BARIŠIĆ ŽELI SRUŠITI ŠUKERA I UĆI U SABOR

BARIŠIĆ ŽELI SRUŠITI ŠUKERA I UĆI U SABOR

10. srpnja, 2011.


Gradonačelnik Velike Gorice  ima pomoć nekog vrlo moćnog u vrhu stranke

Piše: Aleksandar Božić, glavni urednik „Glasnika Turopolja“

Iako se u Gorici o tome šuškalo već najmanje pola godine, sada je i hrvatskoj javnosti poznato da je u velikogoričkom HDZ-u došlo do otvorenog sukoba između predsjednika velikogoričkog ogranka stranke Ivana Šukera i gradonačelnika Dražena Barišića koji je prije dvije godine izabran na neposrednim lokalnim izborima kao kandidat stranaka udruženog desnog centra (HDZ, HSS, DC, HSP, Stranka umirovljenika).

Iako je unutar HDZ-a u prošlosti, u više navrata bilo sličnih situacija borbe dvaju ili više struja za vlast, ovo je prvi put da je unutarstranački sukob izbio u javnost. Dosad su svi sudionici stranačkih razmirica, pa i žestokog i dugotrajnog (predizbornog) političkog „klanja“, poštovali nepisano pravilo da se unutar stranke pojedinačne ambicije i bitke za (pre)vlast rješavaju i toljagama, ali u javnosti se glumi jedinstvo stranke i podržava predsjednik, bez obzira što to nije iskreno jedinstvo, a poštovanje predsjednika samo himba.

U velikogoričkom sukobu to nije slučaj i to s razlogom. Prije lokalnih izbora 2009. godine, kada su se po prvi put u Hrvatskoj gradonačelnici i zamjenici gradonačelnika birali neposredno, gradonačelnici su ovisili o većini u gradskom vijeću. Gradsko vijeće je većinom glasova vijećnika moglo smijeniti gradonačelnike, a po novom modelu to može samo barem polovica birača + jedan glas i to na referendumu. Sustav neposrednog biranja gradonačelnika namjerno je tako postavljen da se u slučaju gubitka vlasti na državnoj razini ne mogu olako izgubiti (naši) gradonačelnici sve do isteka njihova mandata. Naravno da sustav podrazumijeva da će izabrani gradonačelnici i dalje poštovati stranačku hijerarhiju, biti lojalni stranci i provoditi politiku stranke ili koalicije koja ih je predložila za gradonačelnika. Načelno bi to tako trebalo funkcionirati, ali u hrvatskoj politici načela, moral ili odanost su poprilično nepoznate ili zanemarene kategorije.

 MALI OD PALUBE POSTAO KAPETAN

 U početku je vladala idila. Barišić se kao novopečeni političar bez ikakvog praktičnog iskustva, tek počeo upoznavati s gradom i upravljanjem „jedinicom lokalne samouprave“. Na poslu je naporno i brzo učio. Iako u karijeri nije vodio ni mjesni odbor ni vatrogasno društvo, brzo je shvatio da oko sebe mora instalirati samo sebi odane ljude, a takvi su većinom iz njegova sela Gradića. Istovremeno je poslije posla ulagao u sebe. Primio se jedne marketinške agencije koja je dobila zadatak od malog od palube napraviti kapetana broda iliti politički brend. Barišić je pohađao vježbe govorenja i posebno hodanja i pravilnog (uspravnog) držanja, jer je ionako niskog rasta imao običaj da se kod važnih događaja kojem su prisustvovale velike političke face, instinktivno zgrbi i povuče u pozadinu i nekako „izgubi“ u masi. Valjda mu je ta navika ostala od dugogodišnje suradnje s Jurajem Hrvačićem, hrvatskim medijskim magom. Iako diplomirani defektolog, Barišić se nikada nije bavio strukom, već se upleo u medije i duže vrijeme figurirao kao direktor i suvlasnik Radio Velike Gorice. Kao takav bio je poznat po upotrebi barem dva mobitela istovremeno i po svakodnevnim jutarnjim brifinzima u lokalnom kafiću gdje je veliki meštar Juraj Hrvačić izdiktirao Barišiću zadatke za taj dan, prije nego bi odjurio za Zagreb u srce svojeg radijskog carstva s oko pedesetak radio postaja što u javnom ili tajnom vlasništvu ili barem u političkom jarmu. Sve po zakonu, naravno.

