OTVORENO PISMO ŠKOLSKOM PRIJATELJU KARDINALU BOZANIĆU: ZAŠTO ONI KOJIMA STE GOVORILI NISU UŠLI U KATEDRALU?

OTVORENO PISMO ŠKOLSKOM PRIJATELJU KARDINALU BOZANIĆU: ZAŠTO ONI KOJIMA STE GOVORILI NISU UŠLI U KATEDRALU?

4. veljača, 2019.
Print Friendly, PDF & Email

 

Bivši prijatelju, dok si onako „slavno“ i sramno govorio ispre katedrale, u katedrali se Stepinac okretao u grobu, a oni što su te slušali, kao i oni što nisu htjeli ući u katerdalu; što veliš, da siđemo u slovensku Hudu jamu, u jamu Jazovku, da zavirimo u Kočevski rog, u mračćna okna rudnika Pečovnika, da zađemo dublje u Maceljsku šumu; ili, da prokopamo duboko i široko gdje je bio sabirni i radni logor Jasenovcu pa da vidimo čije kosti crna zemlja skriva

Piše: Ante Matić

Zvonik hrvatske provostolnice, zagrebačke katedrale od 26. siječnja 2019. postao je oglasni stup na kojem je izvišena neka parola – reklama na platnu široku 2 matra i dugačku 50 metara. Slučajno sam prolazio ispred katedrale kad su majstori pomoći velike dizalice vjeršali nekakvu kolosalnu reklamu na zvonik zagrebačke katedrale. Zastao sam na kratko i vidio dok su radnici na dizalici odmatali platno, da na platnu nešto piše na židovskom jeziku. Budući sam svojedobno učio starohebrejski jezik, pokušavao sam odgonetnuti što na platnu piši i nisam uspio, jer su majstori lamatali silno dugačkim platnom, kao orao slomljenim krilom zauvijek sletio na crvene stine Vran palnine. Dok sam odlazio, jer mi se žurilo, neki me čovjek zaskočio pitanjem: Što mislite šta ono piše i čija su ono velika slova na ovom golemom platnu što vješaju na zvonik? Odgovorio sam hitro i jetko, da su slova židovskog jezika i, da mislim da je to citat iz Biblije, da su riječi nekog od proka, Izajija ili Jeremija… Shvativši da nešto više kužim od njega, čovjek me doslovno zatekao drugim pitanjem: Pa šta će to njihovo na našoj katedrali i nikad nije ništa takvo i slično visjelo. Odlazeći dobacio sam mu, da to pita karinala Bozanića. Čovjek je ostao buljeći u majstore, dizalicu i golemu reklamu i nešto opsovao, što ne mogu i neću ponoviti u ovom pismu prvom čovjeku Katoličke crkve u zemlji Hrvata. Čekajući tramvaj na Jelačićevu trgu, jedan poznanik mi priđe i potiho govori, da mu nije jasno šta ono stavljaju na zvonik katedrale. Uskačući u tramvaj, dobacio sam i njemu, da to pita kardinala Bozanića.

Sutradan, ispred zagrebačke katedrale, točno 27. siječnja 2019. godine, moj školski kolega iz pazinske klasične gimnazije, prvi čovjek katoličke crkve u Hrvatskoj, kardinal Jospib Bozanić i, nažalost, od toga dana moj bivši prijatelj, nekoj šačici okupljenih ljudi, ministara hrvatske vlasti, Židova, nekakvih antifašističkih boraca, nekavih svetosavaca, Buridanovih magaraca, hrvatskih nekavih antifašista i komunista, rekao je i ove rečenice, koje su šokirale sve normalne i zdrave ljudi u ovoj lijepoj i nesretnoj zemlji, a potomke na prevaru zarobljene i pobijene hrvatske vojske, djecu i unuke ustaša i domobrana ogadile i duboko povrijedile.

