BORIS TRUPČEVIĆ OBAVLJA PRLJAVI POSAO  ZA STYRIJU I IMA PETNAEST PUTA VEĆU PLAĆU OD NOVINARA

BORIS TRUPČEVIĆ OBAVLJA PRLJAVI POSAO ZA STYRIJU I IMA PETNAEST PUTA VEĆU PLAĆU OD NOVINARA

23. rujan, 2015.
Print Friendly, PDF & Email

Novinarska srijeda na temu 'Tko æe biti novi predsjednik/predsjednica HND-a?'

Od gospodina Ivana Tolja kao svećenika čovjek bi očekivao humaniji pristup zaposlenicima, prijateljski odnos prema njima, ali ga ne vidimo. Njegova uloga u Styriji i Večernjaku nije jasna, mislim da je nedopustivo da jedan svećenik ima tako nejasnu, diskutabilnu ulogu, s tako nesocijalnim i nehumanim odnosom prema zaposlenicima

Razgovarao: Dražen Stjepandić

Fotografija: www.lupiga.com

Često se može pročitati kako se novinarstvo svrstava među dest najgorih poslova na svijetu.

Točno i netočno, zavisi s koje se strane gleda i o kojoj se zemlji govori. U Hrvatskoj ako novinarsku profesiju pogledamo po pitanju socijalnih prava onda se slobodno može konstatirati kako mnogi novinari mogu sanjati da će im poslodavac plaćati socijalno i staž. Svega 2800 novinara u Hrvatskoj postiže ono što se u drugim profesijama podrazumjeva. Konobari, kuhari, trgovci, mesari, električari, bravari, medecinari, vozači, svećenici, časne sestre… O prosvjetnim radnicima, policajcima, željezničarima, smetlarima… i ostalima zaposlenima u državnim službama da ne govorimo.

U novinarstvu toga nikad nije bilo, premda je nekada bilo daleko bolje. Mlade kolege na početku vuče profesionalna ambicija, pa za socijalno i staž ne pitaju do trideset i neke, a tada kad počnu pitati onda ih upozore na one mlađe i mnoge druge koji su sretni da se slikaju i da im se ime negdje pojavi. Dodajmo tome da tiskane medije odavno zovu yestrdey mediji. Novine koje još nisu propale imaju sve manju i manju nakladu. Oni koji jednom u novinama izgube stalni posao više nego teško do njega ponovno dolaze.

Internet je sve medije osiromašio, a još nije našao rješenje kako sebe naplatiti. Na velikim televizijama vlada star sistem, tako da u istim emisijama imate one s plaćama u desecima tisuća kuna i one koji honorare po učinku dobivaju za nekoliko mjeseci, ali šute nadajući se da će jednog dana postati oni drugi. I sad kako se u tim okolnostim uspješno baviti sindikalnim radom?

Novinari trube o svemu i svačemu, a kad se radi o njihovim pravima jednostavno moraju biti kuš.

Gospodin Anton Filić je u svibnju ove godine dobio svoj drugi mandat predsjednika Sindikata novinara Hrvatske. Na čelo SNH 1990. osnovanog u Trogiru kandidirao se kao jedini kandidat. Prije njega predsjednici sindikakata novinara Hrvatske bili su primjerice: Katja Kušec, Jasmina Popović, Gabrijela Galić, Krunoslav Sabolić, Stipe Jolić i Dragutin Lučić.

Anton Filić, je dugogodišnji sportski novinar specijaliziran za tenis i vaterpolo. Porijeklom je iz Janjeva i otac je petero djece. U Večernjem listu ima 25 godina radnog iskustva, dobio je neke novinarske nagrade, a svejedno ima najmanju plaću od svih stalno zaposlenih novinara. To mu je nagrada za njegov sindikalni rad i borbu za profesiju.

Ovo je drugi po redu ekskluzivni intervju s gospodinom Filićem za portal Tjedno. Kao i prije četiri godine sastali smo se u Globusu, u “aleji propalih komentatora”, kako su je nekada zvali, a gdje su sada rijetko mogu sresti i novinarski umirovljenici.