Elem, očekivalo se da će Barišić i sa Šukerom nastaviti prakticirati stare navade na obostrano zadovoljstvo, ali već poslije pola godine je došlo do trzavica i razmimoilaženja u mišljenju. Barišić je zaista počeo vjerovati da je on gradonačelnik, a iz te revolucionarne spoznaje proizašlo je drugačije ponašanje (i hodanje naravno) od naroda izabranog gradonačelnika. Barišić je prvotno počeo donositi male samostalne odluke bez konzultiranja s gradskim odborom, odnosno predsjednikom ogranka HDZ-a. A predsjednik ogranka, suptilan kao slon u prodavaonici porculana, znao je opatrnuti gradonačelnika na sjednicama gradskog odbora ne birajući riječi, sve u želji da zalutalu ovčicu vrati u (stranački) tor. Barišić bi sve kritike, a i uvrede stoički podnosio, ali nije popuštao. Sve češće je suradnicima ponavljao sintagmu da je njega birao narod i da ne može upravljati Gradom s tutorom iznad sebe. Neki su ga s razumijevanjem slušali, ali malo tko je očekivao da bi se Barišić mogao ili usudio otkinuti s političke uzice. A upravo se to dogodilo. Dok se Šuker pjenio po stranačkim sastancima i poput ogromnog kita sve više ulazio u već namještenu mrežu, Barišić je, uz pomoć vrlo utjecajnih prijatelja iz središnjice HDZ-a, počeo planirati kako da Šukera definitivno pošalje u zasluženu političku mirovinu. Kada je Barišić, pod sjenom ogromnog stranačkog monolita, primio u ruke bedrenu kost i shvatio da ona može biti i (političko) oružje, možda i nije tako bitno? Važno je kako je Barišić došao na tu ideju? Po svemu sudeći bitnu ulogu u nagovaranju imao je njegov „pi – ar“. Pretpostavljam da su marketinški stručnjaci i moćnici HDZ-a iza njih, uvjerili Barišića da mu nitko ništa ne može 4 godine koliko mu traje mandat.

Barišić je vjerojatno vrlo brzo poslije dolaska na dužnost gradonačelnika dobio ponudu da izda Šukera i odigra ključnu ulogu u njegovom rušenju u ogranku stranke. Barišić je, za uzvrat, vjerojatno dobio obećanje da će nakon što postane novi lider velikogoričkog HDZ-a, biti instaliran vrlo visoko na listi za Sabor. Ulaskom u Sabor, Barišić bi se vinuo u visoku politiku, a ujedno bi si riješio egzistenciju.

 IZDALI GA ONI KOJE JE POLITIČKI STVORIO

 Barišiću su pri odlučivanju da zataji onoga koji ga je politički stvorio, sigurno pomogle i vanjske okolnosti. Nakon višemjesečne bjesomučne medijske kampanje, premijerka Kosor morala se prošle godine odreći usluga Ivana Šukera koji je skoro izgurao dva mandata kao ministar financija, ali je zbog borbi u vrhu HDZ-a, ipak morao odstupiti. To je slavodobitno proslavljeno u većini medija, ali nakon Šukera ništa se bitno nije promijenilo. Opet se „uspješno“ zadužujemo, opet Hrvatska ima „odličan rejting“ iako je grčki „model“ sve bliži. Kamata na novih pet, deset ili sto milijardi nečega, manja je nego ranije. Ogromni su to „uspjesi“, ali novu ministricu financija nitko ni da okrzne oštrim pogledom.