Za Dan sjećanja na žrtve Holokausta izabran je 27. siječnja, dan oslobođenja Auschwitza, simbola stradanja šest milijuna Židova, simbola svih nacističkih i fašističkih logora širom Europe, pri čemu mi trebamo dati posebnu pozornost onome što se događalo u našoj sredini, u Hrvatskoj, bez ikakve zadrške ističući istinu o strahotama Jasenovca i drugih logora, stratišta nevinih ljudi.

Onda je kardinal, prvi čovjek katoličke crkve u Hrvatskoj, rekao rečenicu koja me ogadila i duboko povrijerdila kao čovjeka, Hrvata i katalika.

Ne možemo isključiti iz ovoga spomena ni djecu i unučad počinitelja, čiji su životi obilježeni zločinima otaca i djedova, te im je potrebno pročišćenje istinom

Lustrirana djeca

Dakle, ustaška i domobranska djeca i unuci moraju biti lustrirana od djece ubojica njihovi djedova i očeva. Ovom strašnom rečenicom, ovom podvalom kardinal Bozanić nam je ponovno natovario kolektivnu krivnju iz Drugog svjetskog rata. S obzirom na kontekst i priliku „povijesne“ homilije, sasvim je jasno da Bozanić ne govori o djeci komunistia i partizana i njihovim ratnim, poslijeratnim i mirnodopskim zločinima nad Hrvatima. Ne, on se obraća djeci, unucima i praunucima ustaša i domobrana, koji su većinom stradali tijekom svibnja i lipnja 1945. godine; i, koji su proganjana, zatvarani, kažnjavani i ubijani diljem planeta poslije rata, sve do nedavnog hrvatskog obrambenog i oslobdilačkog rata, kojeg su službenio nazvali – Domovinski rat.

Prema Bozanićevom riječima ispred katedrale, potomci ustaša i domobrana, trebali bi se suočiti s njihovim zločinima – sjesti za stol koji ne postoji i suočiti se s ljudima i zločinima koji ne postoje. Kako to da nisu ušli u katedralu?

Nadri povjesničar, zadrti ljevičar, komunističko i partizansko govedo Hrvoje Klasnić jedva je dočekao, pa je raspalio po hrvatskim katolicima i svećenicima.

Pri tomu imam na umu činjenicu da dio svećenika zagrebačke nadbiskupije uporno već godinama aktivno sudjeluje u povijesnom revizionizmu, da se po crkvenim prostorima održavaju promocije knjiga ili projekcije filmova koji negiraju holokaust i zločinački karakter ustaškog logora Jasenovac. Nerijetko neki visoki svećenici, poput biskupa Vlade Košića ili svećenika Stjepana Razuma, u svojim javnim istupima dovode u pitanje zločinački karakter ustaškog režima te logora Jasenovac… Osim što Bozanić kao ni Stepinac, nije izrijekom osudio ustaški pokret i NDH, od same izjave bilo bi mu puno važnije pozvati svoje svećenike da se više ne ponašaju u suprotnosti sa stajalištima koja je izrekao u najnovijoj propovijedi. To nažalost nije učinio Stepinac prema onima koji su aktivno podržavali ustaški pokret, a ne radi ni Bozanić kad su u pitanju svećenici koji dovode u pitanje zločinački karakter Jasenovca, relativiziraju ili negiraju genocid i holokaust počinjen od strane NDH”

Klasnić riče i bode ustaški pokret, a ne o ustaškoj teoriji i praksi u ratu. Dakle, njemu je problem pokret za slobodu hrvatskog naroda; pokret koji jer nastao poslije ubojstva Hrvata u srpskom parlamnetu u Beogradu. Da bi se došlo do povijesne istine ispod ovog krvava podnebesja, treba temeljito proučiti i rasvijetliti četnički pokret, ustaški pokret i partizanski pokret; i, naravno, što se događalo o radnom i sabirnom logoru u Jasenovcu, prije rata, u vrijeme rata i poslije rata. Pitanje istine o rečenom logoru potekao je prvi pokojni predsjednik Franjo Tuđman, na sastanku maršala i njegovih generala 1961. godine. O tom sastanku pričao mi je Titov bratić Branko Broz, koji je bio nazočan kad je Tuđman rekao: Druže maršale, drugovi generali, povijest je neumitna i ona ne prašta. Bolje je da je mi revidiramo nego naši neporijatelji. Vi znate druže maršale, da u Jasenovcu nije ubijeno 700 tisuća ljudi… Tito je prekinuo sastanak. Tek toliko da se zna. O tome nekom drugom prilikom.

