BIH REGIONALNI LIDER U KORUPCIJI

BIH REGIONALNI LIDER U KORUPCIJI

29. prosinac, 2013.
Print Friendly, PDF & Email

 

 

be2b0a260d3545ddb7d65a6 Custom

Situacija gora od bilo koje službene analize

 

 

Napisao: Bakhtyar Aljaf, direktor Međunarodnog instituta za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) u Ljubljani

Korupcija. Riječ koja dolazi od latinske riječi corruptio (lat. corruptio – pokvarenost,

uništavanje, kvarnost, izopačenost, razvrat, potkupljivanje, podmićivanje, truljenje,

raspadanje, krivotvorenje), što u osnovi predstavlja štetnu i negativnu pojavu koja

narušava temeljne društvene vrijednosti, podriva državu kao društvenu zajednicu,

zasigurno je svoj puni oblik dobila upravo u Bosni i Hercegovini, jednoj od

najkorumpiranijih država Evrope.

 

BiH PREDNJAČI U REGIJI

Prema Indeksu percepcije korupcije kojeg je početkom decembra objavila ugledna

nevladina organizacija Transparency International (TI), Bosna i Hercegovina zauzima

72. mjesto od ukupno 175 zemalja svijeta koje su obuhvaćene istraživanjem i nalazi se

u grupi evropskih zemalja s najvišom korupcijom (Podatak: Transparency

International Corruption Perceptions Index 2013).

Bosna i Hercegovina to mjesto dijeli sa svojim istočnim susjednom – Srbijom. Bolja

je od, primjerice, Bugarske i Grčke koje su na 77., odnosno 80. mjestu, a u lošijem

položaju je od Makedonije i Crne Gore koje su na 67. mjestu, Hrvatske na 57. i

Slovenije na 43. mjestu. U uvjerljivo najgorem položaju u regiji su Albanija – 116. i

Kosovo na 111. mjestu.

U regiji bivše Jugoslavije, dakle, Bosna i Hercegovina je uz, Srbiju, Kosovo i Albaniju,

u najtežem položaju u pogledu korupcije, pa i organiziranog kriminala koji se

uglavnom usko naslanja na spomenutu društvenu pošast.

U situaciji podijeljenog društva, lošeg međunarodnog položaja, izrazito nerazvijene

ekonomije i odsustva perspektiva za budućnost, korupcija za Bosnu i Hercegovinu već

ima kobne posljedice.

Građani Bosne i Hercegovine postaju sve više svjesni, da je stanje korupcije i

kriminala dostiglo toliku razinu da je situacija u zemlji gora od bilo koje službene

ocjene i analize, jer su suočeni s realnošću prema kojoj je društveni, politički i

ekonomski život zemlje gotovo u potpunosti podređen korupciji, odnosno bez nje

naprosto ne funkcionira nijedna društvena sfera.

Primjera je mnogo. Iako se primjeri koje ćemo spomenuti mogu pronaći i u drugim

zemljama regije Zapadnog Balkana, pa čak i u onima koje su već sastavni dio

Evropske unije (EU), a na raznim listama su bolje pozicionirane od Bosne i

Hercegovine. Bosnu i Hercegovinu smo izabrali, jer su korupcija i kriminal u njoj

dostigli zastrašujuću razinu pa se često mogu čuti ocjene kako će korupcija u Bosni i

Hercegovini morati da bude iskorijenjena ili će naprosto biti ugroženo njeno

funkcioniranje kao države.

Istraživanja pokazuju da korupcija kroz obrazovni sistem u Bosni i Hercegovini, kao i

u Srbiji, ima utrt put. Prema nedavnom istraživanju Transparency Internationala (TI)

u kojem je anketirano 2.000 studenata i 500 uposlenika svih javnih i dijela privatnih

univerziteta u Bosni i Hercegovini, svaki četvrti student bio je u dodiru sa

korupcijom, odnosno, platio je za pozitivnu ocjenu ili mu je bio tražen novac za

polaganje ispita. Cijena pojedinih ispita doseže i do 2.000 KM (oko 1000 EUR).

Korupcija je gotovo uobičajena u bosanskohercegovačkom zdravstvu. Zabilježeni su

slučajevi u kojima se i najtežim bolesnicima ili pacijentima koji su bili na samrti nije

ukazala ljekarska pomoć jer nisu bili u mogućnosti da ponude mito. Pojedini ljekari

uzimaju sve pa i suhomesnate proizvode. Mito se u Bosnu i Hercegovini daje i u

slučajevima kada su bolešću pogođeni i najmlađi pacijenti.