Kada je Šuker ispao iz samog državnog vrha, u Velikoj Gorici su, u skladu s hrvatskim političkim običajima, barem tri njegova dotad najbliža suradnika, skužila da je došlo njihovo vrijeme da postanu kalifi umjesto kalifa. Ali ti uznogudi su se prerano ponadali da će se napokon riješiti narcisoidnog šefa kojem uvijek treba titrat, što je već svima definitivno dojadilo. Ipak, Šuker ih je, kao ranjeni lav,  jednostavno razbucao. Jedan se sam povukao u hladovinu Županije uz ispriku „ne bi se štel mešat“, drugi je naglo preselio u metropolu, a treća crna ovca je nedavno dobila javnu opomenu da ne može imati i ovce i novce. Činilo se da je poljuljani orijaš opet siguran u svom Turopolju, ali tada je krenuo Dražen Barišić. Dok se Šuker zabavljao drugim protivnicima, Barišić je spretno i vrlo diskretno lobirao širom stranke. Odmah je na svoju stranu dobio Željka Kotrmana, člana gradskog odbora HDZ-a i gradskog vijećnika Stjepana Raka. Oni su vrlo zdušno počeli lobirati za Barišića, s jednakim žarom kakvim su godinama služili Šukera.

 TUŽAKANJE SREDIŠNJICI

 Usporedno s lobiranjem na terenu, započelo je tužakanje Šukera u središnjicu. Ako bi sa sjednice gradskog odbora izostalo nekoliko članova jer su bili na moru ili zauzeti kakvim privatnim obvezama, odmah bi se pojavila priča da su i oni pristupili Barišiću, a u središnjicu je poslana poruka da sjednica nije imala kvoruma, da se zapisnik ne vodi ili da se krivotvori, da odluke nisu legitimne i slično. Na taj način se htjelo onemogućiti Šukera da odlukama Gradskog odbora obuzda Barišića. Omiljena tema tužakanja Šukera bila je teza da on onemogućava ili blokira realizaciju gradskih projekata. Istina je bila nešto drugačija. Šuker je „divljao“ na Barišića zato što ne koristi njegove veze i ne radi na projektima koji bi donijeli izbornu prevagu HDZ-u na parlamentarnim izborima. Šuker je, posebno inzistirao na projektima u kojima može biti uključena Vlada RH, namjeravajući tako ojačati svoj položaj u središnjici HDZ-a, ali i u Velikoj Gorici. A baš takve projekte je Barišić ignorirao jer je znao da bi zasluge za njih bile pripisane Šukeru. Kada je nedavno na Gradskom vijeću gradonačelnik pokušao prikazati izgradnju autoceste prema Sisku, Aveniju Pape Ivana Pavla II., rekonstrukciju Kačićeve, izgradnju nove četverostazne ceste prema Domovinskom mostu, sportsku dvoranu u Ščitarjevu te izgradnju kanalizacije i vodovoda u okolici Grada (projekt Vodoskok), kao gradske (čitaj svoje) projekte, oporba ga je sasjekla i optužila da se kiti tuđim perjem. Neki su, poput Beusa Richembergha, javno ustvrdili da je Barišić nesposoban i nekompetentan voditi Grad, a u lokalnim novinama ga optužuje za provincijski (seoski) mentalitet aludirajući da Barišić zapravo nije iz Velike Gorice, već iz obližnjih Gradića.

Čak su i neki koalicijski partneri (HSS) požurivali Barišića da izradi dokumentaciju za projekte koje bi mogla financirati Europska unija, ali su dobili odgovor da Grad nema vremena time se baviti. Naravno da nema kada se Barišić već mjesecima intenzivno bavi samo jednim poslom, kako srušiti Ivana Šukera. Zbog tog sukoba Grad je ostao bez novca iz pretpristupnih fondova.

U nakani rušenja Šukera, Barišić nije stao samo na Kotrmanu i Raku. Neumorno je uz pomoć suradnika špartao Turopoljem i lobirao za svoju stvar. Još neke, stare Šukerove suparnike  u Gradskom odboru barem je doveo u sumnju i dilemu. Ako ništa drugo ljudi su se ponadali da je desetogodišnja era autoritarne vladavine „velikog vođe“ Ivana Šukera pri kraju.

