BEZBEDNJAK SA SANADEROVE PLATNE LISTE

BEZBEDNJAK SA SANADEROVE PLATNE LISTE

28. rujan, 2012.
Print Friendly, PDF & Email

 

Vlada Cvetkovic MargeticSkrivani  podaci o Domagoju Margetiću

Piše: Dražen Stjepandić

Koliko god Margetića dugo i dobro poznajem, ipak začudilo me kako može nekoga tako žestoko lažno  optuživati  i to za nešto u čemu je i sam preko glave. Misli valjda da se to neće doznati, a što se zna da je zaboravljeno.

Upoznao sam ga u Imperijalu dvijetisućite. Pisao sam za mnoge ugledne i za kojekakve neugledne tiskovine, od biltena po nekadašnjim radnim akcijama, vojničkim novinama u Domovinskom ratu, cehovskih glasila, do nekih  domaćih tabloida na čiji se račun upućuju uglavnom oštre kritike, ali nikad prije toga nisam vidio novinara kojem netko drugi piše tekstove. Razni vanjski suradnici, kolumnisti, novinari početnici u ovom ili onom životnom razdoblju,  sami su pisali ono što jesu ili nisu potpisivali. Bilo je diktiranja,  ispravki i popravki, dopisivanja i skraćivanja, prigovaranja i ogovaranja,  sporazuma ili nesporazuma, prešućivanja ili vike  po redakciji i okolnim kafićima, intervencija ovih ili onih, bilo je priča tko kome zapravo piše tekstove, ali nikad prije nisam vidio nekoga da mu netko baš piše tekst barem ne u redakcijama pred svima, sve dok nisam sreo Margetića u Imperijalu.  Informatora sam sretao i viđao, dolazili su u redakciju i istresali što su čuli ili vidjeli, ali nisu se potpisivali pod tekstove, međutim  Margetić nije bio tek informator, nego se furao na novinara  i čak je svaki dan dolazio u redakciju, prisustvovao je na kolegijima, a tekstove mu je pisao Mladen Kristić i zajedno su se potpisivali. Istodobno, premda sam nije bio ustanju sam napisati tekst  usta su mu bila puna lekcija o novinarstvu. Sjećam se da ni tada kao ni sada uglavnom nije imao dokaza za ono što mu je Mladen Kristić pisao, na pitanja čime potvrđuje tvrdnje u tekstovima,  vikao je da je njegovo ime dokaz, čitatelji kad vide njegovo ime znat će da je to tako. Poslije kad bi stigla hrpa demantija govorio je kako nitko ne bi reagirao da nije u pitanju istina.

PRIVATIZACIJSKI REPOVI

U to vrijeme  imao je i ribnjake u Pisarovini, ćapio  je to u privatizaciji kao Tuđmanov predsjednik Mladeži HDZ-a i ubrzo uništio. Prostorije su devastirane, ljudi su ostali bez posla, a u napuštenom ribnjaku rijetkim ribičima, rodama i čapljama ostale su samo babuške. Poveo sam tamo, u to vrijeme, jednog frenda, kolumnistu raznih ribičkih revija u ribičiju i rekao mi je kako nikad nije bio na vodi, kako on kaže, samo s babuškama. Babuška se smatra ribljim korovom i to je kao njiva na kojoj je ostao samo korov. Babuške su bile u jedinom ribnjaku s vodom, ostali ribnjaci nisu imali ni vode.

Dok smo tamo bili, pričali smo o tome u lokalnoj birtiji s konobaricom,  koja je na desnoj strani rasnog dekoltea imala istetoviranu štuku. Rekli smo da smo prijatelji od gazde devastiranih  ribnjaka, a konobarica nam je  šapnula da Margetića  ne spominjemo u selu jer bi nas  netko mogao zatuči. Priča s ribnjacima se kasnije dugo povlačila po sudovima, govorio nam je kako su radnici njega pokrali, a oni su vrištali da je on uništio njih.