Poznat je slučaj da ljekari u zdravstvenim ustanovama u glavnom gradu Bosne i

Hercegovine, Sarajevu, osim jednoga, nisu htjeli na svoje bijele mantile staviti oznake

sa simboličnim porukama: ”Ja ne uzimam mito!”. U pojedinim bolnicama ljekari

otvoreno govore kolika je njihova ”cijena za operaciju”.

 

STRANKE  I ZVANIČNICI SIMBOL KORUPCIJE I NEPOTIZMA

Korupcija je ušla u gotovo sve pore bh. društva. Novac se daje portirima na ulazima u

različite ustanove ukoliko građani ispred iste žele nedozvoljeno parkirati automobil ili

”preko veze” posjetiti porodilje ili bolesnika, daje se novac i medicinskim sestrama,

službenicima za ”ubrzavanje” procedura prilikom izdavanja najrazličitijih

dokumenata, posebno u oblasti imovinsko-pravnih odnosa, carinicima na granici,

policiji za oproštaj prekršaja… To nekada ima i karikaturalne pojavne oblike. U

jednom slučaju u Sarajevu policijska patrola je oprostila vozaču ozbiljan prekršaj

nakon što je obećao da će im donijeti porciju pomfrita na mjesto na kojem su policajci

dežurali. Korupcija je na jedan bolestan način postala sastavni dio tradicije u Bosni i

Hercegovini, koja naprosto guši sve poštene građane.

Posebno su uobičajeni slučajevi u kojima se bukvalno kupuju radna mjesta.

Konkursne procedure postanu formalnosti, a sposobnost kandidata nebitna, što je

posebno pogubno za društveni sistem, jer takvi pojedinci kasnije uglavnom slabo

doprinose društvenoj zajednici.

Ogroman broj državnih službenika je u jednom istraživanju priznao, da su prilikom

zapošljavanja dali mito ili su imali neku vrstu popularne ”veze”, odnosno protekcije.

U Kantonu Sarajevo, unutar čijih granica je i glavni grad Bosne i Hercegovine, preko

upućenih se može doći do osoba kojima je potrebno dati novac kako bi se dobilo

zaposlenje u državnoj službi.

Takve osobe su u pravilu dio vladajućih struktura, od lokalne do državne razine ili

eksponenti popularno kazano ”jačih igrača”. Cijene se kreću i do nekoliko desetina

hiljada eura i za najobičnije poslove poput namještenja medicinske sestre, službenika

u općinskoj administraciji i slično. Jedna žena ponudila je putem oglasa 5.000 KM

(oko 2.500 eura) za posao čistačice, obećavajući ”diskreciju”.

Političke partije ili visoki politički dužnosnici uoči izbora ili tokom mandata

pripremaju dovoljan broj radnih mjesta na koja zapošljavaju osobe nakon što im

bude plaćeno novcem ili to rade po preporukama svojih političkih mentora, a opet

radi osobnih interesa, budući stranke nagrađuju poslušnošću. Putem korupcije i

nepotizma se dolazi i do mirovina, invalidnina, socijalnih pomoći, poljoprivrednih

premija …

 

KORUPCIJA KAO DIO SISTEMA

Naveli smo samo uvjetno sitne primjere iz bosanskohercegovačke svakodnevnice koji

ilustriraju koliko je korupcija ušla u bukvalno sve pore tog društva.

Mnogo ozbiljniji su slučajevi sistemske korupcije u kojem se koriste,

zloupotrebljavaju institucije vlasti za bogaćenje uskih skupina i pojedinaca. Štoviše, u

posljednje vrijeme se čak osiguravaju zakonske pretpostavke koje služe da se

korupcija legalizira unutar sistema.

Takva praksa ima svoje korijene i u periodu prije osamostaljenja Bosne i

Hercegovine, dok je u poratnoj Bosni i Hercegovini ona dostigla okvire u kojima se

gotovo ne može kontrolirati.