Gospodine Filiću, nedavno ste dobili i drugi mandat predsjednika Hrvatskog sindikata novinara. Što niste uspjeli postići u prvom mandatu?

– Hvala Bogu, kod nas je to ograničeno na dva mandata jer čovjek se umori i zasiti tim poslom i povremeno je potrebna svježa krv. Kad mi istekne ovaj mandat to sigurno neće značiti da ću se povući iz sindikalnog rada. Kako kažu: jednom sindikalist, uvijek sindikalist. Ovo je vrijeme kad u medijima nije lako raditi. Prošlo je vrijeme kad su se novinarska prava penjala, sada već godinama stagniraju i smanjuju se. Borimo se da to smanjivanje ne bude drastično, da spasimo što se spasiti može. Sve je povezano s ekonomskom situacijom i stupnjem solidarnosti hrvatskih novinara, koja je prilično mala, što se vidjelo u štrajku novinara u Večernjem listu, kad nije iskorištena mogućnost za veći bum. Čak nije bilo solidarnosti ni među novinarima unutar samog Večernjeg lista, a da smo imali još šezdesetak ljudi u štrajku pregovaračka pozicija naš štrajkaša i sindikata bila bi puno jača. Kad je bio štrajk novinara u Glasu Istre novine su objavljivale tekstove iz Novog lista. Po meni novinari Novog lista nisu dovoljno jasno zaprijetili vlasniku da će i oni u štrajk ako se ne prestane na taj način gušiti štrajk kolega iz Glasa Istre. Dakle, solidarnosti među novinarima nema dovoljno, ali koliko se može radimo na tome. Vodimo i pregovore oko kolektivnih ugovora i inzistiramo na nekim pravima koja su u ovom trenutku poslodavcima neprihvatljiva. Previše im je dati novinarima božićnicu, regres i neka tradicionalna prava. Sindikat novinara Hrvatske je jako mnogo učinio na pravnoj zaštiti novinara u Hrvatskoj. Reagirali smo svaki put kad je bilo problema oko otkaza.

Jeste li nekoga spasili od otkaza?

– Naša velika akcija je bila kad su u Večernjem listu htjeli odustati od izdavanja Foruma. Budući su 17 novinara predhodno premjestili u Forum, a kad su vidjeli da Forum nije profitabilan razmišljali su da tih 17 ljudi ostave na cesti. Prijetnjma sudskim tužbama dogodilo se da je barem 13 ljudi vraćeno u Večernji list, a četvero njih je otišlo s otpremninama. Dobili smo mnoštvo sudskih presuda, a vrijednost dobivenih sudskih sporova koje je financira Sindikat novinara Hrvatske mjeri se u desecima milijuna kuna.

HND mora niti u centru

Koliko trenutno u Hrvatskoj ima stalno zaposlenih novinara?

– Mislim da ima oko 2800 stalno zaposlenih novinara. Naš sindikat ima oko 1600 članova. Imamo u članstvu i honorarce. Da bi se postalo našim članom samo treba imati želju, prijaviti se sindikalnom povjereniku u svojoj redakciji, ako ga ima, ako ga nema treba se izravno prijaviti tajništvu Sindikata novinara Hrvatske i postati individualni član. Sindikat novinara Hrvatske funkcionira kroz podružnice u redakcijama.

Kako gledate na rad HND-a?

– Kandidirao sam se za predsjednika HND-a, jer mislim da je potrebna što tješnja suradnja HND-a i Sindikata novinara Hrvatske, pa možda i spajanje tih dviju organizacija u neko dogledno vrijeme. U prethodnom mandatu sam vidio da puno toga ne štima u našoj suradnji i da se ona mora poboljšati. Interes je zajednički, imamo veliki broj zajedničkih članova.

Mnogi misle da je HND za jednu takvu cehovsku nedopustivo lijevo orijentiran?

