BIJELI KRIŽ ISTINE I NA BIVŠEM SAJMIŠTU U PETRINJI

BIJELI KRIŽ ISTINE I NA BIVŠEM SAJMIŠTU U PETRINJI

5. listopada, 2018.

 

Masovna su pogubljenja, nakon ulaska partizanskih „oslobodioca“ „čarapana“ 45. srpske udarne divizije (s jednim bataljonom Dalmatinaca Hrvata – op.p.) u Sisak i dan kasnije u Petrinju, izvršena na obali Save i Kupe. S ranije načinjena popisa petrinjskih „ustaša“ ili nasumce, izdvojeno je 60 građana Petrinje, koje su partizani strijeljali i tijela im bacili u Kupu. Samo tri tijela, od kojih i ubijeni Hoffman, zadržala su se na obalnim granama vrba i kršćanski pokopana na brdskom groblju sv. Trojstva ponad grada. Kad smo pri tome, sjetimo se i stradalnika župe Čuntić, tada mjesta u sastavu Hrvatske Kostajnice i Dubice. U samom mjestu fratarskoga samostana bilo je 125, a u ostalim selima Prnjavoru, Dragotincima, Peckima i Kraljevčanima još 303 žrtve. Petrinjski žrtvoslov preciznije navodi da je od „narodne vlasti“, Ozne i Udbe, stradalo 397 muškaraca , 19 žena i 11 djece

Napisao Josip Frković

Teški stradalnik u Domovinskom ratu, grad Petrinja i četiri i pol desetljeća ranije, u poraću, pretrpio je ogromne ljudske žrtve i materijalne gubitke. Prema podacima Petrinjskoga žrtvoslova, za koji je zaslužan krug istaknutih intelektualaca oko inžinjera arhitekture Davora Salopeka i Ivana Rizmaula u Ogranku Matice hrvatske, na užem i širem gradskom području od 31 naselja bivše općine popisom je evidentirano 1946 hrvatskih žrtava zločinačkoga i genocidnoga jugokomunizma. Najviše u Gori 105, Strašniku 99, Mošćenici 76 i Graberju 76, Budičini 75 i Hrastovici 74 žrtve. U samom je gradu, na poznatom sajmištu u Kaniži djelovao zloglasni logor poraženih pripadnika hrvatskoga domobranstva, ustaške Vojnice i bivših vojnika njemačkoga Wehrmachta. Preživjeli građani prenijeli su od usta do usta i posvjedočili kroničarima da je nepunih godinu dana, do 1946., od gladi, žeđi i iscrpljenosti umrlo 186 Nijemaca (njihova imena i druge biografske podatke o mjestima rođenja i stradanja uredno je u maticama mrtvih evidentirao dugogodišnji župnik vlč. Božidar Razum, koji je u gradu na Kupi i Petrinjičici, odnosno župi sv. Lovre, službovao od 1920. do 1951. Na njihovoj masovnoj grobnici sv. Trojstva dugo je stajalo drveno raspelo, koje je, međutim, jako smetalo pravoslavnim i partizanskim primitivcima iz nove zločinačke vlasti. Poznati petrinjski profesor i humanist Ivan Rizmaul, spominje da su u njemačko Veleposlanstvo ambasadora Horsta Weisela u Zagrebu poslani dopisi o potrebi obilježavanja grobišta u Petrinji, ali su potom proslijeđeni u sjedište udruge za skrb o grobovima njemačkih vojnika u Koeln.