 MEDIJI KAO POLITIČKO ORUŽJE

 Posebno mjesto u Barišićevoj strategiji imaju mediji. S lokalnim medijima je sklopio ugovore o najmu stranica koje je koristio za svoju posvemašnju afirmaciju. Skoro svaki tjedan vodao je novinare po tobožnjim velikim gradskim gradilištima. U stvarnosti rekonstruirano je nekoliko gradskih ulica i seoskih društvenih domova, a o obećanim predizbornim projektima ni zbora. Nema sportske dvorane, nema šetnice, nema doma za umirovljenike, nema dječjeg vrtića, a na spomen bazena možemo se samo nasmijati. Nazire se tek izgradnja hladnjače što gura Zagrebačka županija (HSS) i škola u Novom Čiču za što je novac dala Vlada RH, a Crkva poklonila zemljište. Istini za volju treba reči da Barišić ima i objektivnih poteškoća u realizaciji obećanih projekata. Grad Velika Gorica prošlu je godinu završio s 3,2 milijuna kuna minusa, a u prvih šest mjeseci ove godine, Grad je navodno u manjku čak 15 milijuna kuna. Zbog ekonomske krize, najviše izostaju prihodi od poreza i prireza. Stanje je u lipnju postalo tako teško da šesti po veličini Grad u Hrvatskoj nema za plaće?!

 KOALICIJA POKUŠALA KONTROLIRATI BARIŠIĆA

 Koalicijski partneri činili su također probleme Ivanu Šukeru jer se Barišić nije pridržavao onoga što se predsjednici stranaka koalicije dogovorili. Posebno je Barišić otezao s kadrovskim rješenjima, pokazujući ostalim strankama da nije važno što dogovore sa Šukerom jer gradonačelnik raspisuje natječaje i potpisuje rješenja. S HSS-om i DC-om skoro da je došlo do većih nesporazuma, ali je Barišić poslije demonstracije moći popustio u zadnji trenutak. Postigao je cilj, predsjednici koalicijskih stranaka došli su do spoznaje da Šuker ne kontrolira Barišića. Iako su koalicijski partneri pokušali disciplinirati Barišića obaveznim sastancima svakih 15 dana na kojima je gradonačelnik trebao referirati što je učinio i dogovoriti se smjernice djelovanja, Barišić je najčešće takve susrete izbjegavao (zbog obaveza) da bi pred eskalaciju sukoba zauzeo stav da je koordinacija predsjednika stranaka desne koalicije samo savjetodavno tijelo čije mišljenje gradonačelnika ne obvezuje ni na šta. Opet je ponovio da je njega iazbrao narod, a koje su ga stranke kandidirale i silne pare ulupale da ga pretvore u političara, to Barišića više ne interesira.

 PODMUKLE ANONIMKE

 Kada je Barišić ocijenio da je scena za otvoreni sukob dobro pripremljena, odlučio se za tvorne, ali efikasne napade. Povod je bila nedavna sjednica Gradskog vijeća na kojoj je gradonačelnik branio izvještaj o poslovanju Grada u drugoj polovici prošle godine. Grad je 2010. završio s 3,2 milijuna kuna manjka što je oporba iskoristila za žestoke napade na Barišića. Kanonada je trajala satima, a u obranu gradonačelnika nije se digao niti jedan vijećnik koalicije desnog centra. To je Barišića tobože strašno razbjesnilo, a zapravo je ocijenio je da je izostanak podrške vijećnika HDZ-a dobar povod za prilično podmukli napad. Jedne lokalne novine su nekoliko dana poslije sjednice dobile anonimnu mail poruku u kojoj se kaže da je očito da u Gorici postoje dva tabora u HDZ-u – Šukerov i Barišićev. Šuker je u tekstu kriv za razdor, on je diktator i tiranin, a Barišićev klan su „zdrave snage“ koje pozivaju središnjicu stranke da sredi neodrživo stanje. Bio je to skoro otvoreni poziv na raspuštanje ogranka HDZ-a i instaliranje povjerenika, a to bi, pretpostavljam, bio Dražen Barišić. Iz Grada je uredniku novine sugerirano da bi bilo dobro da se tekst objavi, ali je urednik odbio „naputak“ uz obrazloženje da takve anonimne tekstove koji služe za politički odstrijel protivnika ne objavljuje.