Posljednji mandat u Skupštini Kantona Sarajevo (2010. – 2014.) obilježen je takvim

primjerima koji se su bili medijski popraćeni. Ilustrativan je slučaj zastupnika Esada

Radeljaša, zastupnika minorne Bosanske stranke (BOSS) iz Sarajeva koji je,

koristeći situaciju nestabilne parlamentarne većine u tom kantonu Federacije Bosne i

Hercegovine, dobio ogromne povoljnosti, uključujući visoke funkcije, poput one u

Upravnom odboru Zavoda zdravstvenog osiguranja Kantona Sarajevo, a ultimativno

je od političkih partnera tražio, i često dobio, zaposlenje bliže i dalje rodbine.

Također, u jednoj vodećoj bh. telekomunikacijskoj kompaniji u vlasništvu države u

Bosni i Hercegovini otkriveni su primjeri dirigiranog dodjeljivanja vrijednih poslova

po isključivo privatno-rodbinskom osnovu.

Shema korupcije se okvirno odvija na slijedeći način. Šef poslovne jedinice državne

visokoprofitabilne kompanije stvori uvjete da određeni posao dobije manja firma u

privatnom vlasništvu. Supruga direktora i njena sestra su faktički jedini uposlenici i

čelni ljudi kompanije. Nakon što dobije posao, ta registrirana firma za obavljanje

poslova angažira radnike treće firme koji sve to završavaju po niskoj cijeni, a

kompanija koja je ”dobila posao” inkasira ogromne profite. Na taj način direktor

poslovne jedinice državne kompanije izvlači novac za sebe, a pritom uzima i platu i

ostale privilegije od države.

Sličan je model i u drugim poslovima preko državnih profitabilnih kompanija.

Primjeri u kojima se ponuđači odabiraju bez objavljivanja obavještenja o nabavci ili

sumnjivim direktnim pogodbama su učestali. U sve te slučajeve se potom upliću razni

posrednici, konsultanti i sve to opet po usko privatnoj interesnoj osnovi i uz enormno

izvlačenje državnog novca.

Ilustrativni su i slučajevi u kojima nadležni ministar na ime pomoći ili raznih poticaja

dodjeljuje podobnim kompanijama ili bliskim rođacima milionske iznose, a potom

vlasnik kompanije ministru ili njegovim ljudima vraća dio novca.

Na sporno poslovanje u institucijama već godinama ukazuju revizori u svojim

izvještajima, ali nevjerovatno je, da gotovo ni u jednom slučaju revizorski izvještaji u

Federaciji Bosne i Hercegovine nisu bili predmetom daljnje službene istrage policije i

tužilaštva.

 

PROCESUIRANJE PROTIVNIKA KORUPCIJE

Nevladine organizacije, pravni stručnjaci i istražitelji su veoma skeptični u pogledu

procesuiranja korupcije i kriminala u Bosni i Hercegovini.

Najnoviji je primjer od 25. decembra 2013. godine kada je zastupnik parlamenta

Federacije Bosne i Hercegovine iz opozicione Stranke za Bosnu i Hercegovinu

Midhat Osmanović uhvaćen ”na djelu” jer je od građanina „žrtve“ pokušao da

uzme 20.000 KM (10.000 eura) na ime mita za zaposlenje, jedan je od rijetkih i samo

kap u moru sveprisutne sistemske korupcije. Predsjedavajući Odbora direktora

Transparency Internationala Bosne i Hercegovine Emir Đikić je ispravno primijetio

kako ”hapšenje jednog političara ne znači početak sistemske borbe protiv korupcije”.

Ovaj slučaj, iako je pohvalan sa stanovišta početka toliko potrebne borbe protiv

korupcije unutar sistema, istovremeno otvara i neka druga teška pitanja u Bosni i

Hercegovini. Na koji način se uistinu odvija procesuiranje organiziranog kriminala i

korupcije, da li ga ima ili se isto pretvara u predstavu za potrebe domaće publike i

EU? Analitičari su skeptični u pogledu stvarne borbe protiv korupcije i kriminala

kada trebaju biti ispunjena očekivanja politike.

Nagovještaj osnovanosti takvih tvrdnji daje činjenica da su čin hapšenja Osmanovića,

primjerice, snimile kamere više televizijskih kuća što je bila praksa i u nekim ranijim

slučajevima gdje je javnosti trebalo da se pokaže kako se ”nešto radi”, bez obzira kako

će slučajevi pravno biti okončani. Slična je situacija sa (ne)zakonitim hapšenjem

predsjednika Federacije Bosne i Hercegovine Živka Budimira ili državnog

poslanika Šemsudina Mehmedovića, što je potaknulo i dodatne dileme oko toga

ko ima stvarnu kontrolu nad policijsko-pravosudnim i sigurnosnim organima u Bosni

i Hercegovini.