U izvješću o obavljenoj reviziji pretvorbe i privatizacije, Državnog ureda za reviziju, Područni ured Karlovac iz rujna 2003. piše da je uz ribnjake, ukupno deset jezera, bio i dvorac. Uz dvorac je bila stambena zgrada s tri stana, ribarska  kuća, radionica  i spremište, drveno  i metalno skladište, s ribarskom čuvarnicom, hangarom, montažnom barakom i garažom, a sve ukupno procijenjeno na 1. 186.017 nekadašnjih DEM. Sve je to  kupio je uz pomoć kredita Privredne banke Zagreb. Odobreno mu je 1.523 694,53 DEM. Kredit nije vraćen, a kasnije je u više navrata,  navjerojatnije novinarski neovisno i nekorumpirano, pisao protiv PBZ-a. 

NOVINAR U BIJEGU

Zbog izbjegavanja sudskog procesa oko ribnjaka za Maregetića  se traže privođenja i malo, pomalo on postaje osoba koja se stalno nešto skriva od policije. Nosio je majicu s natpisom „novinar u bijegu“ i kad smo ga sretali nismo ni pitali zašto ga gone jer se pretpostavljalo da je to zbog političkih razloga  i istine iznesene u medijima, a ne zbog  istine utvrđene u privatizaciji i pretvorbi.

U međuvremenu potpuno se posvetio „pisanju“.  Čak je osnovao novo novinarsko društvo, nasuprot  postojećem HND-u.  Nije mogao još samostalno napisati ni vijest, ali je osnivao nove novinarske udruge.  Poslije Imperijala počeo je „pisati“ za Hrvatsko slovo. Imperijal više ne spominje u životopisu, na autorizaciji razgovora za ovaj marginalni portal, kako ga je nazvao u svojoj kolumni, a nedavno  me sam zamolio da napravimo razgovor uoči izlaska njegove knjige o Pukaniću, tražio je da se list u kojem je počeo  izbaci iz uvoda za taj intervju u kojem sam nabrajao njegove referencije. U Hrvatskom slovu je  ubrzo  postao glavni urednik, a kako su derali po Mesiću tadašnji predsjednik im je zaprijetio da će zavrnuti proračunsku pipu. Nezavisnog novinarstva je odmah nestalo iz Hrvatskog slova, istina za to nije bio kriv Margetić, on je čak u javnosti ispao  heroj, a odlazeći je sa sobom ponio nekoliko računala i  nakratko je uspio pokrenuti svoje Novo hrvatsko slovo. S par tekstova, naravno besplatnih, i ja sam mu pomogao pogurati Novo hrvatsko slovo, ali list je ubrzo krahirao ostavljajući iza sebe dubiozu.  Opet je sve imalo sudski epilog, a kao jedan od krivaca za propast Novog hrvatskog slova spominjao se i Ljubo Ćesić Rojs, koji je obećao financirati tiskanje dva broja, a na kraju nije održao riječ. Tip koji sada napada natječaj za sufinanciranje elektroničkih medija i drži prodike o nepotkupljivom i nezavisnom novinarstvu, pozivajući novinarski ceh na čišćenje u svom dvorištu, zaboravlja kako se on bavio nezavisnim i nepotkupljivim novinarstvom za račun  Rojsa i sličnih.

GRAD  MU DODIJELIO PROSTOR U CENTRU

Pralelno s neuspješnim izdavanjem Novog hrvatskog slova ranija  njegova incijativa za „novim, nekorumpiranim, pravim  itd.“ novinarskim društvom je prerasla u „novinarski institut“. Prostorije za Institut dobio je od Grada, nekih dvjesto kvadrata u ulici Kneza Mislava, u prostoru nekadašnje konfekcije Konfeks. Nekonforan, ali golemi prostor s parkirališnim mjestima, prava tržišna cijena takvog poslovnog prostora u centru grada je par tisuća eura mjesečno, ali kad je Margetić nešto dobivao od Grada to naravno nije bila korupcija i podmićivanje novinara kao kad to dobijemo mi.

Pisanje protiv Mesića pretvorilo se u otvoreno agitiranje i kad se pojavio dečko s Trešenjevke Boris Mikšić odmah je stao na njegovu stranu. No, čovjek koji je bio veliko iznenađenje predsjedničkih izbora 2005. nije mu dao lovu ni za Novo hrvatsko slovo ni za „novinarski institut“. Tako da je golemi prostor u Kneza Mislava ostao prazan, odnosno bio je  okupljalište beskućnika.  Ipak u  biografiji će sam napisati kako je osnivač Hrvatskog novinarskog instituta, a od svega toga zapravo imao je samo prostorije koje mu je dodijelio Grad.

