75 TISUĆA ZA PUČKU KUHINJU, 200 TISUĆA KUNA ZA BLAGDANSKO KLIZALIŠTE

75 TISUĆA ZA PUČKU KUHINJU, 200 TISUĆA KUNA ZA BLAGDANSKO KLIZALIŠTE

13. prosinac, 2014.
Print Friendly, PDF & Email

207898 522075344485278 275575989 n Custom

Sisačka gradonačelnica samo sebi i svojim zamjenicima nije smanjila plaću

Napisao: Josip Frković

Premda je još u srpnju, na mig partijskoga šefa Zorana Milanovića, brzinom munje bivšu članicu Predsjedništva SDPH-a i višegodišnju suparnicu zbog dugoprstih nepodopština i korupcijskih kaznenih djela Marinu Lovrić Merzel glatko izbacila iz članstva stranke osobite socijalne osjetljivosti, autokratska vladarica Siska, Kristina Ikić Baniček, bahato je umislila – usprkos siromaštvu i tankoj blagajni grada – kako stanovnike, bar povremeno, mora uveseliti vrijednim kulturnim, zabavnim i turističkim priredbama. Tim prije, što od lanjskih izbora sjedi na tri službena stolca – onoga u SDP-u, gradskoj upravi i Turističkoj zajednici – te desetaka sjedalica u vijećima tvrtki i ustanova. Uz rimsku uzrečicu „panem et circenses“ (kruha i igara), parolom, kazali bi stariji akteri negdašnjih trudodana, sve je počelo zadnjega dana ožujka dječjim fašnikom, pod  pokroviteljstvom i interesnim novčanim milodarom „Euroherc“- osiguranja. Potom lipanjskim cvjetnim korzom, čiji su štandovi u Drugoj ulici onemogućili prolaz Kvirinove vjerske procesije, a nastavilo financijski skupim a sadržajno krajnje jeftinim socrealističkim festivalom „Željezara“ u koji je ulupano 250.000 kuna, naslijeđenim „HIP-HOP“ biciklističkim projektom što ga sa 150.000 kuna stimulira diva hrvatske kulture Andrea Zlatar Violić i ministarstvo u kojem poseban status ima sineast Hrvoje Lola Hribar. Kroz stoljeća Siska turiste bicikliste vodi dobro držeća kostimirana, lijepa baka krupnih očiju, Sanja Palčić. Ove je godine Božić u gradu, uz donacije lokalnih poduzetnika osmislila baš predsjednica TZ-a Ikić Baničekova i nemalo – pretjerala. Za montažno klizalište zauzeto je, djelomično i betonirano, 200 kvadrata zapadne strane Kranjčevićeve ulice do jedinog (točnoga) gradskog sata. Glavni izvoditelj radova firma Jurašinović, a medijski sponzor sisačka filijala „Totalnoga radija“ i voditeljica Vlatka netom spomenutoga, istog prezimena. Mala je slučajnost što spomenuta dama prijateljuje s prvom drugaricom Siska. Ruka ruku mije…