Ali, drugi primjeri iz Bosne i Hercegovine potvrđuju da moćne političke elite mogu

zaustaviti i najbolje pripremljene slučajeve istrage o kriminalu i korupciji.

Pravosudne institucije Bosne i Hercegovine su naprosto zakazale, a politika je

trijumfirala.

Naime, bivši direktor ASA Holdinga iz Sarajeva Nihad Imamović je u julu 2009.

godine uputio prijavu Ministarstvu unutarnjih poslova (MUP) Federacije Bosne i

Hercegovine u kojoj navodi da su od njega i drugih investitora (A Gradnja,

Unioninvest, Unigradnja i Dalas), čelnici Socijaldemokratske partije Bosne i

Hercegovine (SDP) putem posrednika, vlasnika kompanije ”Butmir” Huseina Seje

Hasibovića tražili 2,2 miliona KM (1,1 milion EUR) mita.

Investitorima je obećana izmjena Regulacionog plana “Alipašin most VII”, a kako bi

isti mogli da grade ekskluzivnu robnu kuću u općini Novi Grad. Iako je Imamović

imao dokumentiran snimak ponude, iako su se u slučaj uključili Tužilaštvo Bosne i

Hercegovine i Obavještajno-sigurnosna agencija (OSA) i Državna agencija za istrage i

zaštitu (SIPA), te se došlo i do niza drugih dokaza koji su, po saznanjima iz više izvora

bili dovoljni za optužnicu, do njenog podizanja nikada nije došlo.

Slučaj je nakon izbijanja afere 2009. odnosno cijele izborne 2010. godine okončan u

junu 2011. godine. Znakovito, nakon dolaska Socijaldemokratske partije (SDP) na

vlast u Bosni i Hercegovini. Tužilaštvo Bosne i Hercegovine je obustavilo je istragu

protiv lidera SDP-a i aktualnog šefa bosanskohercegovačke diplomatije Zlatka

Lagumdžije, potpredsjednika te stranke i aktualnog ministra prometa i veza Bosne i

Hercegovine Damira Hadžića, dok je naknadno Kantonalno tužilaštvo Sarajevo

donijelo odluku o neprovođenju istrage protiv Hasibovića. Nekako u isto vrijeme

suspendiran je bivši glavni tužilac Bosne i Hercegovine Milorad Barašin, a na

mjesto vršitelja dužnosti je došla Jadranka Lokmić-Misirača, kuma Zlatka

Lagumdžije i ranije zamjenik glavnog tužioca. Također, zamjenica glavnog tužioca je i

Vesna Budimir, sestra Lidije Korać, visoke dužnosnice SDP-a.

”Zvizdač” Imamović se poslije ovog incidenta gotovo povukao iz biznisa i javnosti,

dodajući kako je ”uradio sve što je mogao”. Bila je to više nego jasna poruka i drugima

što će im se desiti ukoliko se odluče razotkriti najviše vrhove organiziranog kriminala

i korupcije.

Znakovito, iako je najavljivana, a zatražena je i međunarodna pomoć, nikada nije

završena istraga o dešavanjima u Bošnjačkom institutu Adila Zulfikarpašića u vezi

s kojom se, također, dovodio ministar Lagumdžija. Zanimljivo je da je Tužilaštvo

Bosne i Hercegovine gotovo istovremeno, početkom juna 2011. godine obustavilo

istragu protiv Lagumdžije i Hadžića, te predmet “Dodik” (KT 65/09) ustupilo

Specijalnom tužilaštvu Republike Srpske (RS), gdje je slučaj u tišini i zaključen.

Upućeni su bili nedvosmisleni u ocjeni da je takav rasplet događaja dio dogovora

Lagumdžija-Dodik.

