“40 GODINA NAKON” U LISINSKOM

“40 GODINA NAKON” U LISINSKOM

8. rujan, 2013.
Print Friendly, PDF & Email

Propadalo-i-Frenki-2

Ivica Prpadalo najavljuje slavljenički koncert Teške industrije

Razgovarao: Dražen Stjepandić

Sve što radi rijetko propadne. Premda se preziva Propadalo Ivica je višestruko uspješan čovjek.
Autor je statua za Doru i Porin, a za te manifestacije potpisao je i veliki broj scenografija.
Od prije nekoliko godina brojnim zapaženim scenografskim poslovima pridodao je i svoje matično zanimanje sviranje basa u  Teškoj industriji.
Uz to vodi malu galeriju u Betini na otoku Murteru. Od slikarstva i kiparstva nikada nije odustao, priprema i samostalnu izložbu, a prije toga će s Teškom industrijom proslaviti 40 godina sviranja, pjevanja, snimanja…Trajanja.
Taj slavljenički koncert što se priprema u koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski u Zagrebu 15.listopada bio je povod  ovom razgovoru vođenom u Neumu za vrijeme poznatog festivala Etnofest.
Gospodin Propadalo, inače djed malog Andre, na festivalu što se održava na plaži ispred hotela Zenit i ove godine je potpisao scenografiju.     

Teška industrija u listopadu slavi 40 godina. Što se sprema za proslavu?
– Mi smo to nazvali “40 godina nakon”. Od starih članova samo smo gitarist Vedran Hađiabdić i ja. Vjerojatno smo iz tog vremena jedini sastav koji je još aktivan. Svečani koncert će biti u Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski koja također slavi četrdesetu obljetnicu. Koncert će biti 15 listopada, zajedno s gostima:  Kemalom Montenom, Arsenom Dedićem, Halidom Bešlićem, Zoranom Predinom i gostima koje držimo kao iznenađenje. Imat ćemo gudače, puhače i HRT će taj koncert snimati, Hrvatski radio 2.program će ga prenositi “In live uživo”….

Kakve je veza Kemala Montena, Arsena Dedića, Halida Bešlića, Zorana Predina i Teške industrije?
– Prvi prateći sastav Zdravka Ćolića bila je grupa Cod u kojoj su  gitaru svirali  Vedran Hađiabdić, a bas ja i moja malenkost. Mi smo bili prvi njegovi svirači i zajedno smo obišli cijelu Jugoslaviju. Osim toga imamo dvije njegove pjesme na albumu “Bili smo raja”. Pratili smo i Kemala Montena i također na albumu “Bili smo raja” imamo njegovu pjesmu “Nije htjela”. Arsen Dedić je autor tekstova za pjesme Zdravka Ćolića koje smo prepjevali. Sa Zoranom Predinom dugo smo drugovi. A da nije bilo Halidove pjesme” U meni jesen je”  sada možda ne bi ni razgovarali.

PRVI SINGL I DARKO GLAVAN

Pokojni Darko Glavan svojedobno je napisao Teška industrija-teška glupost.
-Pokoj mu duši, moram priznati da nam Darko jako fali. Taj tekst je izašao u Plavom vjesniku kad je izašao prvi singl Teške industrije “Karavan”.  Kad se Teška industrija ponovno vratila onda se pokojni Glavan sjetio toga i rekao je da ni u snu nakon toga nije sanjao da će tada, bilo je 33 godine, nakon što je to napisao Teška industrija i dalje svirati i raditi.

Što je s Vajtom?
-I dalje živi u Hamburgu. Vajta je kao solistički pjevač napravio mnogo više nego s Teškom industrijom. On je jedan individualac kojem je Teška industrija bila jedno razdoblje u karijeri. Mnogo bolje se snalazi sam. Sasvim slučajno došli smo do izuzetne pjevačice Leje Mijatović i s njom smo napravili dva albuma “Nazovi album pravim imenom” i “Bili smo raja”. Na dan slavljeničkog koncerta u Lisinskom  Croatia Records će iizdati CD BOX sa 30 uspjesnica, i sa debelom knjizicom, punom fotografija i tekstovima naših prijatelja: Siniše Škarice, Zlatka Galla i Hrvoja Horvata.

Na Etnofestu u Neumu ste redovito zaduženi za scenografiju.
-Ovo je petnaesta godina kako sam zadužen za scenografiju Etnofesta u Neumu. Imao sam čast raditi scenografiju i na prvom festivalu. Svakle godine kad uđem u hotel Zenit kažem evo me stariji sam za još jednu godinu.Uvijek odsjedam u hotelu Zenit i soba mi je blizu festivalske pozornice.

Što ima novo u svijetu scenografije?
-Sve je manje novca za scenografiju i sve je manje posla za scenografe. Tehnologija preuzima primat. Ove godine u Neumu prvi put imamo potpunu led scenografiju.