SANADER GA SPAŠAVA

Uz Mesića  u pisanju se obrušio i na  Haaški  tribunal, a oba objekta kritičkog pisanja žestoko uzvraćaju i Margetić zaista postaje novinar u bijegu. No, srećom Sanader je na vlasti i kako se sam Margetić hvalio, nekim ljudima u povjerenju, dao mu je 50 tisuća eura, pa od onoga što je dobio od Sanadera  kupuje stan na Borovju, gdje se jedno vrijeme uspješno skrivao od hapšenja i sprovođenja u Haag. Do Sanadera ga je odveo  Ljubo Jurčić. I kad već napada natječaj za portale spominjući da tu ima posla za USKOK, pitanje glasi je li Bajiću, kad kod njega ide na kavu, spominje ovu svoju  nezavisnu i nekorumpiranu suradnju sa Sanaderom? Je li se i Bajiću, kao nekim ljudima u povjerenju pohvalio, koliko mu je Sanader davao?

POREZNI DUG

Tako čist i častan čovjek, nekorumpirani novinar mene imenom i prezimenom proziva kao poreznog mutikašu. Uobičajeno površno drlja o nečemu o čemu malo toga zna, još je manje u stanju nešto o tome razumjeti, ali šalje gadne potjernice. Stari medijski reketaš priklonio se Liniću u njegovom najvećem medijskom reketu u povijesti reketa i medija na ovim prostorima. Sada kao i uvijek u posljednjih petnaestak godina, koliko se pokušavam riješiti problema s mirovinskim, a taj problem je u međuvremenu proslijeđen na Poreznu upravu,  tvrdim da državi nisam ništa dužan nego obratno. Sve to godinama potkrepljujem dokumentima i uplatnicama još iz bivše države. Jer meni nije problem samo ono što nisam platio nego i ono što sam platio. Konkretno sam dužan doprinose za razdoblje od 1.1.1995. do 31.12.1996. kad sam obavljao djelatnost taxi prijevoznika. Za te dvije godine država od mene samo za staž traži nešto više od  200 tisuća kuna. Koga to više zanima, može pročitati u okviru Moj porezni dug ispod teksta o Margetiću

Treba svakako naglasiti da na Linićevoj listi jasno stoji kako se moj dug odnosi na doprinose, za staž, a koji mi uzgred nije ni upisan. Što nisam dao nisam ni dobio, odnosno valjda ću dobiti  kad platim, a i to će se valjda jednom dogoditi kad porezna bude uvažavala presude sudova ove države i kad se pojavi Vlada i ljudi sposobni za rješavanje problema, a ne od svakog problema praviti još veći problem.

No posebno bih naglasio kako zbog neraščišćenih računa  s ovom državom za koju sam se borio, nikad je nisam blatio na način na koji je to radio Tuđmanov dužnosnik i privatizacijski kriminalac Margetić. A mogao sam tvrditi kako su mi odjednom uzeli licenciju i koncesiju iz političkih razloga jer u vrijeme dok je Margetić sjedio s Tuđmanom i Ivićem Pašalićem  u Vijeću za nacionalnu sigurnost, ja sam pisao za Nacional, uz Feral sigurno najoporbeniji list iz druge polovice devedesetih. Posebno ovu državu nisam kao Margetić blatio u Beogradu i Banja Luci. Ne, da se nadam nego sam uvjeren kako će se sve to jednom dokazati i riješiti.

MARGETIĆEV POREZNI DUG

A kad smo već kod poreznih dugova, isti se taj pošteni i nekorumpirani Margetić  i sam nalazi na Linićevoj listi i to  zbog neplaćanja poreza  za trgovinu nekretninama. Trkelja o poreznim prekršajima, javno okrivljuje kolege, pače, dobre znance i suradnike u više njegovih propalih operacija, a sam nalazi na listi i to za ono što se u svakoj državi smatra pravim porezom.  Duguje 87.458 kuna poreza na promet nekretninama.  Prvo to plati, pa nekoga blati.