Predmet je bio vezan za izgradnju zgrade Vlade Republike Srpske (RS) i autoputa

Banjaluka – Bosanska Gradiška. Pod istragom je bilo nekoliko funkcionera RS na čelu

s Miloradom Dodikom, tada predsjednikom Vlade RS. Oni su osumnjičeni za

zloupotrebu položaja, finansijske malverzacije i prevare teške više od 140 miliona

maraka (više od 70 miliona eura). Zbog tog slučaja današnji predsjednik RS Milorad

Dodik je pokrenuo cijelu kampanju protiv državnih pravosudnih institucija. No,

Dodik je na kraju izašao kao pobjednik jer istraga nije nastavljena, a i u tom slučaju

su kao žrtve završili oni koji su radili na tom predmetu.

Na sličan način završili su i predmeti protiv čelnika Hrvatske demokratske zajednice

Bosne i Hercegovine (HDZBiH) Dragana Čovića. Svi su slučajevi pali na sudu. Vrlo

često, mora se priznati, zbog aljkavosti istraga. Eklatantan je primjer predmet

”Eronet”.

Naime, Kantonalni/Županijski sud Mostar je dokazao, da je izvršeno nezakonito

prebacivanje dionica ”Eronet-a” iz kompanije ‘“Hrvatske telekomunikacije“ (HT) u

više privatnih kompanija bliskih HDZBiH u Hercegovini. Iako je sud utvrdio

nezakonitost i vratio dionice ”Eronet-a” Federaciji Bosne i Hercegovine, Dragan

Čović je oslobođen na istom Kantonalnom/Županijskom sudu Mostar, što je potvrdio

i Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine. Izvlačenje miliona maraka državnog

novca za vrijeme kada ”Eronet” nije bio u sistemu države, završilo je bez posljedica.

Takvih primjera aljkave borbe protiv korupcije je još mnogo.

 

PROTIV KOGA SE BORI RADONČIĆ?

U takvim okolnostima, a u paktu sa gore spomenutim partnerima, ministar

sigurnosti Bosne i Hercegovine i predsjednik Saveza za bolju budućnost (SBB)

Fahrudin Radončić najavio je za 2014. godinu ”cunami” u borbi protiv korupcije i

organiziranog kriminala. Iako su neki pozitivni primjeri zabilježeni, izgleda da je

pravna država olako obećana. Takve poruke izgledaju ponajprije smiješno i na razini

dnevnopolitičkih interesa.

Naime, iako se ministru Radončiću ne može zanemariti pokazana odlučnost u nekim

trenucima, činjenica da je, da je u savezu sa ljudima za koje se vežu ili su se vezale

višemilionske istrage o kriminalu, kao i da je i sam, prema medijskim izvještajima, na

sporan način prebacio značajan dio svoje imovine u medijskoj imperiji ”Avaz” na

bivšu suprugu, a kako bi izbjegao Zakon o sukobu interesa Bosne i Hercegovine,

dovodi se u pitanje iskrenost njegove borbe protiv korupcije i kriminala. Također

ministar Radončić nezakonito se miješa u operativni rad samostalnih

organa/agencija u okviru ministarstva sigurnosti BiH umjesto da stvara bolje

materijalno-tehničke uslove za njihov rad.

Ozbiljne namjere vlasti i ministra Radončića čiji je sastavni dio, u borbi protiv

korupcije, bile bi prepoznate kada bi bili uhapšeni vidni predstavnici aktualne

vladajuće koalicije kao recimo neki od ministara u Vijeću/Savjetu ministara BiH,

Vlade Federacije BiH ili Vlade Republike Srpske i nosioci vlasti na nižim razinama u

BiH. Dakle, na ozbiljnom testu su ozbiljnost i iskrenost u borbi protiv organiziranog

kriminala i korupcije ministra Radončića i svih onih iz vladajuće strukture u BiH na

svim razinama vršenja vlasti. Ozbiljnost i iskrenost u borbi protiv organiziranog

kriminala i korupcije pokazala bi se kada bi se ispitalo porijeklo imovine Milorada

Dodika, Zlatka Lagumdžije, Dragana Čovića, Fahrudina Radončića i drugih visokih

zvaničnika.

Kako je upozorio i predsjedavajući Odbora direktora Transparency International

Emir Đikić, vlasti u Bosni i Hercegovini aktivno rade na destrukciji postojećeg

zakonskog okvira i institucija za borbu protiv korupcije.

