BEZ BOLJE KOMUNIKACIJE S HRVATIMA U NJEMAČKOJ HRVATSKI ĆE ŠTAND U FRANKFURTU UVIJEK BITI MRTAV

BEZ BOLJE KOMUNIKACIJE S HRVATIMA U NJEMAČKOJ HRVATSKI ĆE ŠTAND U FRANKFURTU UVIJEK BITI MRTAV

21. listopad, 2019.
Print Friendly, PDF & Email

 

Naša promocija je krenula nešto iza podne, a bilo nas je ukupno, s mojim prevoditeljem gospodinom Borivojem Radakovićem i samnom, svega osmero. Uz nas dvojicu u publici su bili: mladi gazda V.B.Z-a Mladen Zatezalo, urednica V.B.Z.-a Sandra Ukalović, Kašmir Huseinović, nešto kratko na početku Mihaela Majcan Marinić i dvije meni nepoznate mlade dame iz Rijeke. Pročitao sam priču „Maksimir gorki“ o velikom hrvatskom nogometnom treneru Branku Zebecu na hrvatskom, a Borivoj Radaković je pročitao dio svoga prijevoda toga teksta u vlastitom engleskom prijevodu

Napisao: Dražen Stjepandić

Volim ići na Frankfurtski sajam knjiga. Ne znam kako se drugi osjećaju na Buch Messeu, meni djeluje kao da se između onih paviljona ispod Messe Turma provlači jedna od glavnih žila kucavica svijeta. Glede dolazaka na Frankfurtski sajam knjiga stvar mi dosta olakšava što u Frankfurtu imam brata, a u obližnjem Wiesbadenu kćer.

Ove godine mi je bilo drugi put da nisam bio samo akreditirani novinar, nego sam po drugi puta sudjelovao u nekom od tisuće programa. Svake godine u sklopu sajma održi se tko zna koliko promocija, govora, javnih razgovora, polemika, debata… Obadva moja dosadašnja nastupa na Frankfurtskom sajmu knjiga bila su na štandu Republike Hrvatske.

Jedini bez mikrofona

U petak 18. kolovoza,  kao što smo to najavili na portalu Tjedno, održali smo prvu promociju knjige priča „I Supermen je bio novinar“ (Studio Moderna, Zagreb, 2019.) u inozemstvu. Iz Frankfurta sam krenuo u osvajanje svijeta, kako sam to zaprijetio u svom uvodnom izlaganju. Naša promocija je krenula nešto iza podne, a bilo nas je ukupno, s mojim prevoditeljem gospodinom Borivojem Radakovićem i samnom, svega osmero. Uz nas dvojicu u publici su bili: mladi gazda V.B.Z-a Mladen Zatezalo, urednica V.B.Z.-a Sandra Ukalović, Kašmir Huseinović, nešto kratko na početku Mihaela Majcan Marinić i dvije meni nepoznate mlade dame iz Rijeke. Pročitao sam priču „Maksimir gorki“ o velikom hrvatskom nogometnom treneru Branku Zebecu na hrvatskom, a Borivoj Radaković je pročitao dio svoga prijevoda toga teksta u vlastitom engleskom prijevodu. Prije čitanja ispričao sam da je knjiga imala prvo predstavljanje u Zadru 6. lipnja ove godine u Gradskoj knjižnici, zatim u Zagrebu u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića, kada je jedan od govornika o knjizi i meni bio pokojni Denis Kuljiš. Nažalost, uglednom novinaru Denisu Kuljišu predstavljanje knjige „I Supermen je bio novinar“ ostao je zabilježen kao posljednji javni nastup.

Poslije dok smo nakon promocije u Frankfurtu šetali po paviljonu 5 vidjeli smo da još mnogi nisu imali mnogo publike, ali naša prezentacija jedina u od svih događaja pod tim svodom bila bez mikrofona.