Izgleda da je netko isti ili slični tekst potom poslao na još nekoliko medijskih adresa, jer je Šuker za njega saznao dva dana kasnije, usred saborskog zasjedanja. Odmah je shvatio što mu se sprema, pa je hitno sazvao gradski odbor HDZ-a i zatražio glasovanje o povjerenju predsjedniku ogranka. Sjednici je prisustvovao 21 od ukupno 23 člana gradskog odbora. Jedan je bio protiv Šukera (suzdržan), a 20 je podržalo (do)sadašnjeg predsjednika. Tim demokratskim postupkom Šuker je praktički onemogućio izvanredne mjere u svom dvorištu, jer ne samo da je imao veliku većinu u gradskom odboru, već je i na drugim razinama stranke počeo snažnije objašnjavati da sukoba unutar stranke nema, već da gradonačelnik Barišić ne provodi stranačku politiku i odluke gradskog odbora i koordinacije stranaka desnog centra zbog vlastitih interesa. Barišićeva strana je uzvratila da je glasovanje bilo javno i pod pritiskom te da još ima članova gradskog odbora koji nisu zadovoljni Šukerom. Nastavljeno je slanje kompromitirajućih tekstova u hrvatske medije, među ostalim i u Aktual, novi hrvatski tjednik, koji nakon nekoliko provjera nije htio objaviti tekst o sukobima u velikogoričkom HDZ-u. Nije htio Aktual, ali je to napravio Nacional u kojem je osvanuo tekst koji u cjelini nije pozitivan po Šukera, ali je u nekim detaljima doveo u sumnju ispravnost namjera i motiva gradonačelnika Barišića. Gradonačelnik je, naime, priznao novinaru Nacionala da želi smijeniti Ivana Šukera s mjesta predsjednika gradskog odbora HDZ-a Velike Gorice. Time je politički okršaj sve na golu borbu za vlast iliti sjaši Kurta da uzjaše Murta.

Iza Nacionala slijedio je sukob oko igranja NK Gorice u prvoj ligi. Šuker je na jednom zagrebačkom internetskom portalu, ovoga puta, opet anonimno, optužen da je svojim vezama onemogućio igranje HNK Gorice u Prvoj HNL. Tekst je toliko detaljan da je svima jasno da ga je pisao neki „insajder“ iz Velike Gorice. Ulazak Gorice u 1. HNL trebao je biti veliki uspjeh gradonačelnika Barišića, iako bi jedna sezona lopatanja u najvišem razredu, velikogoričke porezne obveznike stajala oko 10 milijuna kuna. Za usporedu, ove godine Grad za cijeli sport izdvaja 7 milijuna kuna?!

 UDARNI NAPAD NA ŠUKERA

 Kako tekst u Nacionalu nije proizveo zadovoljavajući učinak, nekoliko dana kasnije uslijedio je udarni napad u Večernjaku. Nekad najbolja hrvatska dnevna novina objavila je otrovan tekst s naslovom „Jadranka spasi nas od Šukera“ u kojem objavljuje pismo 7 članova gradskog odbora HDZ-a upućeno županijskom odboru HDZ-a i predsjednici stranke. U pismu se, uz uvodno dodvoravanje premijerki Kosor, navode sve optužbe protiv Šukera. Pritom mu se podmeće sve ono što zapravo priželjkuje Dražen Barišić. Sugerira se da Šuker prijeti raspuštanjem gradskog odbora HDZ-a i krojenjem  izborne liste za Sabor. Naravno, ni o jednom ni o drugom ne odlučuje niti može odlučiti Ivan Šuker.

U pismu, koje spada u kategoriju – „mama, Ivica me tuče“, Barišić navodi da je Šuker vijećnicima HDZ-a zabranio braniti gradonačelnika u Gradskom vijeću, iako ga nisu branili ni ostali vijećnici desne koalicije. Bila je to dogovorena taktika vladajuće koalicije, jer se Barišić nije pojavio na internoj prezentaciji izvještaja o izvršenju proračuna za prošlu godinu. Zbog toga su lideri vladajuće koalicije zajednički odlučili da se ne miješaju u raspravu na Gradskom vijeću, jer formalno nisu ni znali pravo stanje u Gradu. Bila je to mala osveta Barišiću zbog neposluha, ali je on to vješto iskoristio za snažan napad na Šukera.

