ARNERI PRVI DINAMOV GOLMAN U RUKAVICAMA

ARNERI PRVI DINAMOV GOLMAN U RUKAVICAMA

12. svibnja, 2015.

 

Piše: Zvonimir Magdić

Poslije bombi Amera iz zraka, za Drugog svjetskog rata, koje su curile, čak i noću, u ‘grozdovima’, na Zagreb, glavni grad Nezavisne Države Hrvatske, ova je bila najveća –  iz četrdesetosme: Monsider je ostao.U Trstu.Nije se vrnul u Jugovinu!U ono vrijeme, mlado-komunističko (opasno…!), to je bila senzacija  od koje se tresao čitav poredak.

‘Znamo mi njega, Zvonka Monsidera. Komentirala je Kom-partija:’ Ustaša’! No, najviše smo bili pogođeni mi, klinčadija. Ravno u srce. Naši su upitnici bili ‘neboderski’. Kakav bu to nogomet bez Monsidera?! Svima je bilo jasno: nikakav. Vrtio sam tolike slikopise, u sjećanju na njegove žustre obrane, letove od golštange do golštange, izdužene tigrovske skokove – kako su pisali Splićani, polovljene lopte, kao s klještima. Zvonko Monsider je – golmanski – bio toliko moćan da je, u jednom trenu, poljuljao i samu, nedostižnu slavu Franje Glasera.

Monsinder ostao u Trstu

Pamtim to jutro. Ponedjeljak. Dinamova pobjeda u Trstu, 6-3. I, šum, koji ruši s nogu: nema više Monsidera. Ostao je u Italiji. Bili smo pokisli ko’ sivi miševi. U zbroju, jedan do drugog, u šapatu. Pogledi su  nam se razilazili. Malo je bilo riječi utjehe. Osim tog glasno govoriti o Monsiderovu zbjegu, bila je društvena opasnost. Sve je ostalo u krošnjama akacija i platana u dugim željezničkim,  kolonijaškim alejama u Trnju. Dugačkim, bez kraja i konca. Tuga, koja je kosila, poput ‘ španjolke’, da se sve praši. A liga je bila, u punom jeku. Prvenstvo 47/48!U svom, odjednom, žutom proljeću.  Zvezda je prva mina koja pluta. Iza toga Dinamo  ide u pod plinaru, u Split, Hajduku, pa dolazi  Bobekov Partizan. Liga je kratka. Deset klubova. Jurišina završnica. Jasno, među dinamovcima, samo je jedan upit: ‘ko bu branil?’ Martinec, junior, zgodan dečko, ali se on, nekako, pogubil. Slatković? Odgovor se valja. Pa, kaj nije tu Dragec Horvat. On je već bil na golu plavih. Kad nije bilo Monsidera, u vojsci, ni ‘ubijenog’ Zvonka Dogana, na jednoj  utakmici sa Zvezdom. U gradu je konsternacija. Dinamo je u velikom zamahu. Igra sjajno. Pa, ipak, bez Monsidera! Bez ‘pravog’ golmana. Pa, kak bu to išlo? Tema, vijugave Ilice. Bilo je jasno. Nekaj se mora ‘ zmajmunirati’.Po onoj: ‘snađi se druže’. U velikom očekivanju, a vremena i nema, na kraju se i – snašlo. Na nekadašnjem Concordijinom, uz teški šapat: pa kaj je to!

Petica Zvezdi

Arneri, pojavio se –  preko noći – na Dinamovom golu. Šjor Slavko. Pravnik. Uvijek lepo zbegican. I, ne loš. Golman Lokomotive. Onda – u rukavicama. (Monsider nije nikad branil u rukavicama!) Ne ovim, današnjim. Ne! Crnim – maminog spleta. Korčulanin. Crnokos. Zgodan. On ne mijenja samo Zvonka Monsidera. Šjor mijenja i – Babića. Zvonkovu pričuvu. Jer, i on je, ostal – vani. U Trstu. S Monsiderom. Sve je to sada na dlanu. Netko iz komiteta, moćnik, navodni Marko Belinić, povlači grdan potez:i eto, Arnerija.

Dragec Horvat je na svom mestu, na beku. Arneri, na golu, protiv Zvezde. U radnu srijedu. Bio sam na toj tekmi. Brisanac poslije drugog sata, u sedmom, Devete mješovite na Savskoj cesti i kazna koja je bila – nula – prema petici Beograđanima: ukor diše. A direktor je bio Lav Rajčić. Gromovnik. Nota bene: ja sam pribavil ulaznicu svom profesoru, sjedenje, Franji Dolenecu, koji nas je masiral s Darwinom i njegovim majmunima i onom pričom:’tko ostaje, tko nestaje.’ Sjećam se da sam stigao na sam početak. I, jedva se probio. Krcato. I,ovo je važno:velika igra Dinama.petica Zvezdi. Od tog, trica – Mare Wolfla! Svi piljimo i u Arnerija. Kak bu se Dalmoš snašel. Kako? Lako. Nekoliko, samo lopti, on drži. Jedna je bila opasna. No, niska, a Arneri je silan lovac na niske lopte. Arneri je fino, polako delal svoj posel. Ali je navala bila u glanc-formi. Mrkušić na Zvezdinom golu. Sinjanin, Hajdukovac u jednom vremenu, nije se micao. Probilo ga. Cimemančić-Kacian-Wolfl-Željko Čajkovski- Benko!Navala svih navala. Jurić na desnom braniču, brz ko tane, borac a Dragec Horvat, staložen do apsoluta, na lijevom. U sredini, u halves-liniji, desno je Krešo Pukšec, brkat, teškog udarca, dugih lopti, glavni stožernik srednjak Ivan Oskar Jazbinšek, on drži sve. Lijevog pomagača igra ‘ neugasli vulkan’ Branko Pleše. U Splitu, 2:0 pobjeda plavih i velika igra Oskara Jazbinšeka, kojem je  Hajduk uvijek ležal. I još jednom, bivše Concordijino. Trideset tisuća ljudi. Rekord!I, Partizan. Velika utakmica. I bolji – Dinamo.Topuzinu Begača Benka, Čakovčanina, ne drži ni izvrsni Šoštarić. Dinamo je ’48, novi državni prvak. Fantastičnog nogometa. Sve sam to vidio.gledao. I – užival… Bok, dečki!T

 

1 Comment so far

Uskoči u raspravu
  1. jakov
    #1 jakov 26 travnja, 2017, 00:04

    Magdić i židak legende

    Odgovorite na ovaj komentar

Kliknite ovdje ako želite odustati od odgovora.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code