NAJNOVIJE NA PORTALU

AMSTERDAM DIJALEKTIČKI  GRAD BEZ ZAVJESA

AMSTERDAM DIJALEKTIČKI GRAD BEZ ZAVJESA

4. listopad, 2014.
Print Friendly, PDF & Email

Plavi most u Amsterdamu Custom

Putopis iz grada na kanalima 1.dio

Napisao i snimio: Šiško Španiček

Amsterdam dobar dio posjetitelja opisuje ga kao grad prostitucije, droge, muzeja, cvijeća, bicikala, neobičnih ljudi i pojava kakvi se ne viđaju svaki dan na ulicama mjesta u kojem živite u Hrvatskoj, spominju ga vrlo često i kao Veneciju sjevera, no manji broj posjetitelja gledajući i pomno zadubljeni  prate svoje turističke vodiče primjeti ono što im se događa pod nogama, na mostovima, u kanalima, parkovima ili ulicama.

A to „ono“ je suprotnost koja izbija iz svih pukotina pročelja kuća, škripavih tračnica tramvaja, zelenkastih mahovina u sivo-smeđim kanalima. Suprotnost povijesti i sadašnjosti, modernog i konzervativnog, kopna i vode, ostavštine i budućnosti čine ovaj grad zanimljivim i dojmljivim za većinu putnika i turista koji ga obilaze tijekom cijele godine.

POVIJESNI GRAD PROMJENA

Dvije su točke glavne odrednice orijentacije u Amsterdamu – glavna željeznička stanica (Central Station, popularno  i skraćeno Centraal). Engleski je naime usporedni jezik sporazumijevanja i uobičajen je u komunikaciji sa svim generacijama lokalnog stanovništa. Trećina stanovništva Amsterdama (250.000) ljudi svakodnevno prođe kroz stanicu koje je građena krajem 19.st. po nacrtima nizozemskog arhitekta Cuypersa zaslužnog također i za Rijksmuseum, nizozemski nacionalni muzej. Stanica je izgrađena na skoro 9 tisuća drvenih pilona koji uspješno drže njenu težinu. Zanimljivo je da i dan danas projekte izgradnje većih građevina uglavnom dobivaju  domaći, nizozemski arhitekti i da se Nizozemci nisu priklonili danas uopćenom pristupu gradnje strukturnih projekata od strane velikih arhitektonskih zvijezda poput Gehryija, Calatrave, Fostera … njihovi  veliki projekti posljednjih godina (Amsterdam Arena, dogradnja Schipola), ali i oni koji su poput amsterdamskog olimpijskog stadiona građeni davnih dana  ostaju čvrsto u domaćim rukama. Praktički je jedina  iznimka NEMO, tehnološki centar koji je izgrađen prema ideji Renza Piana, talijanskog arhitekta koji je, iako je iza njega duga i uspješna karijera, danas najpoznatiji po tome što je  izgradio londonski Shard.

Druga je točka trg Dam gdje se nalazi kraljevska palača (danas samo protokolarna zgrada), Nova crkva (danas izložbeni prostor)) i Nacionalni spomenik (obelisk) u spomen na žrtve u Drugom svjetskom ratu, a gdje je nekad davno izgrađena prva brana koje je regulirala rijeku Amstel  kako ne bi plavila izgrađene zgrade. Većina gradskih linija tramvaja prolazi preko trga Dam, a kako je Amsterdam grad u kojem se doslovno skoro sve gradske znamenitosi nalaze u strogom centru to uvelike pomaže u kretanju gradom.  U gradu postoji i podzemna željeznica no ona uglavnom služi kako bi putnike iz prigradskih naselja dovezla do Centraal-a koji dalje služi kao prometno čvorište.

Glavne ulice grada su Damrak i Rokin koji vode od Centraal prema Damu. Najpoznatija je trgovačka ulica Calver straat  no kako je globalizacija učinila svoje na malo će se mjesta uočiti roba koju ne možete kupiti u bilo kojem gradu na svijetu.

Na kraju Calver straata u smjeru prema MundPleinu, danas jedinima od rijetkih sačuvanih vrata u srednjovjekovni grad i nekadašnjoj kovnici novca, nalazi se Begijnhof mala oaza starog dijela Amsterdama u u kojoj i danas možete pogledati najstariju drvenu kuću koja se uspjela očuvati u strogom centru grada. Stara je gotovo 500 godine i pažljivo se čuva u sklopu ovog zaštićenog spomenika kulture.

Amsterdam jest povijesni grad,  ali i grad promjena koja se doživljavaju iz dana u dan. To je grad koji je od svojeg zlatnog razdoblja iz 16.st. kada je u tadašnji centar grada oko trga Dam urbanistički učinjen najveći zahvat izgradnjom  4 velika kanala u obliku potkove koji i danas nose i omeđuju centar u logičnom rasporedu.  Nekad velika potreba zbog transporta, opskrbljenosti stanovništva vodom, ali i strateških i obrambenih razloga, kanali i danas ostaju velika i privlačna meka za turiste, ali i domaće stanovnike na kojima se mnogo puta organiziraju proslave raznih događaja.

