BIJELI KRIŽ ISTINE U OSEKOVU I STRUŠCU

BIJELI KRIŽ ISTINE U OSEKOVU I STRUŠCU

17. veljača, 2020.
Print Friendly, PDF & Email

 

Odlazimo potom do Osekova, gdje kraj župne crkve sv. Ane i sportskoga terena zatječemo u igri skupinu dječaka. Prošli smo pri tome kraj izletničkoga turističkoga objekta u gradnji “Crne  rode”, glavnoga osekovačkoga ulaza u Lonjsko polje. Podosta je još starih ali napuštenih čardakov, dok impozantna, stara jednokatna zgrada župnoga dvora privlači pozornost. Ponovo statua u drvu s likom bl. Alojzija Stepinca pred ulazom, i srušen mramorni nadgrobni spomenik Terezije Turzan rođene 1838. Bila je to rođena majka i vjerojatna domaćica ovdašnjega župnika iz druge polovice 19. stoljeća. Njen spomenik svjedoči da se i groblje nalazilo vrlo blizu sakralnoga objekta posvećena sv. Ani. Službovali su ovdje i nadaleko znani župnici, vlč. Drago Toplak, kasniji upravitelj sisačke bazilike sv. Kvirina i vlč. Mario Migles, svećenik božanskoga glasa, koji je u goste dozivao i članove Pjevačkoga zbora “Zeleni Brijeg” iz Siska

Napisao; Josip Frković

Tijekom ožujka, gradska uprava Popovače gradonačelnika Josipa Miškovića će, u suradnji sa županijskim povjerenstvom za obilježavanje predugo prešućivanih stratišta i grobišta žrtava zločinačkoga jugokomunizma tijekom Drugoga svjetskog rata i poraća, “Bijelim križem istine” trajno obilježiti stradanje Moslavaca iz župe sv. Ane, Osekovo. Tim će se povodom komemoracijske svečanosti, uz blagoslov “Bijeloga križa istine” kraj 290 godina stare župne crkve, 15. ožujka održati u Osekovu, a 29. ožujka u susjednom Strušcu kod kapele sv. Katarine. Nakon blagoslova križa, mons. dr. Vlado Košić, biskup sisački, služit će svetu misu poldanicu i zadušnicu stradalima u Osekovu i Strušcu. Prema arhivskim dokumentima, koje je za tisak dosad najopsežnije viktimološke monografije u Sisačkoj biskupiji sistematizirao i priredio dr. Dražen Kovačević, na području bivše općine, danas grada Popovače, smrtno je stradalo 956 osoba. U Osekovu 97, Strušcu 90, a u Potoku koji spada u istu osekovsku župu 95 mještana. Najviše je ratno-poratnih žrtava, 128, imala Gornja Jelenska.

Umirovljeni radnik Hrvatskih šuma i djelatni društveni aktivist Branko Batković ispričao nam je najprije o nesretnoj sudbini djeda Miška, koji je sedam godina iza prvoga svjetskog sukoba u kojem je bio mađarski galicijski vojnik, proveo u ruskom zarobljeništvu. Otišavši u svoj vinograd hruševljanski iznad Volodera, poznati njemački jahači Čerkezi opljačkali su ga i usmrtili iz strojnice velikoga kalibra. – Znam da je i moj tatek s njima imao problema, dok su mamina brata, moga maloljetnoga ujaka, ubili partizani.