– U mom planu je pisalo da HND neće biti orijentiran ni lijevo ni desno. Dosta je te podjele na ustaše i partizane. Dovoljno je da ta naša organizacija bude hrvatska i novinarska. Te podjele koje forsira politika samo štete novinarima. Ako je vaša percepcija da je HND lijevo orijentiran onda mi je žao jer bi HND morao biti u centru.

Razgovarao sam s nekim kolegama koji se izjašnjavaju kao desno orijentirani i dobio sam puno primjedbi na odnos HND-a prema njima.

– Dobro, bilo je puno nespretnih izjava, primjerice bivši predsjednik Zdenko Duka je jednom prigodom jednom kolegi rekao “kad vaši dođu na vlast i vi ćete to tako…” Apsolutno sam protiv te podjele na “vaše i naše” i uopće me ne zanima tko je na vlasti. Mi smo hrvatski novinari i gotovo. U Sindikatu novinara Hrvatske nema ideoloških i stranačkih podjela i tako će ostati. Tko je lijevo ili desno orijentiran to je njegova stvar. Jedina podjela koju priznajem je ona na poštene i nepoštene.

Pratim što se radi u Agenciji za elektroničke medije i Ministarstvu kulture. Financijski podržavaju samo portale, radijske postaje, novinske redakcije i lokalne televizije koje se deklariraju kao lijevo orijentirane i koje imaju pod kontrolom. Osim natječaja Grada Zagreba koji se u medijima najviše napadaju svi ostali državne potpore pružaju samo lijevim medijima. Često i ispod stola bez natječaja. Druga, još veća demokratska sramota HND-a su ti neki novinari antifašisti. Ako su oni antifašisti tko su fašisti? Po kojim kriterijima se nekoga može proglašavati fašistom ako se taj isti tako ne izjašnjava?

– Slažem se nitko nije fašist, osim ako sam sebe ne proklamira takvim. Smatram da HND i Sindikat novinara Hrvatske moraju štititi novinare. Zadnji put HND je branio novinara Borisa Dežulovića i smatram da ga treba braniti, ali ne sve što je on napisao. HND ga treba upozoriti kad upotrijebi izraze “desničarske gnjide” ili “stoko desničarska”. To nisu izrazi za koje ga treba opravdavati. Prava kritika se može napraviti i bez upotrebe takvih izraza. Po meni je nedopustivo pisati i o ljevičarskoj ili desničarskoj stoci. Tu treba biti dosljedan i principijelan. Jer ti izrazi kakve upotrebljava Dežulović su pogubni za novinarstvo.

Kao logična reakcija na ponašanje unutar HND-a proteklih godina je osnivanje novog navodno desnog novinarskog društva. Imate li neke kontakte s njima?

– Imao sam jedan telefonski razgovor, zvali su me da se priključim. Rekli su mi: članstvo u toj organizaciji ne isključuje članstvo u HND-u. Nemam ništa protiv ljudi koji to vode, mislim da ima razloga za njihovo nezadovoljstvo. Nisam ni protiv jednog novinarskog društva, ali sam globalno protiv tih podjela jer mi novinari i kad smo zajedno opet nismo nešto posebno jaki, pa ako se podijelimo na još pet-šest društava bit ćemo još slabiji.

HND financijski ne pomaže SNH

Kako vi surađujete s HND-om?