Tekst iz Večernjaka imao je veliki odjek u javnosti. Postalo je posve razvidno da Barišić ne preza od javnog sukoba te da pod svaku cijenu želi srušiti Šukera prije kreiranja izbornih lista za parlamentarne izbore.

Na posljetku, nekoliko dana kasnije, 24 sata, rekao bih nevoljko objavljuje neuvjerljiv tekst kojim se servira informacija da bi Šuker mogao biti kažnjen od središnjice HDZ-a zbog bahatosti. Tekst je ostao nezapažen jer je samo podgrijavao već plasirane optužbe koje nisu izazvale javno prepucavanje Šukera i Barišića po novinama, a isto tako niti jednu reakciju vrha stranke. Šuker je mudro izbjegao pranje prljavog veša po medijima, ostavljajući Barišića na vjetrometini, tobož iznenađenog kako su podmukle anonimke i njegovo pismo središnjici dospjeli u javnost.

 NOŽEVI SE BRUSE

 Izravan puč protiv Šukera, zasad nije urodio plodom, ali daleko od toga da je siguran. Njegovi protivnici su očito jako moćni i sve do formiranja izbornih listi za parlamentarne izbore neće imati mira. Procjenjujem da neće imati ni poslije toga.

S obzirom da velikogorički ogranak nije raspušten, a teško je očekivati da bi se središnjica stranke samo tako umiješala u borbu za vlast na nižim razinama, može se očekivati da će se od Šukera i Barišića tražiti smanjivanje tenzija i pomirenje, barem pred javnošću. Stranka nekoliko mjeseci pred izbore sigurno nije profitirala od javnog tužakanja i prepucavanja po novinama. Kako HDZ očekuje pobjedu u 6. izbornoj jedinici, realna je opcija pomirenje, ljubav i razumijevanje do izbora.

Moguć je i drugačiji završetak afere. Ukoliko oni koji stoje iza Barišića i preko njegovih leđa vode bitku protiv Šukera, zapravo žele što lošiji izborni rezultat HDZ-a u Velikoj Gorici, može se očekivati da će se javni sukob nastaviti u nekom obliku. Moguće je da Barišić ne prizna poraz i sasvim se udalji od HDZ-a i počne djelovati kao nezavisni gradonačelnik vođen samo svojim interesima i željama onih koji vode cijelu kampanju protiv Šukera. Tada bi se Barišiću pridružili i lokalni tajkuni i mešatari svih boja zbog ostvarenja privatnih interesa do 2013., to jest do kraja mandata gradonačelnika. Ti „poduzetnici“ se već neko vrijeme vrzmaju oko gradonačelnika, a on kao da nema ništa protiv.

Moguće je i da se do jeseni održi krhko primirje. U tom razdoblju bi se iza leđa brusili noževi, a otvoreni nastavak sukoba uslijedio bi poslije izbora. Ta je opcija vrlo izgledna jer Barišić nema što izgubiti, a poznavajući Šukera, znam da je njemu samo mrtav indijanac dobar indijanac.

Intenzitet novih sukoba ovist će o rezultatima parlamentarnim izborima i rezultatima unutarstranačkih izbora poslije parlamentarnih izbora. Moguće je da onaj koji bi dolje, bude gore, a i obratno.

Zaključno možemo reči da je gradonačelnik Barišić uz pomoć moćnih skrivenih pomagača pokušao iznutra srušiti Šukera, ali da u tome (zasad) nije uspio. Kada se analizira tijek postupnog udaljavanja Dražena Barišića od Ivana Šukera i HDZ-a, postaje sasvim jasno da on nema kapaciteta ni iskustva za samostalnu borbu protiv još uvijek jakog potpredsjednika HDZ-a i predsjednika velikogoričkog ogranka stranke. Iza Barišića, dakle, stoji vrlo moćna grupa Šukerovih protivnika koji su i u vrijeme rušenja Šukera s mjesta ministra financija imali izuzetan utjecaj u medijima i veliku odlučnost da Šukera definitivno maknu iz politike. Sukob s Barišićem, kojeg je Šuker pokušao izbjeći pod svaku cijenu, samo je nastavak obračuna od ranije.