Petokraka i jugo-vjetrovi smetaju župniku i moslavačkim vjernicima

Kozaci su bili opasni kokošari, silovatelji i ubojice. Selo nam je, istina, na brijegu i uz cestu, ali je u pozadini šumski kompleks Lonjskoga polja u Posavini, iz kojih su dolazile razne vojske i ubojice. Više ću pojedinosti o djedovu stradavanju saznati od rođaka starijih godišta, a sada je na redu trajno simbolično bilježenje okolnosti u kojima su naši suseljani smrtno stradavali i nestajali. Zajedno s našim domaćinom Batkovićem, koji se žali na nedavno formiranje privatnoga (kemijskoga?) smetlišta, ekološke bombe na državnoj parceli uz magistralnu cestu Popovača-Sisak iz kojega se po Strušcu širi neugodan smrad, odlazimo do kapele sv. Katarine prekrasno uređene parkovske flore. Na zapadnoj, ulaznoj strani kapele, dominira u drvu rezbarena statua sv. Katarine, a ispred nadstrešnice za društvena zbivanja i statua sv. Vida. Djelo je to vrlo poduzetnoga župnika graditelja iz Zagorja vlč. Nedjeljka Piškurića, prethodnika vlč. Davora Lauca, podrijetlom iz BiH, koji je u Osekovu na Božjoj službi pune četiri godine. U zajedničkom dvorištu asfaltirane podloge nalaze se i filijalno župno groblje i uredna mrtvačnica, Dom DVD-a i stari seoski društveni dom. Sve je napravljeno nastankom hrvatske države i poslije njene obrane. Na pročelju doma dominira mramorna spomen-ploča za osmoro sudionika NOR-a s petokrakom, zbog koje don Lauc od drvene rezbarene i višenamjenske nadstrešnice ne želi  napraviti oltar za mise na otvorenom.

Rezbareni drveni kip bl. Stepinca

Pitamo gospodina Batkovića i za broj žitelja Strušca. Bez obzira na naftne instalacije, bušotine i naftovod do Siska, malo je mještana zaposleno u INA-“Naftaplinu”.

– Samo partijski povlaštenici mogli su se ovdje i u drugim dijelovima INA-e zapošljavati. Radnici su iz Kutine dolazili ovamo do bušotina iz Kutine autobusima. Bili smo na paušalnu a tendencioznom glasu ustaškoga sela, veli Batković.. Mnogo je suseljana odselilo u Popovaču, Kutinu ili Zagreb. Srebrni su spremnici gotovo ušli u dvorišta i potkućnice, ali… Inače, Sružec ima pet stotina birača, pa je konačan broj mještana otprilike osam stotina ljudi najrazličitijih zanimanja. Domovinski rat? Struščanin Drago Željezić poginuo je kod jasenovačke Mlake, a Kruno Rošin u zloglasnim četničkim Kusonjama. Odlazimo potom do Osekova, gdje kraj župne crkve sv. Ane i sportskoga terena zatječemo u igri skupinu dječaka. Prošli smo pri tome kraj izletničkoga turističkoga objekta u gradnji “Crne  rode”, glavnoga osekovačkoga ulaza u Lonjsko polje. Podosta je još starih ali napuštenih čardakov, dok impozantna, stara jednokatna zgrada župnoga dvora privlači pozornost. Ponovo statua u drvu s likom bl. Alojzija Stepinca pred ulazom, i srušen mramorni nadgrobni spomenik Terezije Turzan rođene 1838. Bila je to rođena majka i vjerojatna domaćica ovdašnjega župnika iz druge polovice 19. stoljeća. Njen spomenik svjedoči da se i groblje nalazilo vrlo blizu sakralnoga objekta posvećena sv. Ani. Službovali su ovdje i nadaleko znani župnici, vlč. Drago Toplak, kasniji upravitelj sisačke bazilike sv. Kvirina i vlč. Mario Migles, svećenik božanskoga glasa, koji je u goste dozivao i članove Pjevačkoga zbora “Zeleni Brijeg” iz Siska.  T

1 Comment so far

Uskoči u raspravu
  1. pepe
    #1 pepe 18 veljača, 2020, 04:22

    daklë, od stepinca me odbijaju tri prësudne činjenice. pṙva, da mu je ime posṙbljeno u “alojzije”, mješte hṙvatskoga “alojz(ij)”. druga, da je kakoti “nadobudni” sṙbohṙvatski mladac krenuł u rat za veliku sṙbiju proti bůgarskoj, gṙčskoj, črnoj gori i albaniji. ovo drugo mu je velika otegotna okolnost cjeća koje nigdar ne će bīti proglašen za svetca. treća, jezično i uljudbeno je bīł sṙbohṙvat. suća suprotnost od hṙvatskoga sāmozatajnoga heroja jurja križanića.

    Odgovorite na ovaj komentar

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.