AKTOVI GORANA ŽIGOLIĆA I ELEGANCIJA VIKTORA ŠERBUA

AKTOVI GORANA ŽIGOLIĆA I ELEGANCIJA VIKTORA ŠERBUA

17. veljača, 2018.
Print Friendly, PDF & Email

 

 

Žigolić je osobito podrcrtao jednu karakteristiku, a to je zračenje unutarnje, često skrivene ili skrivane ljepote, koju svaka osoba u sebi nosi, pokazujući je ili tajeći, kroz svoje složene i često teško uvijek objašnjive geste, kroz poglede, kroz riječi, u držanju tijela, kroz neverbalnu komunikaciju. Žigolićevi modeli su sami u prostoru ,u kojem su i mogu biti potpuno slobodni, ne moraju se obazirati na norme koje ih guše, mogu biti ono što jesu, neprilagođene, kapriciozne, frivolne, ljute, zavodljive, umorne i zasićene i sobom i s ovim svijetom, mogu biti samo ono što su i bile oduvijek i bile, golo, nesputano žensko tijelo, šarmatno i izazovno i s talogom godina ili tek na pragu života

Napisao: Miroslav Pelikan

Goran Žigolić, hrvatski suvremeni umjetnik, izvanredni akvarelist i skulptor, autor vrlo osebujnog i specifičnog opusa, izlagao na brojnim samostalnim i skupnim izložbama, dvanaestog veljače ove godine predstavio se je s novim radovima, ciklusom aktova u zagrebačkoj galeriji Viktor Filakovac u Narodnom sveučilištu Dubrava.

Za ovu je prigodu, Žigolić je odabrao dvedeset i osam akvarela s motivom akta na različitim srednjim formatima papira.

U središtu zanimanja autora je i nago žensko tijelo, sanjano, čeznutljivo gledano, otkriveno, erosom natkriljeno golo tijelo lijepe žene, koja više sliči antičkoj božici a manje ženi iz stvarnoga života, ali i nagost izmučena, predimenzionirana tijela, izrazitih bokova i umornih grudi, ženskih likova bez osobite vanjske privlačnosti, koja gotovo djeluju aseksualno, udova iscrpljenih mnogim nedaćama i nevoljama koje su prelazile, jurile ili puzale preko njih, kao muke i napor, kao tlaka i nemoć, u danima koji ostajali iza njih, pamćenih ili po dobru ili po zlu.

Unutarnja ljepota

Na svim motivima nagih žena, Žigolić je osobito podrcrtao jednu karakteristiku, a to je zračenje unutarnje, često skrivene ili skrivane ljepote, koju svaka osoba u sebi nosi, pokazujući je ili tajeći, kroz svoje složene i često teško uvijek objašnjive geste, kroz poglede, kroz riječi, u držanju tijela, kroz neverbalnu komunikaciju.

Žigolićevi modeli su sami u prostoru ,u kojem su i mogu biti potpuno slobodni, ne moraju se obazirati na norme koje ih guše, mogu biti ono što jesu, neprilagođene, kapriciozne, frivolne, ljute, zavodljive, umorne i zasićene i sobom i s ovim svijetom, mogu biti samo ono što su i bile oduvijek i bile, golo, nesputano žensko tijelo, šarmatno i izazovno i s talogom godina ili tek na pragu života, mogu biti i jesu izazivačice svijeta, mogu biti i jesu jedina tajna svijeta jer žena je doista jedina prava tajna svijeta.

Žigolić je dotakao u svojim akvarela i jedno doista staro pitanje, kako objasniti mistiku, čarobnost nagosti, taj neshvatljivi trenutak kada se opazi, ugleda ili djelomično ili posve golo tijelo ženo, nastojeći svojim odmjerenim kolorom i blagim potezima približiti se tom jedinstvenom trenutku i eruptivnom dojmu u svakom pogledu.

Žigolićeva izložba je vrlo zanimljiva, njegov tretman motiva akta je suvremen i blizak današnjem vremenu, izveden u klasičnom slikarskom pristupu, ozbiljno i otmjeno, kao što ovome motivu i priliči.