Najnoviji primjer jeste usvajanje izmjena Zakona o sukobu interesa u institucijama

Bosne i Hercegovine. Dok vladajuće stranke, koje najavljuju odlučnu borbu protiv

kriminala i korupcije, to smatraju dobrim rješenjem, opozicija i nevladin sektor s

pravom upozoravaju da se time legalizira sukob interesa, jer ga više ne utvrđuje

Centralna izborna komisija (CIK), nego parlamentarna komisija. Dakle, od sada će

političari kontrolirati sami sebe.

Da je situacija u najmanju ruku sumnjiva, potvrđuju kritike na račun zakona koje

imaju i u Delegaciji Evropske unije u BiH te u nevladinom sektoru, ističu

razočarenje ovakvim zakonskim rješenjem i ocjenjujući da je to ”korak unazad u

antikorupcijskom djelovanju”.

 

CUNAMI PROTIV POLITIČKIH PROTIVNIKA

Teško je očekivati odlučnu borbu protiv organiziranog kriminala i korupcije kada je

na sceni devastacija Zakona o sukobu interesa, Zakona o javnim nabavkama i

kontinuirani pokušaji rigidnijeg reguliranja pristupa informacijama.

Dakle, dok se devalviraju institucije koje se bore protiv kriminala i korupcije, vlast

najavljuje antikorupcijski cunami. Paradoksalno. Prije će biti da to može biti cunami

obračuna među političkim protivnicima u izbornoj 2014. godini. U Sarajevu se već

licitira s imenima pojedinih visokih dužnosnika koji bi mogli biti uhapšeni u 2014.

godini. Takva praksa ne bi vodila stabilnosti Bosne i Hercegovine, već upravo

suprotno njenoj destabilizaciji, dok bi korupcija unutar sistema ostala neokrnjena.

Također, mnoge činjenice ukazuju na političko kontroliranje najviših policijsko-

sigurnosnih i pravosudnih institucija u Bosni i Hercegovini. Stoga, što je stav i

Transparency Internationala, ne iznenađuje činjenica da procesuiranje političke

korupcije u kontinuitetu izostaje, a oni slučajevi koji se otvore plod su međusobnih

političkih obračuna.

Istovremeno, afere koje su se i u medijima u velikoj mjeri pojavljivale, a vezane su za

kapitalne investicije kao što su gradnja autoputeva ili funkcionisanje javnih

kompanija u periodu (2010.-2014) ostale su izvan domašaja pravosuđa.

Da li će borba protiv kriminala i korupcije biti stvarna ili borba protiv političkih

protivnika i/ili predstava za javnost, zavisi od ozbiljnosti i profesionalnosti policijskih

i pravosudnih institucija.

Najava pokretanja disciplinskog postupka od strane ministra sigurnosti BiH

Fahrudina Radončića protiv zamjenika direktora Granične policije (GP) Enesa

Gačanina ponovno otvara pitanje moguće korupcije u okviru Ministarstva sigurnosti

BiH. Naime, Gačanin se optužuje da je navodno štitio Edvina Kutlovca, pripadnika

bh. misije UN-a u Južnom Sudanu. Kutlovac je bio pripadnik UN-ovih snaga u

Južnom Sudanu i za svoje postupke trebao bi da odgovora nadležnima u okviru

sistema UN-a, koji bi trebali sprovesti odgovarajuću istragu i utvrditi činjenično

stanje i tek onda (ne)pokrenuti odgovarajuće mjere. Gačanin nije bio pretpostavljeni

starješina Kutlovcu. U ovom slučaju Radončić ne pokreće disciplinski postupak protiv

direktora Granične policije Vinka Dumančića, nego protiv njegovog zamjenika

Gačanina, koji je u postupku reizbora za zamjenika direktora Granične policije.

Dumančić odlazi u mirovinu i očito je, da je cilj pokretanja disciplinskog postupka

protiv osobe, koja nije odgovorna ni po jednom pitanju za Kutlovca onemogućiti

8Gačaninov reizbor za istu poziciju. Osnovano se sumnja, da je cilj ministra sigurnosti

dovesti podobnu osobu i zbog toga postoji osnovana bojazan da neko želi ostvariti

protivpravnu korist imenovanjem „podobne“ osobe na poziciju zamjenika direktora

GP.