SJEĆANJE NA HOKEJAŠE POETZLA, HABULINA, ILIJAŠA…

Drugo, pričuvno i montažno-demontažno klizalište protezat će se sve do bivše palače Grge Tuškana, odnosno zgrade njegove štedionice, doma armije i sindikata. Siščani će se do mile volje moći sklizati na unajmljenim „slićuhama“, iako su, recimo, dio predblagdanskoga dana proveli i na ledenoj pisti nedalekoga Zibela. Možda će za sunčanih dana ustrebati i zatamnjene naočale, pa je najbolje predbilježiti se u GOS-u. Ondje su iza sistematskoga liječničkoga pregleda, tko zna kojom i kakvom SDP-špagom iz Milanovićeve  Špičkovine, dobili ponudu iz zagorske županije za naočale po cijeni 1.200, umjesto triput jeftinijih, sisačkih!?. Uza čaj, kuhano vino i kobasice, obilježit će se i 85. obljetnica hokej-kluba „Segeste“, čiji su igrači Oliver Poetzl, Tino Ilijaš, Laco Hofman, Mika Srebrić, Ivić Kovač, Ivica i Vlado Ivšić, Vlado Habulin  i drugi asovi „pak“ gurali na zaleđenu gimnazijskom igralištu, barama Žepića, Fulle, odavno pokojne stare tvornice tanina ili „Radonje“. Kad smo već pri tome, spomenimo da je najava raskošne svetkovine uznemirila lokalne oporbene političare HDZ-a i HSLS-a. Kako se sve zbiva u gradu s tisućama nezaposlenih i gladnih stanovnika, Željko Krapljan i Miljenko Žamarija, pa i neizostavni Darko Weiss na čekanju radnoga mjesta i pada KIB, spominju jedinu pučku kuhinju „Caritasa“ s preko stotinu korisnika, ali i podatak da će gradska blagajna u 2015. za solidarnu prehranu beskućnika i svakovrsne sirotinje izdvojiti samo 75.000 kuna. Istodobno će se za Božić u gradu i, sasvim nepotrebno, klizalište utrošiti 200.000 kuna. Bilo kako bilo, i bez „partizanskoga graha“ – kako ga rado nazivahu poneki socijaldemokrati i zaljubljenici jugovine –  bit će to velika svetkovina velikoga blagdana najširih narodnih masa.

DEMAGOGIJA I NAVODNI SUKOB INTERESA IVICE VALENTA

Vraćajući se u stvarnost svakodnevice, kažimo da su na Međunarodni dan ljudskih prava u maršu članova fantomske Antifašističke lige (neki je nazivaju i ljigom – op.a.) Glinu pohodili njeni prvaci. Bez velikog amaterskog povjesničara Slavka Goldsteina. Bila je u gradu hrvatske himne drugarica Vesna Teršelič, umiljata ženica od srdžbe crvena antifašističkoga lica, vječito masne i neuredne frizure, slična glumici prošlosti iz 1933. Bio je u Glini i lider pomirbe hrvatskih žrtava istočnjačke pobune i agresije s agresorima „svih srpskih zemalja“, spretni etnobiznismen drug Milorad Pupovac. Isti onaj koji nakon pobjede pomirenih Hrvata, u Banskom Grabovcu četničko ubojstvo četvorice nesrba (hrvatske i talijanske nacionalnosti) od prvotnih kokardaša Vasilja Gaćeše i Nikole Demonje proglašava i reanimira danom ustanka. K tome još povijesno značajnom za opstojnost Hrvata u svojoj domovini. Još u listopadu Pupovac je pred licem javnosti popovao pretvorne velikosrpske laži o nesretnoj ratnoj siročadi s Kozare za okupljanja u Sisku davne 1942.  Ponovila se ona dobro znana gebelsovština o tome da stotinu puta izgovorena laž, s vremenom postaje istina. Slično je i s demagoškim mislima lokalnih i inih dužnosnika. Eto, na dobro izrežiranoj sjednici sisačkoga Gradskog vijeća, zaposlenik Gradskoga muzeja i vijećnik oporbenoga HDZ-a Ivica Valent priupitao je gradonačelnicu Ikić Baniček zašto je drugim smanjivanjem plaća zaposlenika izostavila svoj trijumvirat, odnosno svoju i plaću svojih zamjenika. Snašla se, međutim, i izrekla neistinu kako je tihi kustos zbirke Domovinskoga rata u očiglednom sukobu interesa, jer plaću ipak prima u gradskoj kulturnoj ustanovi.,, Vazal moga vazala nije moj vazal…“ ili podsjećanje da mu plaću osigurava upravo KIB.