DOSLJEDNA NEDOSLJEDNOST

U tekstu „Natječaj za dodjelu novca izabranim portalima je medijska korupcija“ Margetić nudi niz faktografskih pogrešaka i iz toga krivo izvedenih zaključaka. Slično je u svezi natječaja par dana prije  napisala Vanja Nezirović u Jutarnjem listu, u također nekorektnom tekstu „Portali koje financira Bandić“, kao i Margetić piše kako se ne zna po kojim kriterijima su dodijeljena sredstva? To što oni ne znaju ne znači da nema kriterija, čak su javno popisani, samo je trebalo prvo pročitati uvjete natječaja, pa onda o tome pisati.

Uvjeti natječaja se još mogu naći na službenim stranicama Grada Zagreba. Svi napadaju gradski natječaj, a zašto ne pišu o skupštinskom natječaju? Raspisan je natječaj i od strane Gradske skupštine i zašto bi jedan bio legalan, a drugi nelegalan. Svatko, tko zadovoljava uvjete i kriterije, jasno istaknute u uvjetima natječaja, a sudjelovao je na gradskom može se prijaviti i na skupštinski natječaj. Ako smo mi  mafijaški plaćenici, kako tvrdi Margetić, što ako nam se odobre sredstva i na onom drugom  natječaju čiji rezultati još nisu objavljeni?

Nije rijetkost da lokalne zajednice sufinanciraju lokalne medije, bio je i natječaj za dodjelu poticaja i za zagrebačke elektronske medije. Zašto Margetić ne piše kako su lokalne zagrebačke televizije dobile milijune kuna, svaka zasebno po tri puta više negoli svi portali zajedno. Kad lokolane radijske i televizijske postaje od grada dobiju mnogo veće iznose, riječ korupcija ne spominje,  jer tada više ne bi mogao svako malo ići na te televizije i kroz svoje debelo crijevo zasvirati ono što mu službe nalažu da mora iznositi u javnost.

„Od ovog natječaja, ipak stvari više neće biti iste. Tko god spomene neki od tih medija kao vjerodostojan, ispada jednostavno smiješan, pokraj ovakvih dokaza o medijskoj korupciji“, piše Margetić pozivajući struku da intervenira. Ne znam što je on dokazao, nije ispao smiješan, ali nevjerodostojan svakako.

Kod njega je vjerodostojna samo nevjerodostojnost. Sve ostalo je nevjerodostojno kao i njegovo navodno židovsko podrijetlo. Posljednjih godina tvrdi da je Židov, a upravo djed Angelman u Drugom svjetskom ratu je  stradao kao njemački vojnik. Kladim se da će za par godina pisati o tome na isti način kao o korumpiranim portalima premda su mu sada usta puna njegove nove domovine Izraela. Uostalom dali su mu samo izrealsku putovnicu, državljanstvo još nije dobio, što znači samo da im je u jednom trenutku trebao i ništa više. Paralelno, usko surađuje sa srpskim bezbednjacima, ali izgleda da ga slabo plaćaju kad živi od privatnih posudbi, o onda se tim ljudima više ne javlja na telefon. Stoga je sve češće na Pantovčaku, a često ide i kod predsjednikovog rođaka Bajića. Hrvati su ga ipak najbolje plaćali: dvorac, pa jezera, pa ribarska kućica, pa stan na Borovju…

 Uostalom, Margetićeva specijalnost je nagli napad na dojučerašnje suradnike. Jedino nikad ne napiše ništa o svojoj ulozi u onome protiv čega se okrene.  Možda će sada doći do te promjene,  pa nam možda opiše što je predavao bezbednjacima. Ako ako ga slabo plaćaju da mora okolo posuđivati, mislim da ga još više pogađa što mu ne daju dokumente, inače se ne bi bavio Jožom, Čužićem i ovim  marginalnim portalom otkrivajući javnosti ekskluzivne podatke s Linićeve liste.

