ANTE TOMIĆ ĆE ŠEŠIR INDIJANA JONESA ZAMIJENITI USTAŠKOM KAPOM

ANTE TOMIĆ ĆE ŠEŠIR INDIJANA JONESA ZAMIJENITI USTAŠKOM KAPOM

4. siječanj, 2012.
Print Friendly, PDF & Email

Piše: Miro Glavurtić

Felix, karikaturista Večernjeg lista, dobro je predstavio ulazak Hrvatske u Europu: na jednoj stazi, malo antropomorfno biće, koje predstavlja Hrvatsku, posve nagnuto lijevo, prilazi velikoj antropomorfnoj žgadiji, Europi, koja se opasno nagnula desno. Gdje je tu sklad. Netko je ozbiljno radio na tome da se Hrvatska uskladi s europskim tokovima. Ali, Hrvatska je Albanija XXI. stoljeća. Nadam se da ovo nije nikakav ni hrvatski ni europski problem. Sve dok nam se to jasno ne kaže. Tito ostaje na Kazališnom trgu, jednoglasnom odlukom, jedne institucije; Kumrovec će ostati središte jedne balkanske nostalgije i možda novi rasadnik jedne stare ideologije. Pantovčak je uvijek lijevo, kako god okreneš. Ivo Josipović ima viziju partizanske kape, na komemoraciji u Srbu, i kliče o njoj, kao o velikoj hrvatskoj sreći. Gdje ćeš naći bolji politički program, nego na glavi te babe, koja se cijeli dan hvalila svojim egzekucijama. Hm. Partizanske kapa. Možda samo u meni izaziva neugodne asocijacije. Za Pantovčak – to je vizija budućnosti.

 

PRIKRIVENI DESNIČARI

A, s druge strane, desnica je – crna. U ime te i takve ljevice, Ante Tomić će čitavu desnicu proglasiti glupom. Desničari su glupi! Tvrdi on u svom matičnom listu, koji se ozbiljno trudio dati hrvatskoj desnici neko europske lice, a bogme je išao, taj isti list, tako daleko da je u nekoj američkoj državi našao anonimnog izdanka obitelji Francetić i posvetio mu dobre dvije stranice, i još uz to koji stupac, da bi objasnio kako je potrebno u Hrvatskoj ponovo utemeljiti Crnu legiju. Možda oni koji su iznad Jutarnjeg lista nisu sve Anti Tomiću ni rekli. Možda on ne zna ništa, od svega. Možda je on glup. Prikriveni desničar. Zato i rekoh Krstu Špoljaru: Jednoga dana, ne drži me za riječ, on će skinuti šešir Indiane Jonesa i staviti šapku Crne legije. O svašta je znam kazati. A onda se svašta i dogodi. Za sada on maršira splitskom pijacom, sa pederima, u maršu ponosa, a Splićani ko Splićani, upiru prstom u stasita brđanina i viču: Eno Tomića, pedera! A on i nije peder, samo ne želi ispasti glup.

Dakle: tako sad stvari stoje. I sa crnim kapama i s partizanskim.

Ja nikada ne bih rekao da su komunisti glupi. Niti da su glupi vatrogasci, soboslikari, Mađari ili – plave žene! A ne kao ex-ministrica Rusković: Mladi Australci su ludi! Je li ona luda? Što se to zbiva u Hrvatskoj kada je u pitanju puki pučki izričaj, na pijaci, u Saboru, ili u Jutarnjem listu, ili u Večernjoj školi. Mesiću je došla sudski pravorijek, ter ima platiti 70.000 kuna, jer je jednom Francuzu, a uz to i Hrvatu, rekao da posjeti Vrapče, kada u Hrvatsku dođe, jer da tamo imaju lijeka za njegovu bolest. Francuz, makar bio i Hrvat, bojao se doći u Hrvatsku, da ga ne bi smjestili u ludnicu, na bazi komunističkih anamneza i liječenje koje mu je već pripisao Stjepan Mesić.