KORIGIRAT ĆE PLAĆE VODEĆEGA TROLISTA GRADA 

Činjenice da je plaća Kristine Ikić Baniček peta po visini u državi, dosjetili su se članovi oporbenih klubova HDZ-a i HSLS-a. Kako gradonačelnica ne može sama sebi reducirati visinu plaće, odlučili su joj pomoći. Već za prvu narednu sjednicu Gradskoga vijeća priredili su i proslijedili prijedlog odluke o izmjeni i dopuni odluke o plaćama dužnosnika, očekujući potporu pozicijskih vijećnika. Pozivajući gradonačelnicu i zamjenike na moralno i solidarno postupanje, spomenuli su autori inicijative i podatak da Ikić Baničekova za plaćom prvoga građanina hrvatske metropole zaostaje tek tisuću kuna. Nisu pri tome zaboravili službeni automobil na cjelodnevnom korištenju prve dame osiromašena Siska i brojne druge privilegije. Što se tiče HNS-ova zamjenika gradonačelnice, Vlade Andučića, podsjetili su posve deplasirano i nekorektno na impozantnu ušteđevinu bivšeg željezarina i bankarskoga menadžera. Nije moralno, ističu autori priopćenja, da samo zaposlenici gradskih tvrtki i ustanova snose sav teret smanjena dotoka proračunskoga novca. Na vodećim je ljudima grada da pokažu kako razumiju nimalo laganu poziciju osiromašena grada i građana Siska, pa i djelatnika ustanova i firmi  u vlasništvu grada. Među njima su i zaposlenici GTS-a ili ti placa, gdje se talože milijunski gubici, a ravnateljica (nije Sandra, kako smo greškom objavili, negoli Adelita – nap. a.) trenira strogoću i prijeti drakonskim kaznama sićušnim proleterskim mravima. Božiću u čast još jedan božićni koncert održali su dugovjeki sisački limenjaci. Uza snažnu dlanovsku ritam-sekciju malobrojne publike u K-21 izvedene su brojne vremeplovski popularne jazz i dixieland-skladbe. Bio je to božanski zvuk pravog revijskoga orkestra, u kojem su svoj puni obol, uz ostale, dali potomci legendarnog sisačkoga harmonikaša i puhača pok.  Janeza Peternela (zabavljao je stotine poratnih svatova grada i okolice – op.a.), saksofonist Joža i klarinetist Vlado.

UPORNI SLJEDBENICI FRANTE MEDRYCKOGA

 Sjajne dionice solo-trube izvodio je i unuk Janezov, Dinko. Konferansu je vodio dirigent i trubač HRT-a Ante Dropuljić, poznati interpret „Tišine“, u pomoć saksofonistima, uza stolnotenisača Ivu Dumića, doputovao je i nekadašnji član vojne glazbe bivše države i kapelnika pok. Bože Medakovića, Josip Ereš Mlika, odavno nezamjenjiv u HRT-ovim sastavima, dok su cug-trombonisti, jedan najbolji grafičar i jedan streličar, Bero Klobučar i Zdenko Videc, dokazali da još imaju „sape“ i da mogu nastaviti do mirovine. Limenjaci su, valjda nikoga ne treba uvjeravati, nerazdvojan i vrijedan segment sisačke građanske kulture i tradicije koju je utemeljio maestro Franta Medricky. Na žalost na sceni je bilo više glazbenih zanesenjaka u plavim odorama HŽ-a, negoli publike u dvorani. U stalnoj nestašici novca, kao i kroz devet minulih desetljeća, nije bilo ni plakata ni novinsko-radijskih ili pak portalskih najava vrijednoga događaja. Bar druželjubivi  Marko Krička, fini gospon Vlado Andučić ili Ivan Đumbir, te najbolji gitarist gradske uprave Goran Grgurač trebali su uživati u skladu čarobnih tonova i ritmova. Pa i božićnim pučkim pjesmama Hrvata „Radujte se narodi“ i „Tiha noć“. Možda će svestrani pročelnik Grgurač, koji inače ima razumijevanja za potrebe  vrijednoga amaterskoga društva, jedne zgode na muziciranje pozvati i one koji ne znaju stvarnu vrijednost opstojnosti takva ansambla u gradu. Koji i ne slute koliko je – kojeg li paradoksa – proročki bio u pravu pok. Janez Peternel, rekavši da će se limenjaci razići onoga trena kad prestanu ispraćati preminule i za svoje nastupe primati skroman novac opstanka u kolektivu. A taj je proces već odavno počeo: limenjake su definitivno  zamijenili mali pjevački sastavi. Čak i poduzetnički glazbeni obrti, iz kojih više ekipa godinama upoznaje domove mira i običaje matične i triju susjednih županija. T

2 komentara

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.