HRVATSKA UMJESTO REMBRANTOVOG LEŠA

U Neumu ste trebali izvesti pjesmu “Udala se Lijepa naša”, međutim reperica nije došla pa ste odustali od nastupa. Kažete da je ta pjesma zabranjena u Hrvatskoj?
-Nije zvanično zabranjena, ali  prešutno se ne emitira. Pjesma pjeva o ulasku Hrvatske u Europsku uniju, koji je po mom mišljenju bio grlom u jagode. U mojoj galeriji u Betini na otoku Murteru otvorena je izložba “Dalmacija u EU”. Galerija ima devet kvadrata i pretpostavljam da je to najmanja galerija na svijetu. Devet autora je napravilo radove o ulasku Hrvatske u EU.  Saša Šekuranja je napravio rad pod nazivom “Isto sranje samo drugo pakiranje”. Vatroslav Kuliš je napravio po motivima Rembrantove slike “Sat anatomije” samo je umjesto leša stavio Hrvatsku, Boris Ljubičić je na majici s EU prekrižio U…Da se razumijemo nisam protiv Europske unije, ali s izložbom i pjesmom htjeli smo na satiričan način progovoriti o ulasku u EU. Ne trebamo tako slijepo vjerovati da će nama netko riješiti naše probleme i da sada dolazi blagostanje.

Jednom ste izjavili da ste kao dijete koje ima previše igračaka. Uz glazbu i scenografski rad bavite se i slikarstvom.
-Držim se jedne židovske izreke,  miš koji ima jednu rupu kratkog je životnog vijeka.
Rijetki mogu živjeti od jedne stvari i zaista kao dijete igram se sa slikarstvom, pa sa skulpturom. Nakon četiri-pet godina pripremam jednu samostalnu izložbu za koju mislim da će izazvati mnogo buke. Izložba će prvo biti u Zagrebu, pa ćemo vidjeti kad je zabrane hoće li je još itko tražiti. Izložba će se zvati XXXL i mislim da će sablazniti javnost.

Dok ste bili profesionalni glazbenik uspjeli ste završiti elektrotehniku i nakon toga u rodnom Livnu ste se zaposlili u rudniku.
-Svako jutro sam se dizao u četiri sata i godinu dana s rudarima sam silazio u jamu i nadgledao električne instalacije. Popodne sam  radio kao profesor u školi učenika u privredi. Nakon vojske sam se oženio, doselio u Zagreb i zaposlio se prvo u Končaru, a onda u INI.  U slobodne umjetnike otišao sam s mjesta šefa elektrobiroa i ponuđena mi je funkcija direktora INA projekta. I ako se može reći da je čovjek napravio potez života onda sam to ja napravio odlazeći u slobodne umjetnike. Trebalo je imati petlje i to napraviti 1989. godine pred rat. Najljepša stvar u životu je kad vam hobi postane zanimanje. To su rijetki postigli, a ja tam to uspio. Ponosan sam na svoju djecu Lanu i Marka a pogotovo na unuka Andru.

SREĆA I VEZE S MOĆNIMA

Dugo godina ste rastavljeni, što poslije svega mislite o braku?
-To bi trebao svatko proći.

Zašto samo proći, a ne ostati?

-Teško je pomiriti dvoje ljudi da cijeli život žive zajedno. Sebičnost je sve veća, ljudi sve više samo sebe  vole. Što je standard veći sve je više razvoda. Divim se onima rijetkima koji zajedno provedu cijeli život. E to je ljubav.

Kad se spominje rad Ivice Propadala ne može se ne spomenuti povezanost s mnogim uglednim i moćnim ljudima.
– Čovjek uz talenat mora imati i mnogo sreće. Ako nemaš onu stvar, a imaš sreće ona će ti narasti. Imao sam sreće pa sam upoznao Miroslava Lilića, s njim me upoznao moj prijatelj Zoran Škugor kad sam dobio Grand prix na međunarodnoj izložbi crteža kao slikar amater iz INE. Tada me Zoran Škugor odveo kod Miroslava Lilića i on je o meni naparavio reportažu za nekadašnju JRT. Od tada do danas smo ostali dobri prijatelji. Miroslav Lilić me upoznao s Marijom Nemčić koja nakon što je vidjela neke moje radove rekla je:”Ti možeš napraviti Porin”.

Kako ste postali kum  Zrinka Tutića?
– Sa Zrinkom se znam još iz Sarajeva kad je imao grupu “Selekcija”. Zrinko je rođak moje bivše supruge, pa kad se ženio ja sam mu bio kum, a on je krsni kum mome sinu Marku. Teškoj industriji je za novi album napisao jednu pjesmu.
Uz sve što radite pretpostavljam da i pišete?
– Radim bilješke za moju autobiografiju. Mislim da će se imati što pročitati i iz svega ponešto naučiti. T

1 Comment so far

Uskoči u raspravu

Nema komentara!

Počnite s raspravom.

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.