Hrvatski list je «propast desnice» na izborima pripisala «gluposti» i «imbecilnosti» onih koji su tu i takvu desnicu vodili, a u tome su, tko će se više ocrniti, prednjačili upravo njeni prvaci. Pa ipak, Sačić vjeruje da će se «opametiti», do sljedećih izbora. Jer za desnicu je glasalo 150.000 glasača, a u Sabor je ušla samo Ruža Tomašić. Zvonko Bušić je za sve oko sebe, na «propaloj desnici», rekao: «To su sve luđaci i sitne duše s velikim egima koji su i doveli do ove katastrofe.» I dodao je : «Ne treba biti mudar, treba samo znati neke orijentire i stanje u svijetu da bi se znalo što će se događati.» Pa iako rade razne svjetske agenture, protiv Hrvatske, koje nas kontroliraju i prave kaos, ipak je «veća krivnja na nama, odnosno hrvatskoj općoj gluposti.» Zapravo bi trebalo, za ovu kolumnu, načiniti malu antologiju postizbornih žalopojki, u kojima dominira surova autokritika, što spominje kao konstantu hrvatske desnice značajke gluposti, imbecilnosti, pa i ludosti. Mesić bi ih sve poslao u Vrapče. A Ante Tomić je zapravo anticipirao ovaj debakl desnice, pa i njenu bitnu karakteristiku, glupost, koja je sada jednoglasno prihvaćena i u samoj desnici, kao trajna osobina. S tim što Bušić ide i dalje, sve do «opće hrvatske gluposti», a to podrazumijeva i ljevicu, koliko se ona god izuzimala, od ludosti i od korupcije. Hrvatski list ih je nazvao «korisnim budalama koji rade za Kukuriku i HDZ».

 

DIJALEKTIKA GOSPODARA SVIJETA

Bar da su izučili D’Hondtovu tablicu, možda bi im to nešto i pomoglo; bar da znaju kuda će otići glasovi desnice, i kakve će koristi od te glupe desnice imati ljevica. Zato im Slaven Letica preporuča: «Neka haespeovci sada stave D’Hondtovu tablicu na zid i stalno ponavljaju: više nećemo biti glupi.» Možda tu ima istine, ali ima i surovosti. Jer ne može se preko noći biti pametan.

A kuda svijet ide, to možda i zna i Zvonko Bušić. Ide na desno. Ne zato što je svijet glup, već zato što je to u dijalektici Gospodara svijeta i u povijesnom iskustvu: kako se prolazi kroz politički, društveni i gospodarski kaos. Zna to i Slaven Desnica. Znaju to i oni što bdiju iznad  naših medija. Zna to i nobelovac Paul Krugman. Njegovo mišljenje u Hrvatskoj donosi Nacional, Poslovni dnevnik i Hrvatski list. Izašlo je u New York Timesu, pod naslovom, koji prevodimo: Depresija i demokracija. Iz kojeg proizlazi da smo u depresiji. A da se depresija nikako ne slaže s demokracijom, ma kakva ona bila. Svijet ide ne samo na desno. Već ekstremno desno. Jer demokracija ne vlada kaosom. Krugman, iz daleka Princetona, jasno vidi situaciju oko nas, u Europi, pa i neposredno uz nas, u Mađarskoj, kako mi, Hrvati, pa i kad smo na desnici, ne možemo sagledati, jer naši su obzori mali i magloviti. A Hrvati su poslovične – guske, mada Zoran Milanović mijenja metaforu i kaže da vozi Air-bus, s dobrim navigacijskim sustavom. Daj Bože. U tom slučaju: morat će skrenutu nadesno!

Ali, ako je to tome tako, što će Stjepan Mesić u konačnici zapjevati? Jer još iz njegovih australijskih dana znamo da zna različite pjesme, razne političke provenijencije. Pjevao je Evo zore, evo dana. A dobro pjeva i partizanski pjesmu, Po šumama i gorama. A što se tiče toga tko će kakvu kapu nositi, to su sve samo pretpostavke. Ali, iznenađenja su moguća, i stari Haldane je dobro govorio: «Što nije bilo – bit će!»

A da su plave žene najmudriji dio svijeta, ta sam već davno elaborirao. I jednoga dana ću to prenijeti za naš portal. T

Još nema komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.