STARI BICIKLI

Bicikli i biciklisti su posebna priča u Amsterdamu – u duhu svog životnog uglavnom skromnog svjetonazora  biciklisti većinom koriste bicikle koji su jedinstveni, skromni i neugledni. Radi se o glomaznim biciklima velikih kotača kakvi se kod nas možda još mogu naći negdje na selu. I to siromašnom. Dobar dio primjerice nema niti ručne kočnice nego koče „torpedom“ (mlađi će čitatelji-biciklisti ovdje biti prisiljeni kontaktirati roditelje radi objašnjenja ovog pojma). Niti traga od city bikeova, moutain bikeova, bicikala sa 16, 21, 24 …brzine.. skromno je sve osim načina vožnje. Naime, biciklističke su staze vrlo dobro označene i poželjno je da na iste ne zalutate kao pješak. Biciklisti neće imati milosti potjerati vas s istih. S druge trane doduše, ne će vas ugnjetavati čudnim kretanjima svojeg bicikla što je kod nas u Hrvatskoj postala uobičajena praksa zbog neizgrađene infrastrukture pa ne znate imate li posla s biciklistom, pješakom, vozilom…

Kako je grad podatan i prilagođen biciklistima nije nimalo loša ideja unajmiti bicikl i kretati se po gradu. To je jedan  od malobrojnih gradova u kojima će te u tome istinski uživati.

Kultura vožnje tradicijski je izražena kod svih generacija stanovnika Amsterdama i ima korijene u pristupu životnim navikama – skromno i sportski umjereno. Nizozemcima  ne odmaže činjenica da je sportska kultura duboko ukorjenjena u postulate života od najmanjih nogu, kao niti činjenica da su primjerice prosječno najviša nacija u Evropi.

Zanimljiv je i koncept park&ride kad se do željeznice koje je organizirana savršeno u predgrađu dovezete biciklom i dalje u grad nastavljate vlakom.

MIRIS TRAVE

Četvrt Crvenih svjetiljki ili De Wallen je vrlo vjerojatno najpopularnija  četvrt koja se posjećuje u Amasterdamu. Što zbog njene povijest, što zbog sadržaja kojima obiluje. No, mora se priznati da je ekspanzija seksualnih sadržaja u četvrti uvelike smanjena krajem prošlog stoljeća, a otkad je prostitucija legalizirana u Nizozemskoj 2000. Četvrt je zapravo postala turističkom po načelu „gledam/ne slikam i ne ulazim“ više no ikada. Smanjivanje broja izloga u kojima stoje izuzetno mlade, uglavnom vrlo vitke prostitutke što je shvatljivo jer su prozori/izlozi nevjerojatno uski  doprinio je boljoj kontroli poslovanja industrije.

Drugi je fenomen uglavnom temeljen u istoj četvrti, iako se ga može vidjeti i doživjeti po širem centru Amsterdama. Coffee shop ili mjesta gdje se slobodno može uživati kanabis, halucinogene gljive i slične, u Hrvatskoj zabranjene  supstance. Vrlo visoko liberalizirano nizozemsko društvo imalo je u začetku „plemenitu“ ideju približiti konzumentima droga one lake, misleći da će se takvim slobodnijim pristupom laganijim drogama konzumenti odmaknuti od onih težih. Izgledno je da su u tome i dijelom uspjeli, jer uistinu više nema velikog broja dilera koji vam otvoreno nude snažnije droge poput komercijaliziranog kokaina ili zastarjelog heroina. Poteškoća je nastala slično kao u Zurichu gdje su lokalne vlasti željele kontrolirati domaće, švicarske konzumente jakih druga i u tu im svrhu počele dijeliti droge i pribor. Ubrzo je to privuklo i konzumente iz obližnjih gradova i zemalja… slično se danas događa i u Amsterdamu u kojem su glavni potrošači stranci.

Tako i u Amsterdam danas mnogi dolaze na joint ili dva, na gljive kao da se radi o ugostiteljskoj ponudi. Centar je četvrti toliko zagušen dimom marihuane (jer je mnogi puše i na otvorenim prostorima) da m je u jednom trenutku prošlo sjećanje kroz glavu kada je svojedobno liječnička komisija HOO suspendirala naša dva vaterposlista zbog nalaza THC-a u krvi. Branili su se da su se nalazili u sobi gdje se konzumirala marihuana. Nisu im povjerovali.  Bolje bi im bilo navesti da su se provodili u Amsterdamu. Prije bi prošlo.

Prozori bez zavjesa odavno su opisani kao neuobičajena pojava u Nizozemskoj – naravno da bi u četvrti crvenih svjetiljki oni zasmetali, no manje je znano da i ta otvorenost ima povijest u spartanskom vrlo otvorenom i jednostavnom protestantskom odnosu prema životu – stanari naime nisu imali ništa za skrivati prema nikome, niti prema prolaznicima, niti prema Bogu. Sve je bilo vidljivo u njihovim domovima. Tako je i danas. T

 

6 komentara

Uskoči u raspravu
  1. ucmali
    #1 ucmali 7 listopad, 2014, 16:31

    Amsterdam je jedan totalno bezvezni grad po kojem se danju I nocu muvaju kojekakovi opskurni likovi iz cijelog svijeta. Turisticki vodici se ponose vodati turiste ulicama gdje zensko roblje skoro golo stoji u izlozima. Jebem te zapadna propala civilizacijo gdje je nestalo sve sta je dobro i normalno. Steta novaca I vremena .to ti je slicno kao da par dana provedes u predvorju pakla.

    Odgovorite na ovaj komentar

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.