Finoća kolora Viktora Šerbua

Akademski slikar iz Dubrovnika Viktor Šerbu (rođen je 1938.g. u Dubrovniku,diplomirao je na zagrebačkoj ALU, izlagao je na brojnim samostalnim izložbama ), autor je značajnog i vrlo složenog opusa koga čine ciklusi posvećeni Dubrovniku, krajobrazima, aktu, intimi u figurativnom izrazu, realiziranom kroz kroz snažni ali i odmjereni kolor, vrlo živ ali u granicama kontrole, iznimno optimističan, svjetlucajući, sjajan, dubok, temeljit, čvrst a opet tako nježan, krhak, doista istančana finoća kolora.

Cjelokupni slikarski opus Viktora Šerbua nosi pečat otmjenosti, elegancije, nepatvorene uljuđenosti, ljudska iskustva umjetnika nataložena kroz brojne generacije iskazana su u autorskoj, umjetničkoj praksi i gesti.

Na Šerbuovim slikama može se gotovo odmah opaziti raskriljena svjetlost koja izvire iz motiva, obasjavajući cijeli volumen koji pokriva slika, dajući poseban karakter odabranim prizorima i okruženju u kojem se nalazi.

Je li to jednostavno rečeno, svjetlost optimizma, nade, ljubavi, sreće, a i jasnog osjećanja pripadnodnosti svemu onome što ispunja naš prostor kretanja i življenja, doživljavanje povijsnog pamćenja s osmijehom i olakšanjem?

Je li se to svjetlo opažanje trenutka u traženju skrivene i nevidljive ljepote motiva ili njegova dijela , na koji se rijetko obaziremo, ne imajući vremena i kada je lakše slušati druge a ne tražiti nešo svoje, nešto što je najsličnije nama samima, iznutra, posve, u cjelini.

Viktor Šerbu na svoj vrlo osoban način na svojim slikama bilježi scenu i ostavlja je sadašnjosti i budućnosti umjesto pamćenja, prizor delikatnost i složenost tkanja svakodnevnosti istih onih ulica kojima prolazimo desetljećima i istih onih pročelja nezamislivo lijepih palača i zdanja unatoč oronulosti i teškog podnošenja protoka vremena, osunčanih padina s prkosno visokim drvećem isprkos buri, grozdu crnog grožđa na tanjuru i ribi pored njega, maloj kamenoj kući u uskoj uličici ili na kraju naselja usred otoka, koji se doima poput raja.

Mnoštvo motiva koje je Šerbu majstorski pretvorio u stvarnost imali smo prigode vidjeti na mnogim izložbama, također i u bogatoj reprezentativnoj monografiji posvećenoj autoru i njegovom opusu u kojem dominira izvanredna finoća kolora, istaknuta privlačnost mediteranskih motiva, veduta i prirode, teška i neumoljiva prolaznost vremena, kojega se sjećamo i po dobru ali i po zlu.

Na slikama Viktora Šerbua s različitim motivima nedvojbeno najprije opažamo, osjećamo zadivljenost, očaranost čovjeka ljepotom prirode, žena, arhitekture, koju autor iskazuje gestom i bojom, trudeći se sačuvati taj kristalno jasan, kratkotrajni trenutak trenutne nepromjenljivosti na svojim slikama, za neko drugo vrijeme, za vrijeme koje će doći.

Opus Viktora Šerbua obiman je i lijep (osobno smatram da umjetnost mora biti lijepa), jedinstven u suvremenoj hrvatskoj likovnoj umjetnosti.

Ovom prigodom ne bih isticao možebitne uzore i utjecaje koji su formirali umjetnika, prisjetio bih se samo Šerbuova poznanstva s Kostom Strajnićem u vrijeme slikareve rane mladosti, naveo ali ne s imenima i prezimenima, profesore sa zagrebačke ALU na kojoj je slikar davno diplomirao i istaknuo nevjerojatan, nemjerljiv utjecaj koje emaniraju Dubrovnika i njegova okolina na umjetnike raznih vrsta, kroz motive, svjetlo i boju.

Cjelokupan opus dubrovačkog umjetnika, akademskog slikara Viktora Šernua izniman je, produhovljen i senzibilan, optočen draguljima motiva prirode i proživljene povijesti s dominantnim dobro i precizno odmjerenim živahnim i na momente ipak, neukrotivim, nezadrživim bljeskom kolora. T

Još nema komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.