Svoje predstavljanje dogovorio sam s Hrvatskom gospodarskom komorom. Prvi puta kada sam nastupao s pokojnim gospodinom Tomislavom Antičićem i Harahvatijem uredno smo bili najavljeni kao svi ostali sudionici u službenom programu i ne da su o nama pisali nego smo bili najspominjaniji. Ove godine osim najave na portalu Tjedno nitko drugi negdje u javnosti nije spomenuo dolazak gospodina Borivoja Radakovića, kao prevoditelja knjige na engleski i mene kao autora zbirke priča „I Supermen je bio novinar“. Nisam pročitao ništa o nikome drugome izvan službenog programa, pa ne znam je li još netko nastupao izvan službenog programa Ministarstva kulture. U javnost su dopirale informacije samo o onima koji su bili u sklopu službenog programa. Za prethodnih dolazaka na Frankfurtski sajam knjiga primijetio sam da na programe na hrvatskom štandu, uz službeno osobe iz Hrvatske gospodarske komore, Zaklade nakladnika i knjižara, ministarstva kulture  jedni drugima dolaze i autori na račun države poslani u Frankfurt. Nije rijetko da svrate slični sa štandova država s područja bivše Jugoslavije. I kada se veličaju nastupi lokalnih veličina na najvećem sajmu knjiga na svijetu, oni otprilike izgledaju tako što jedni druge podržavaju i čine publiku. Razlika između onih službenih i našega neslužbenog nastupa je bila jedino u tome što naši na dnevnicama i s plaćenim troškovima dolaska i boravka na naš nastup nisu došli kao na u medijima najavljene službene.

Nešto više od veličanja ljevičarima prihvatljivih veličina

Svake godine nakon Frankfurtskog sajma knjiga s više ili manje kritika govori se o proteklom hrvatskom nastupu na sajmu. Mijenjaju se izbornice i njihovi službeni odabranici, ali preko hrvatskog štanda rijetko je netko otišao dalje u svijet. Ako netko nešto postigne u plasmanu na druge jezike i tržišta postigne to preko vlastitih kontakata. Gledano s poslovne strane ove godine najvažniji događaj bio je sastanak nekolicine hrvatskih nakladnika s uglednim kineskim nakladnikom. Nadamo se da će doći do plasmana domaćih autora na veliko kinesko tržište, no ono što bih želio ovom prigodom naglasiti, smatram kako bi organizatori nastupa na Frankfurtskom sajmu knjiga trebali imati bolju komunikaciju s brojnim Hrvatima na području Frankfurta. Ulaznice za posjetitelje su dosta skupe, oko 80 eura po ulaznici, a oni koji nastupaju mogu mnogo napraviti na razne načine, od kolektivne kupnje ulaznica do posebnih akreditacija za naše nastanjene na području Frankfurta i šire. Zamislite što bi bilo da na utakmice hrvatskih reprezentacija i klubova u Njemačkoj ili koncerte naših pjevača ne dolaze naši? Smatram da i glede hrvatskog štanda treba razmišljati u tome pravcu i naći soluciju kako bi hrvatski štand postao nešto više od usmjerenosti na veličanje ljevičarima prihvatljivih veličina i prilike da razni uhljebi po ministarstvima i komorama uz devizne dnevnice vide Frankfurt. Ima dosta institucija koje bi se mogle uključiti u priču bez obzira koliko nekima bolji kontakti s dijasporom ne odgovaraju. Hrvatski štand bi slobodno mogao biti veći i apsolutno življi, a to je siguran korak prema naprijed. Uostalom emigracija se predstavljala na Frankfurtskom sajmu knjiga kada još samostalne Hrvatske nije bilo. Boljim angažiranjem oko pozivanja naših na naš štand pojava Hrvatske u Frankfurtu bi barem nekome bila zanimljiva, ovako je to mrtav štand tko god da se pošalje i kako god po dužnosti jedni drugima pljeskali.

Često je bilo polemika oko izgleda hrvatskog izložbenog prostora. Meni je hrvatski štand uglavnom lijep, a ove godine jedno je neupitno, što god tko mislio hrvatski štand je bio daleko, daleko ispred srbijanskoga. Njega zapravo nije ni bilo, u Frankfurtu su se tek više negoli skromno prezentirali nakladnici nekih slikovnica. Sudeći po štandu Kosovo je za Srbiju bila velika nakladnička sila.  T

Još nema komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.