MAFIJAŠKI PLAĆENICI

Ali eto i dotle je došlo, jedino mi nije jasno što je mislio pod onim mafijaški plaćenici. Na koga je Margetić mislio kad je pisao mafijaški plaćenici? Na Jožu, na Čužića ili mene? Trebao bi popiti apaurin, normabel, praksiten, xanax ili nešto s te liste i onda to malo bolje doraditi i opisati. Izraza dokazati, koji sam upotrebljava u toj škrabotini,  neću se hvatati, jer to njemu nikad ne polazi za rukom.

Ako je Margetić mislio na mene – super. Oduvijek sam htio biti opasan tip, bar jedan dan, a i zvuči mi mnogo bolje negoli biti srpski bezbednjak. Ne znam na koga je točno mislio, možda na nas trojicu zajedno sa Čužićevom suprugom? Ako je mislio na nas,  onda ga kad se opet sretnemo, a on raširi ruke i krene da me poljubi kao zadnji put, neću pljunuti.

Nije on jadnik kriv. Ako je pod izrazom mafijaški plaćenici mislio na nas, onda mu je najbolje da više ništa ne piše nego neka si obvezno zapiše: normabel, praksiten, xanax, zipreksa…

To je za prvu ruku. T

 

MOJ POREZNI DUG

Ratne kamete od 40 % godišnje koje su me svojedobno zakačile umeđuvremenu su ukinute kao neustavne, ali mnoge cifre postignute uz pomoć tih kamata su ostale i sve je to jednostavno prebačeno na poreznu upravu. Istodobno mi nije priznat ratni staž u Domovinskom ratu, kao ni staž za koji imam uplatnice iz bivše države. Meni predratnom zagrebačkom taksisti, po sili zakona ukinuli su  obrt, oduzeli su mi taxi licencu i koncesiju, dok svi drugi taksisti to skupo prodaju za novac sigurno veći od mog stvarnog dugovanja. Pa tko je tu koga oštetio i tko je kome dužan?

Kako sam bio mlad i naivan, nedorastao administrativnim zavrzlamama, a jako optimističan prema godinama koje su dolazile,  nakon što sam dvijetisućite  dobio otkaz u Nacionalu, baš u trenutku pobjede opozicije, umjesto na burzu za nezaposlene  prijavio sam se kao slobodni novinar. Par godina kasnije 2004.  da bih mogao izdavati knjige i snimati emisije opet sam  otvorio i obrt. Na taj obrt su mi odmah prikačili stari dug, umjesto da ide u zastaru on je ponovno aktiviran. Promijenio sam više odvjetnika, vodim dva sudska spora i Sud je čak presudio da sam poslije svega dužan samo oko 80 tisuća kuna i kad se počelo utvrđivati modalitet načina plaćanja na čelo Porezne uprave je došao predzadnji ravnatelj i jednoistavno mi je na račun novotovorenog obrta došla blokada od dvjesto tisuća kuna. Sad sve moram izpočetka, prvo u utvrđivanje stvarnog duga, jer ta ista država koja od građana kod izdavanja računa traži specifikaciju obračuna isto to ne radi kod naplate poreza, posebno ako je slučaj zamršeniji. Osim toga u mom slučaju se pokazalo da država ne priznaje ni odluke svojih sudova, ali ja sam strpljiv.

Moram spomenuti  da kao porezni dužnik preko deset godina ne postižem povrat poreza, a dosta honorarno pišem. Što je najžalosnije većina tog povrata poreza na koji kao porezni dužnik, s redovitim godišnjim poreznim prijavama, nemam pravo nije se preusmjeravala u porezni dug jer za to nisam podnio zahtjev, nisam znao da to trebam sam napraviti, a oni na poreznoj i u mom knjigovodstvu to sami nisu napravili, pa je moj preplaćeni porez otašao tko zna na koje račune, a samo da se to napravilo od povrata poreza mogao sam pokriti ne samo  stvarni dug za mirovinsko nego i ukupni porezni dug.