– Već u prethodnom mandatu rekao sam kako nisam zadovoljan suradnjom, a nisam zadovoljan ni sada. Mi smo obavili neke razgovore, ali konkretnih pomaka nema. Ne znam zašto u HND-u prema Sindikatu novinara Hrvatske grade jedan takav jaz? Zašto nema više suradnje, zašto se ne izlazi sa zajedničkim priopćenjima, sa zajedničkim akcijama. Taj naš odnos ima i finacijsko opterećenje, naime predhodnih godina HND je od prihoda Novinarskog doma pomagao rad Sindikata novinara Hrvatske. Prvo je bio iznos od 90 tisuća kuna godišnje, pa onda 50 tisuća kuna, a sada više ne dobivamo nikakavu pomoć jer HND sebi uzima za pravo da je jedini pravi vlasnik Novinarskog doma, a ne da je to jedna zadužbina svih hrvatskih novinara. Nismo ih htjeli tužiti, ali vidjet ćemo kako ćemo to riješiti. Budući da takvu mogućnost i jedni i drugi imamo u statutu predložio sam da se osnuje jedno koordinacijsko tijelu u kojem bi bilo tri-četiri člana Sindikata novinara Hrvatske i isto toliko članova HND-a, kako bi se naša suradnja poboljšala. To je objektivni interes svih hrvatskih novinara.

Koliki je godišnji budžet Sindikata novinara Hrvatske?

– Od članarina prikupimo oko 600.000 kuna godišnje. Osim članarina nemamo drugih prihoda. Dvije-tri godine bili smo u jednom međunarodnom projektu LOTCO koji je za cilj imao omasovljenje sindikalnih organizacija. Od njih smo dobili neki novac, ali u biti smo svedeni na članarinu od koje servisiramo kompletnu pravnu zaštitu naših članova. Članarina iznosi 1,2 posto od godišnje plaće svakog zaposlenog. Kolegama koji nemaju stalnu plaću članarinu fiksiramo na 30 kuna.

U kojim redakcijama je Sindikat novinara Hrvatske najjači?

– U Večernjem listu, Slobodnoj Dalmaciji, Novom listu, Glasu Istre, na HRT-u, u Hini… U medijima koji imaju tradiciju sindikalnog organiziranja. U novim medijima sindikalna organizacija novinara se jako teško postiže. U sklopu Styrije kao naše zajedničke kuće pokušavali smo mnogo toga da se oformi sindikalna podružnica u 24 sata, ali nismo uspjeli. Slali smo pozive, zvali smo na sindikalna druženja, htjeli smo animirati kolege iz 24 sata, ali osim individualnih članova, tamo naprosto nismo uspjeli formirati sindikalnu podružnicu. Kolege se boje, jer im je direktorica još na početku rekla da u 24 sata nikakvog sindikata neće biti, a što službeno nitko u 24 sata neće reći. Ista situacija je i na privatnim televizijama RTL-u i Novoj TV. Od novih medija sindikat je zaživio samo u Jutarnjem listu i EPH, ali to nije slučajno, jer su u EPH dolazili novinari iz drugih medija koji su imali iskustva sa sindikalnim organiziranjem. Ali taj problem sindikalnog organiziranja je europski problem, što dobro znam jer se sastajem s kolegama iz Europe. I u Europi je sve teže animirati nove članove, objasniti mladim novinarima koja je svrha i korist od udruživanja u sindikat. Tek kad dožive neki problem i kad dođu u tešku situaciju onda se kolege sjete sindikata. Htjeli smo napisati jednu Bijelu knjigu s problemima na koje nailaze sindikalni povjerenici, međutim nismo daleko odmakli, jer kolege se boje. Ako se boje sindikalni povjerenici, onda možete misliti kakav je strah da o tome govore kod ostalih novinara.

Prljavi posao Borisa Trupčevića

Što mislite o sadašnjoj uredničkoj politici koju u Večernjem listu provodi glavni urednik Dražen Klarić?

– Mislim da se puno toga nije promijenilo. Večernji list je trasiran dolaskom Styrije i nema tu nekih velikih promjena. Glavni urednik Dražen Klarić je izabran po svim regulama iako nisam zadovoljan s tim statutima koje imaju naše redakcije, s tim statutima moglo se dobiti mnogo više, novinari su prebrzo dopustili da se izglasaju ti redakcijski statuti, a ne donose nam neka velika prava. Na osnovu tih statuta redakcija novine su dobile manji PDV. Mislim da je veći problem na nižoj razini među urednicima rubrika, tu je napravljena jedna negativna selekcija. Urednici rubrika nisu se birali po sposobnosti nego po teme koliko su se u datom trenutku priklonili vlasnicima i menađersko-uredničkim strukturama na vrhu. Zato i imamo puno grešaka u novinama kojima su kumovali urednici. Ali slično je i u drugim dnevnim novinama.

