BLEIBURG  KAO TRAGEDIJA I KRIK HRVATSKE SLOBODE

BLEIBURG  KAO TRAGEDIJA I KRIK HRVATSKE SLOBODE

9. ožujak, 2019.
Print Friendly, PDF & Email

 

 

Za nas je  bleiburška tragedija jedno od sudbonosnih pitanja, događaj koji duboko zasjeca u sam opstanak  hrvatskog naroda. Ako pristanemo na ovu sramnu zabranu, sutra će nam netko zabraniti da obilježavamo Vojno redarstvene operacije Bljesak i Oluja, a dovest će i u pitanje daljnji opstanak hrvatske države. I još samo to: Bleiburg je dio hrvatske povijesti. Tamo su žrtve umirale jednom jezovitom smrću, a vlastita krv ugušila je njihov posljednji krik

Napisao> Mladen Pavković

Mediji javljaju da je Katolička crkva u Koruškoj odbila molbu Hrvatske biskupske konferencije za održavanje mise na Lojbaškom polju kod Bleiburga zbog toga što se ta misa politički instrumentalizirala.

Kaže se i da je odluka o uskraćivanju dozvole za održavanje mise kod Bleiburga, koja je trebala biti održana 18. svibnja ove godine, donesena nakon „detaljne analize“ skupa prošle godine, i „brojnih razgovora“ između predstavnika Austrijske i Hrvatske biskupske konferencije, u kojima su sudjelovali i vjernici hrvatske zajednice u Koruškoj i predstavnici austrijskih sigurnosnih organa.

Sramni potez

Ako je to istina, a jeste, onda su austrijske vlasti još jednom  ubile na stotine tisuća Hrvata, odnosno pljunuli  na njihovu žrtvu.

Ovim sramnim potezom iskazana je još jedna suluda mržnja prema Hrvatima, samo i jedino iz toga što smo u svetom hrvatskom obrambenom Domovinskome ratu u krvi stvorili državu.

E, to nam ne mogu oprostiti. Ni Srbi ni Austrijanci!

Neprestano nas vraćaju u relativno daleku prošlost, osuđuju nas za Jasenovac, Bleiburg, proglašavaju genocidnim narodom i slično, kao da su i dalje žedni hrvatske krvi i gladni hrvatske zemlje!

Njima ne smetaju zločini partizana, komunista i Jugoslavena s Titom na čelu.

Ne smetaju im ni tisuće masovnih grobnica nevinih Hrvata nakon II. svjetskog rata, od Slovenije do Makedonije.

U vrijeme Tita i partije Bleiburška tragedija bila je zabranjena tema u Hrvata, izložena progonu i tamnici.

Sada je opet  isto: svatko tko stane na stranu hrvatskih mučenika nakon završetka Drugog svjetskog rata može očekivati isto ili slično (?) onome što su prolazili Hrvati na Križnim putovima.

Istina je samo jedna, Hrvati su zločinci, Hrvati su ustaše!

To nam ovog puta viču Austrijanci, potpomognuti i prodanim hrvatskim dušama.

Što će u svezi ove odluke učiniti, prije svih, Hrvatski sabor, koji je i pokrovitelj skupa u Bleiburgu?

Ako su pokrovitelji, je li to znači da i ovu najvišu hrvatsku državnu instituciju smatraju „ustaškom“?

Znaju li Austrijanci, u čijoj je državi rođen najveći svjetski zlotvor Adolf Hitler, da je Bleiburg najveća hrvatska tragedija, da je tada izginulo i raseljeno i izbačeno iz zemlje preko 300 tisuća sinova Hrvatske? Tada je hrvatska vojska, neporažena, na prijevaru razoružana i tako nemoćna predana nemilosrdnom „pobjedniku“, da je okrutno potamani. Tada je palo nekoliko hrvatskih generacija, nestala je jedna divna, za hrvatske nacionalne ideale zanesena mladost – piše među ostalim u knjizi „Bleiburška tragedija hrvatskog naroda“.

Jedno od sudbonosnih pitanja

A da, poglavito mladi, ne znaju ništa o ovoj strašnoj tragediji svojedobno je upozorio i prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman: “Zbog položaja, u kakvom se nalazi Hrvatska posljednjeg pola stoljeća, gotovo sva bitna pitanja njezine povijesti ostala su za današnje naraštaje nedovoljno poznata“ – rekao je.

Za nas je  bleiburška tragedija jedno od sudbonosnih pitanja, događaj koji duboko zasjeca u sam opstanak  hrvatskog naroda.

Ako pristanemo na ovu sramnu zabranu, sutra će nam netko zabraniti da obilježavamo Vojno redarstvene operacije Bljesak i Oluja, a dovest će i u pitanje daljnji opstanak hrvatske države.

I još samo to: Bleiburg je dio hrvatske povijesti. Tamo su žrtve umirale jednom jezovitom smrću, a vlastita krv ugušila je njihov posljednji krik.

Kao i u Domovinskom ratu, zločinci nikada nisu bili primjereno kažnjeni.

A i nakon 1945. i 1991. taj krik bio je za Slobodu, jer njihova je zadnja misao pripadala  Domovini, i onda, kad je bila upućena vlastitoj obitelji, jer Domovina nije ništa drugo nego proširena obitelj.

Dakle, sada je na potezu hrvatski Sabor, Vlada, ali i svi hrvatski domoljubi.

Ne možemo (ili možemo?) izdati mučeničku krv palih za  Domovinu? T

 

2 komentara

Uskoči u raspravu
  1. Anonimno
    #1 Anonimno 9 ožujak, 2019, 14:05

    Lijepo,lijpo “lep”. Slažem se. Kako da ne. Al što će reći naša diplomacija? Jedino je to važno.

    Odgovorite na ovaj komentar
  2. Lepi seljo lepo gori
    #2 Lepi seljo lepo gori 9 ožujak, 2019, 12:36

    ..početkom 1945 dolazi brigada iz Engleske obučena za masovna smaknuća koja je brojila između 800 i 900 pripadnika na područje Austrije s ciljem da organizira što brže eliminiranje pripadnika naroda sa ovih prostora da bi politika Pokvarene diplomacije imala što manje protivnika….i veći utjecaj…Trenutni Papa je izabran od istih zločinačkih krugova koji drže ključeve Vatikanske banke i mora slušati….inače….

    Odgovorite na ovaj komentar

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.