Međunarodni institut IFIMES će pratiti eventualno pokretanje izmišljenog

disciplinskog postupka protiv aktualnog zamjenika direktora Granične policije BiH

Enesa Gačanina, jer smatramo da postoji osnovana sumnja korupcije u cilju

pridobivanja protipravne koristi, diskreditacije i eliminacije Gačanina kroz

konkursnu proceduru reizbora zamjenika direktor GP. Da li će Nezavisni odbor

Parlamenta BiH, koji je nadležan za vođenje disciplinskih postupaka protiv

imenovanih policijskih zvaničnika pasti u zamku ministra Radončića ostaje da se vidi.

Ozbiljnost u borbi protiv organiziranog kriminala i korupcije će se pokazati ukoliko

zaista bude nedodirljivih. Ukoliko, primjerice, bude provedena cjelovita istraga

povodom tvrdnji vlasnika građevinske firme “Prominvest” Envera Bećirovića da ga

je vrh SDP-a pokušao „reketirati“ i da je zbog odbijanja da im da novac, ostao bez

posla.

Recimo, više je nego znakovit sastanak Zlatka Lagumdžije sa glavnim tužiocem

Goranom Salihovićem neposredno nakon otvaranja istrage. Također, i odlučnost

Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) i Obavještajno-sigurnosne agencije (OSA)

bit će na ispitu. Ukoliko ne bude istraga o rasprostranjenom kriminalu i korupciji na

teritoriju RS (Dodik je često puta nedvosmisleno poručio kako SIPA nema nadležnost

u RS), o čemu argumentirano govore čelnici opozicije, nevladini aktivisti i nezavisni

novinari u tom bosanskohercegovačkom entitetu, krajnje neosnovane će biti najave o

antikorupcijskom cunamiju u Federaciji Bosne i Hercegovine.

Primjerice, bez detaljne istrage je ostao slučaj kada je u automobilu Slobodana

Stankovića, vlasnika preduzeća “Integral Inžinjering” iz Laktaša, bliskog čovjeka

Milorada Dodika, pronađeno 450.000 eura prilikom njegovog ulaska u Hrvatsku.

Brojne su informacije o pranju novca političara iz RS i Srbije, koje su ostale bez

provjera. Bez obuhvaćanja i tih činjenica, nema istinske borbe protiv korupcije i

kriminala.

 

U FUNKCIJI PREDIZBORNE KAMPANJE 2014

Međunarodni institut IFIMES upozorava na opasnu praksu zloupotrebe policijsko-

sigurnosnih organa i pravosuđa u Bosni i Hercegovini u smislu ostvarivanja

političkog profita pred javnošću odnosno biračima. Slučajevi poput hapšenja

predsjednika Federacije Bosne i Hercegovine Živka Budimira pred televizijskim

kamerama, a u kojem se kasnije Sud Bosne i Hercegovine proglasio nenadležnim, te

hapšenja državnog zastupnika Šemsudina Mehmedovića bez dozvole Državnog

tužilaštva, su vrlo indikativni i upozoravajući.

Budući da se u Bosni i Hercegovini 5.oktobra 2014. godine održavaju Opći izbori,

analitičari IFIMES-a očekuju demagoške i predizborne poruke u borbi protiv

kriminala i korupcije. Ukoliko se borba protiv kriminala i korupcije bude svela na

predstavu pred javnošću ili, što je opasnije, na politička hapšenja, situacija u Bosni i

Hercegovini će biti još dramatičnija, pravosudne i policijsko-sigurnosne institucije će

biti kompromitirane i devalvirane, a povjerenje će u iste još više pasti.

Posljedica će biti činjenica da Bosna i Hercegovina ostaje još dublje u kriminalu i

korupciji. Pogotovo zbog zastoja Bosne i Hercegovine na evropskom putu, tako da

institucije EU neće imati snage da snažnije interveniraju i nametnu svoj utjecaj kao

što je to bio slučaj u Hrvatskoj, pa i Srbiji.

Međunarodni institut IFIMES smatra, da je za borbu protiv organiziranog kriminala i

korupcije ključno jačanje državnih institucija Bosne i Hercegovine, kao i osiguranje

visokog stepena njihove neovisnosti i zaštićenosti od političkih utjecaja, posebno

Tužilaštva BiH i na nižim razinama. Jer bez tih temeljnih vrijednosti u Bosni i

Hercegovini neće biti pravne države. Međunarodna zajednica, a prije svega institucije

EU i Sjedinjenih Američkih Država (SAD) svoj fokus bi morale usmjeriti upravo u

tom pravcu.

Ljubljana, 27. decembar/prosinac 2013 T

 

Još nema komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.