U prvom ekskluzivnom intervjuu za portal Tjedno naglasili ste negativnu ulogu Borisa Trupčevića u Styriji. Je li se nešto umeđuvremenu promijenilo?

– Boris Trupčević je općenito odigrao jednu od najnegativnijih uloga u hrvatskom novinarstvu. Uz Ninu Pavića je apsolutno najveći grobar hrvatskog novinarstva. U Večernji list je došao obaviti jedan prljavi posao, Večernjakovcima smanjiti i ukinuti mnoga prava. Imao je plaću od preko sto tisuća kuna mjesečno i za to je kao protuuslugu vlasnicima ukidao kolektivne ugovore, smanjivao plaće i ostala novinarska prava. Sad mi recite je li to korektno ili normalno da netko ima deset ili petnaest puta veću plaću od novinara? Očito ne dobiva plaću za neki normalan radni učinak, nego za neke posebne usluge koje radi za onoga tko ga toliko plaća. Nema tu po meni ni korektnosti ni poštenja, ni zakonitosti. Samo kad bi naša država bila malo uređenija, a organi gonjenja oštriji i pošteniji, tu bi se svega našlo.

Styrija je u velikoj privatizacijskoj pljački, najvećoj od stoljeća sedmog, kupovinom Večernjeg lista postala veliki dobitnik.

– Apsolutno je veliki dobitnik. Styrija je kupila Večernji list barem četiri puta jeftinije nego što je objektivno tada to poduzeće vrijedilo. Rasprodala je sve što je Večernji list imao u svom vlasništvu. Dionice VIP-neta, dionice Tiska, poslovni prostor na Cvjetnom trgu, udio u Distri Pressu, mnoga dospisništva… Naša procjena je da je najmanje oko devetsto milijuna kuna Styrija izvukla iz Večernjeg lista, a kupila ga je za 26 milijuna njemačkih maraka, što je tada bilo oko sto milijuna kuna. Nakon što je sve to pokupila i odnijela, mislim da bi bilo potpuno nemoralno da Styrija sada u ovoj teškoj situaciji za novinarstvo još proda i poslovni prostor u Slavonskoj aveniji. Za njega može dobiti negdje oko deset milijuna eura, osamdeset milijuna kuna. Taj prostor je i problem države jer je dopustila da on izgubi novinarsku namjenu. Planira se da prostor oko Vjesnikova nebodera više nema veze s novinarstvom i omogućit će se suvlasnicima da ga prodaju. Što će dalje država raditi s neboderom i zemljištem stvarno ne znam. Spominju se razni projekti kao gradnja hotelsko-stambenog kompleksa. Država je odlučila taj prostor uzeti novinarima, međutim očekujemo kad se to proda da tih deset milijuna eura ostane u Večernjaku. To je neko naše “obiteljsko srebro” i može nam pomoći da nekoliko godina bez većih problema servisiramo sve svoje obveze. To mi kao sindikat tražimo od Uprave Večernjeg lista. Želimo da novac ostane u Hrvatskoj i da imamo za jedan pristojan život bez obzira na pad prihoda i naklade. Za razliku od nas koji smo u međuvremenu postali podstanari, Styrija je u Grazu izgradila novu velebnu poslovnu zgradu. Kolege se u šali zezaju da svatko od nas Večernjakovaca ima barem po jedan prozor na toj zgradi. Javno smo više puta pitali zašto je država kao većinski vlasnik Večernjeg lista dopustila tu prodaju kojom je bila višestruko oštećena? A oštećeni smo bili i mi novinari jer smo dobili lošeg vlasnika. Direktor je tada bio Branko Lovrić, predsjednik Nadzornog odbora je bio Marijan Konstrenčić, zna se tko su bili vodeći ljudi u Fondu za privatizaciju i Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, sve se to dade lako istražiti. Kad već neće odgovoriti nama, onda bi oni svakako trebali odgovoriti DORH-u zašto su Večernji list prodali po toliko nižoj cijeni od stvarne. Moglo bi se utvrditi i vrijednost njihove imovine, pa bi možda došli do zanimljivih otkrića.