Strijeljanja na kupalištu i Krčima

Iza toga, kad je već na sisačkom „Viktorovcu“ ista udruga temeljito uredila posljednje počivalište 700 soldata na dijelu najstarijega groblja sv. Marije kod istoimene kapele, nasta muk. Promjena vlasti u SR Njemačkoj Genscher-Kohl, čini se, kriva je zaboravu. Ubijani su najčešće zatočenici petrinjskoga logora u grabovačkoj šumi Jelik, gdje su smaknuti 22-godišnja čelnica Ustaške mladeži iz Siska Zlata Kolarić i dubički župnik vlč. Vjekoslav Venko, u Kotar šumi, u šumi Jovana Žice, Krčima, nizvodno od kupskoga kupališta, Oberlinu, na Šicani, Gajiću, Tješnjaku, Topolovcu kod Moštanice i drugdje, te u Šaševoj i Trnovcu (mjesto održavanja partizanskih sletova bratstva i jedinstva – op.a.) kod Gline. Ipak, u Krčima je ubijeno 200, isto toliko u Mostecu, južno od grada, a 176 u Jamama, te 400 u Jarku. Masovna su pogubljenja, nakon ulaska partizanskih „oslobodioca“ „čarapana“ 45. srpske udarne divizije (s jednim bataljonom Dalmatinaca Hrvata – op.p.) u Sisak i dan kasnije u Petrinju, izvršena na obali Save i Kupe. S ranije načinjena popisa petrinjskih „ustaša“ ili nasumce, izdvojeno je 60 građana Petrinje, koje su partizani strijeljali i tijela im bacili u Kupu. Samo tri tijela, od kojih i ubijeni Hoffman, zadržala su se na obalnim granama vrba i kršćanski pokopana na brdskom groblju sv. Trojstva ponad grada. Kad smo pri tome, sjetimo se i stradalnika župe Čuntić, tada mjesta u sastavu Hrvatske Kostajnice i Dubice. U samom mjestu fratarskoga samostana bilo je 125, a u ostalim selima Prnjavoru, Dragotincima, Peckima i Kraljevčanima još 303 žrtve. Petrinjski žrtvoslov preciznije navodi da je od „narodne vlasti“, Ozne i Udbe, stradalo 397 muškaraca , 19 žena i 11 djece. Prema nepisanu pravilu komunističkih zločinaca, koji su mjesec dana doslovno divljali i bez suda ubijali sve što se kreće, najčešće su stradavali fertilni hrvatski mladići rođeni 1922., 1923. i 1924. godine, jer se tako, biološki najjednostavnije, zatirao svaki trag hrvatstva na našem svetom tlu predziđa kršćanstva.

Očevid matičara i domobrana

Zahvaljujući dobroj volji i zalaganju zamjenice petrinjskoga gradonačelnika, dr. Viktorije Kaleb, u vezi s obilježavanjem stratišta i grobišta za oko 2200 hrvatskih žrtava održano je više pripremnih sastanaka. Prvoga dana listopada pak dogradonačelnica je s domaćim ing. Arh. Salopekom i prof. Rizmaulom, te članovima županijskoga povjerenstva iz ogranaka „Hrvatskoga domobrana“ Mirkom Putrićem i Josipom Frkovićem obišla područje bivšega sajmišta, odnosno u Petrinji znana logora iz 1945., gdje kao mjesto otkrivanja i blagoslova bijeloga „Križa istine“ određeno raskrižje Nemecove i Ulice Grge Novaka. Svečanost će se, uz nazočnost i blagoslov sisačkoga biskupa, mons. dr. Vlade Košića, održati najvjerojatnije potkraj listopada, uza svetu misu za pokoj duša nevino stradalih u župnoj crkvi sv. Lovre. T

2 komentara

Uskoči u raspravu
  1. Adonis
    #1 Adonis 7 listopada, 2018, 09:02

    Opet Srbi otimaju ono što nije njihovo nego Hrvatske i Hrvatske pravoslavne crkve, ukinute ubojstvom svećenstva s patrijarhom Germogenom na čelu i odlukom krvožednoga glumca maršala JBT-a (zapravo Staljinova gubernatora Šapajeva). Sada kad je Pupavac vrijedan suradnik Plenkovićeve parlamentarne većine, sjetit će žgadija srbadija još ponečega u vrijednosti više milijardi. A Plenković i klapa odbijaju registrirati HPC i tako povratiti sve što je oteto i prokleto. Eh, taj briselski šegrt baš nema duše, nego kuje savez sa komunjarama i antihrvatima.

    Odgovorite na ovaj komentar
    • anon
      anon 8 listopada, 2018, 12:49

      Kuje on savez sa Srbićima odnosno pravoslavcima u Hrvatskoj.
      kao i sa manjinama.
      Njima je osigurano mjesto zastupnika u Saboru, a u ostalim strankama neka se”grebaju” za svoje mjestu u četiri ljetnom boravku na Markovom trgu.

      Hoće li se napokon znati konačni broj poubijanih, podavljenih i obješenih Hrvata.
      Koliko je uopće ostalo stanovnika poslije rata u odnosu na popis prije?

      Odgovorite na ovaj komentar

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code