 

  

12 komentara

Uskoči u raspravu
  1. gaga
    #1 gaga 9 listopad, 2012, 07:53

    Lijepa ekipica…

    Odgovorite na ovaj komentar
  2. Шта је то понос?
    #2 Шта је то понос? 7 listopad, 2012, 08:50

    Мирослав Лазански – БИОГРАФИЈА: Рођен 1950. у Карловцу. Дипломирао на Правном факултету у Загребу, где је и започео новинарску каријеру, прво у „Полет-у“, касније у „Вјеснику“, „Старту“, „Данасу“, „Политици експрес“, „НИН-у“, „Вечерњим новостима“ (1996-2001). Године 1991. Лазански прелази у „Политику“ где и данас ради. Извештавао из Сирије и ратова у Авганистану, Чеченији, Конгу, Ираку, Ирану, Либану, Јемену и Либији… Интервјуисао два врховна команданта НАТО-а, три маршала СССР, шефове КГБ-а, КХАД-а, педесетак министара одбране и начелника генералштаба светских армија, између осталог начелнике генералштаба руске, кинеске и јапанске армије. Једини југословенски новинар који је пловио на атомској подморници, америчкој “Таутог”, летео на авиону Ф-14, био на носачу авиона “Џон Ф. Кенеди” и летео на Миг-29.

    Odgovorite na ovaj komentar
  3. Kontrasluzba
    #3 Kontrasluzba 29 rujan, 2012, 19:41

    Gospodin na fotografiji s Margeticem je Vladimir N. Cvetković dekan je beogradskog Fakulteta bezbednosti. Osnovnu školu završio u Novom Sadu, a srednje obrazovanje (1980) u Karlovačkoj gimnaziji. Diplomirao na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu (1985).Magistrirao na Fakultetu političkih nauka u Beogradu na temu “Problem ličnosti u delu ranog Lukača, 1900-1929.” (1989).Doktorirao na Fakultetu političkih nauka u Beogradu sa temom “Građanski individuum i utopija umnog društva” (1990). Doktorat iz filozofije stekao na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu sa temom “Istorijski kontekst i politička dimenzija filozofskog znanja” (2001). Na Fakultetu bezbednosti angažovan od 1986. godine, kao saradnik na predmetima Marksizam, Uvod u filozofiju sa etikom i Sociologija. Na Fakultetu bezbednosti obavljao dužnosti prodekana za nauku i naučnoistraživački rad (1994-1998), a od oktobra 2004. godine preuzeo dužnost dekana.Tko zeli da mu pise moze to da ucini putem maila: [email protected]

    Odgovorite na ovaj komentar
  4. Marko
    #4 Marko 29 rujan, 2012, 15:55

    Zašto na Margetića trošiti riječi i davati mu bilo kakav publicitet? On je sve rekao o sebi iz svojih djela i postupaka. Marginalna osoba bez trunke kredibiliteta.

    Odgovorite na ovaj komentar
  5. boss
    #5 boss 28 rujan, 2012, 13:49

    Margetić nikad nije predsjednik mladeži HDZ-a, nego mladih HDZ-a koju je sam osnovao kao i svoj novinarski institut

    Odgovorite na ovaj komentar
  6. beli orao
    #6 beli orao 28 rujan, 2012, 13:12

    [quote name=”CECA”]Jel ovo Sava Štrbac s Margetićem?[/quote]

    Nije… to je neki drugar od Margetića iz Službe državne bezbednosti Srbije sa sjedištem u Beogradu čiji je inače Margetić stalni suradnik.Zašto se SOA konačno ne pozabavi njime po pitanju nacionalne sigurnosti,Bajić po pitanju kriminala i privatizacijske pljačke a porezna uprava po glavnom pitanju a to je gdje je lova iz privatizacije i zasto nije naplaćen porezni dug.Šećer dolazi na kraju a zove se Sanader uz optužbu za davanje mita za uljepšavanje svog medijskog lica…

    Odgovorite na ovaj komentar
  7. CECA
    #7 CECA 28 rujan, 2012, 12:06

    Jel ovo Sava Štrbac s Margetićem?

    Odgovorite na ovaj komentar
  8. miki tapetar
    #8 miki tapetar 28 rujan, 2012, 11:12

    Da počemu, tip recitira pjesmicu, a Magretić ga ocjenjuje

    Odgovorite na ovaj komentar
  9. miki tapetar
    #9 miki tapetar 28 rujan, 2012, 11:10

    Po čemu, neka večernja škola

    Odgovorite na ovaj komentar
  10. 007
    #10 007 28 rujan, 2012, 10:45

    Zanimljiva fotografija…

    Odgovorite na ovaj komentar

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.