Iako Šukerovi neprijatelji sjajno znaju manipulirati i unutar stranke i u javnosti, ipak im se potkralo nekoliko velikih grešaka. Prva je izbor Dražena Barišića za frontmena pokreta protiv Šukera. On nema izgrađenu infrastrukturu svojih ljudi u velikogoričkom ogranku, a nema ni potrebnu karizmu za lidera. Zbog toga možemo konstatirati da je Barišić dao sve od sebe da sruši Šukera, ali sve je to obavio petljavo i neuvjerljivo. Doduše, moćnici iza Barišića nisu ni imali veliki izbor. U rat protiv Šukera se zbog cajtnota (parlamentarnih izbora) moralo krenuti s Barišićem, iako možda nije bio najidealniji odabir, ali je barem pokazivao zavidnu razinu osobne ambicije i političke bezskrupuloznosti. Barišić sada više nema izbora osim borbe do kraja, jer ako ne pobijedi Šukera u Velikoj Gorici će vegetirati do kraja mandata gradonačelnika, a za moćnike koji u pozadini njime upravljaju on je ionako samo potroš(e)na roba.

TJERALI VUKA – ISTJERALI LISICU

 Otkrivanjem i poticanjem razdora u stranci, Barišić je izravno naštetio HDZ-u, bez obzira što za sukob djelomično snosi odgovornost i Ivan Šuker. Barišić pismom koje je iz njegovih redova dospjelo u Večernjak, a ne iz središnjice kako se potura javnosti, na neki način pokušava i predsjednicu stranke uvuči u sukob. To ukazuje na možda još veći i skriveniji cilj onih koji su „programirali“ Barišića za rat sa Šukerom. Možda Šuker nije jedina i prava meta. Vjerojatno je u pitanju znatno šira igra osvajanja vlasti unutar HDZ-a na nacionalnoj razini. Moglo bi ispasti po onoj narodnoj – tjerali vuka, a istjerali lisicu! Tu bi se tezu moglo podrobnije elaborirati, ali to je već „problematika“ od koje može zaboljeti glava, a i zubi. Zato bolje stati sa spekulacijama na vrijeme. T

Još nema komentara

Uskoči u raspravu
  1. sj
    #1 sj 14 listopada, 2011, 20:36

    Kao novinar, nadam se da jeste, gosp. Božić. Mislim da ovaj tekst(hrpa dobro složenih riječi) odaje na čijoj ste strani. Tekst je prilično proziran toliko da između i kroz redke proviruju nečiji brkovi.Sramota!

    Odgovorite na ovaj komentar
  2. žuljba
    #2 žuljba 25 srpnja, 2011, 15:11

    …e moj Saša gdje je sada ljubav naša!?? tako nekako idu riječi pjesme Novih fosila!!Mislim da ju je prva otpjevala pokojna Đurđica Barlović!!??Gradići su u Velikoj Gorici,poslije Velike Mlake drugo naselje grada po broju stanovnika! Jest da domaćih ima možda 30% ali to je sad nebitno! Bitno je kako naš i vaš novinar Saša piše o Barišiću i Šukeru! Po korjenima i precima ista su krv i porjeklo! Znači trebali bi staviti glave skupa kao i svi zemljaci koji su kad koji došli iz BIH u Hrvatsku! Iako je nekima u glavi još karta Banovine Hrvatske pa oni kažu mi smo u stvari iz Hrvatske!! Glasnik Turopolja i Sašino pisanje o događanjima ,političarima i inim ljudima pratim od samog početka izlaženja novina i zato me ni sad nije iznenadio ovim člankom! Čuvam one brojeve u kojima Saša pravi takve obrate da se i on sam ponekad čudi onome što je i kako o kome pisao i komentirao njegov rad i političko djelovanje!! Zato Saša samo naprijed! Dosljednost,principi i čist obraz nisu važni.Važna je lova!

    Odgovorite na ovaj komentar
  3. obavezno ime
    #3 obavezno ime 10 srpnja, 2011, 17:36

    pa svaka vam čast, nevjerojatno neodgovorno staviti sliku krivog barišića, sramota

    Odgovorite na ovaj komentar

Kliknite ovdje ako želite odustati od odgovora.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code