam je dalo poticaja da izdržimo i najteže patnje. Iznimno mi je žao što nakon rata nije obavljena lustracija. Previše je onih koji su se „ubacili“ u naše redove, koji su rovarili, a i danas to čine. No, za lustraciju nikada nije kasno, iako se bojim da su oni već nas dobrano „lustrirali“. Djeca bivših Udbaša i sličnih odlično žive, čak nam se i rugaju. Ne, to sve teže podnosim – rekao je Zlatko, te nadodao:

  • Dok smo se mi borili pojedinci su kupovali tvornice i sve što se dalo za kunu. Kako netko može imati bogatstvo, a imali smo težak i krvavi rat? Danas nitko nikoga ne pita: odakle ti milijuni eura? Koliko je mladih otišlo u rat, da zbog njega nisu završili ni škole? A danas te pitaju – koju školsku spremu imaš? Oni su se školovali i u inozemstvu, a mi u hladnim rovovima, često i bez kišnih ogrtača! Pričaju da tražimo i nekakve privilegije. To je istina. Za mene i moju obitelj najveća je privilegija da živimo kao ljudi od prvog do zadnjeg u mjesecu. A oni, oni ne znaju kuda bi s parama, ne daju ni za vijence naših poginulih suboraca!

Duboko razočarani

Ovog časnog i poštenog hrvatskog branitelja-dragovoljca najviše pogađa kad čuje da je neki branitelj sam sebi oduzeo život.

  • Često se pitam, zašto, zbog čega? Mediji o tome ne izvještavaju, kao da je riječ o „kugi“. A riječ je o našim suborcima koji su se nakon rata duboko razočarali, prije svega onima koji vode državu. Svako samoubojstvo trebalo bi ispitati. Međutim, samo napišu „ubio se“ i to je sve!

Na pisanje i objavljivanje knjige među ostalim ponukale su ga nepravde i neistine koje se šire o braniteljima i Domovinskome ratu. Inače, on je vjerojatno jedini branitelj iz Domovinskoga rata koji je “obrađen“ i u stripu, a čiji je autor Radovan Domagoj Devlić.

Pitanje svih pitanja glasi: koliko još imamo takvih skromnih, jednostavnih i iznad svega hrabrih junaka, a za koje danas malo tko mari i zna, iako su još za života zaslužili i svoju ulicu? T

3 komentara

Uskoči u raspravu
  1. Anonimno
    #1 Anonimno 18 srpanj, 2019, 14:13

    Ala glupana frane!

    Odgovorite na ovaj komentar
  2. Anonimno
    #2 Anonimno 14 srpanj, 2019, 12:49

    Frano ga melje, pa melje.

    Odgovorite na ovaj komentar
  3. FRANO-MARXISTA
    #3 FRANO-MARXISTA 11 srpanj, 2019, 22:06

    E, M OJ PRIJTTEJU BAJO M,ZAR SAM DOŽIVIO DA ČITZAM OVAKVE V IJESTIMO TEBI DA SI BIO STEPINČEVSKO-TUĐAMNOVSKI BOJOVNIK ,DA SI RUŠIO SPCIJAČLIZAM ,PŠA SE PITAM ŠTA T JE ON BIO NA PUTU TVOJE EGZISTENICJE U ODNOSU DANAS NA OVO NACISTIČKO-KATOLIČKO-ŠOVISTIOČKO,DINRASKO -PLJAČKAŠKO VRIJEME . BAJO POZDRAVLJAM TE !!

    Odgovorite na ovaj komentar

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.