Jedan od najvažnijih Styrijinih igrača u Hrvatskoj je zagonetni svećenik Ivan Tolj. Jeste li kao sindikalni povjerenik s njim o svemu razgovarali?

-Ne, nisam ni tražio jer on nije u upravi Večernjeg lista… Od gospodina Tolja kao svećenika čovjek bi očekivao humaniji pristup zaposlenicima, prijateljski odnos prema njima, ali ga ne vidimo. U vrijeme štrajka smo poslali upite kardinalima Josipu Bozaniću i Vinku Puljiću s pitanjem koja je uloga gospodina Tolja u Večernjem listu i koga on zapravo predstavlja? Od Zagrebačke nadbiskupije smo dobili odgovor da on nije u njihovoj nadležnosti, a od Vrhbosanske nismo dobili nikakav odgovor, a on je njihov svećenik, drži Župu Sijekovac u Bosni. Njegova uloga u Styriji i Večernjaku nije jasna, mislim da je nedopustivo da jedan svećenik ima tako nejasnu, diskutabilnu ulogu, s tako nesocijalnim i nehumanim odnosom prema zaposlenicima.T

10 komentara

Uskoči u raspravu
  1. Diana Jordan
    #1 Diana Jordan 24 rujan, 2015, 11:45

    HND, tzv. Hrvatsko novinarsko društvo u cjelini je skup ideologa koji funkcioniraju kao partijska medijska ćelija, a njih ozbiljno doživljavaju tek oni koji nikada ništa ozbiljnije nisu čitali osim Jutarnjeg lista.

    Odgovorite na ovaj komentar
    • NOSTALGIČAR
      NOSTALGIČAR 20 listopad, 2015, 13:04

      Kad Njemačka zatvori granice Vesna Pusić više neće biti ministrica. Još samo da to netko kaže hrvatskim medijima i Saši Lekoviću, beogradskom profesoru koji u posljednje vrijeme prekovremeno uči latinicu s obzirom na brojna nesuvisla priopćenja koje potpisuje kao vođa letećeg cirkusa, takozvanog Hrvatskog novinarskog društva.

      Odgovorite na ovaj komentar
  2. Hugo
    #2 Hugo 24 rujan, 2015, 07:36

    jebežljiva nešto ta ekipa u večernjaku. srećom imaju u redakciji velećasnog da to odmah poškropi svetom vodicom.

    Odgovorite na ovaj komentar
  3. John Deer
    #3 John Deer 23 rujan, 2015, 15:47

    Trupljavi trenutno razvaljuje u večernjaku neku bucku s velikim dupetom zaduženu za OPG-eove.

    Odgovorite na ovaj komentar
  4. PUNJETA
    #4 PUNJETA 23 rujan, 2015, 09:03

    trupčević tak dobro i marljivo radi tako da je drugoj članici uprave večernjaka napravio dijete pa se uprava mimo odluke nadzornog odbora styrie povečala za jednog fantomskog člana

    Odgovorite na ovaj komentar
  5. bože mi oprosti
    #5 bože mi oprosti 23 rujan, 2015, 08:51

    Župa Sijekovac u Bosni ima tek nekoliko vjernika koje samo nedjeljom posjećuje tzv. pop Tolj a na misu stiže ferrarijem iz Zagreba i nakom sat vremena ide natrag za Zagreb. Kad ga papa Franjo dohvati i Bozanića će boljeti glava iako se kaptolski ljubitelj žlahtine pravi blesav da ništa ne zna…

    Odgovorite na ovaj komentar

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.