Tko to negira stradanje Židova? Tko može nijekat Holokaust? Nitko normalan i zdrave pameti. Mi potomci ustaša i domobrana sigurno nismo među onima, koji negiraju Holokaust, ali negiramo partizansku istinu o radnom i sabirnom logoru u Jasenoivcu, koji je zatvoren u jesen 1949. godine. I tko je to znao i smio reći da su ljudi stradavali u tom logoru poslije rata. Nama je stalo do istine. Istina je lijepa dok ne ostari. Komunistički i jugo povjesničari svojedobno Dedijer i njemu slični i odnedavno neki lijevi povjesničari ala Jakovina, Klasnić, Markovina i njima slični, lažima i verbalnom nasilju vični, imaju svoju istinu, koju su naslijedili od partizanskih lažova, koju ne smije nitko taknuti, nitko u nju sumnjati. Partizanska istina o logoru u Jasenovcu učila se u školama o 700 tisuća pobijenih Židova, Srba…

Godinama jer ta njihova istina bila živo zlo laži novije hrvatske povijesti. Svakoj laži dođe kraj, pa tako i ovoj, navećoj laži u svekolikoj hrvatskoj prošlosti. Govoriti, pisati i generacije djece šopati laži o 700 tisuća pobijenih ljudi u nekom hrvatskom logoru, zaista je neshvatljivo i neoprostivo. Onda je ta njihova partizanska istina, poslije prvih višestranačkih izbora i raspada Jugoslavije, počela se raspadati, oprostite na izrazu, kao govno na kiši.

Problem je što partizansko govedo muče, riče i bode oštrim jugo rogovima, a bode blago koje velikim svećenicima i farizejima, nije više drago, a zašto nije vrag će ga njihov znati. Istino, žalim što smo te nadživjeli. Amicus Plato, sed magis amica veritas, davno je rekao Aristotel.

Poslije ove kardinalove istine, ispod goleme židovske reklame na zvoniku zagrebačke katedrale i šačice okupljanih neuspjelih primjeraka ljudske vrste, ispred katedrale, ostaje otvoreno pitanje, jasno do nejasnoće i upitno do nedgovora: zašto bi djeca ustaša i domobrana ispovjedala grijehe svojih djedova i priznavala nekakve sporne zločine svojih očeva.

Don Božo Milanović

Svaki naučni i stručni pristup nekim povjesnim partizanskim istinama i lažima, djeca i unuci partizana i komunista dižu se na zadnje noge i to nazivaju revizionizmom i šovinizmom, jer istina njihovih očeva i djedova o Jasenovcu, ne smije biti dovedena u pitanje. Jer, partizanska i komunistička istina o radnom i sabirnom logoru u Jaseniovcu, bila je i još uvijek neporeciva i petrficirana, kao u rabljeno zlo doba generalisimusa Hazjajina, ili trostrukog narodnog heroja, druga nad drugovima Josipa Broza.

Oprostio bih ja tebi Josipe što si učinio meni, ali ne mogu što si sebi, hrvatskoj djeci i istini. Kako si mogao zaboraviti što nam je govorio šesdeset i neke naš mudri profesor filozofije i povijesti, državotvorni Hrvat, direktor pazinske gimnazije, don Božo Milanović o Drugom svjetskom ratu, nacizmu, fašizmu, komunizmu, partizanima, ustaškom pokretu, četnicima, pripajanju Istre majci Hrvatskoj, nacističkim logorima smrti, radnom i sabornom logoru u Jasenovcu…

Problem je, bivši prijatelju Bozaniću u tome što su ti ljudi, hrvatski vojnici ustaše i dombrani, pobijeni poslije rata, bez suda, pa je vrlo teško utvrditi tko su među njima bila zločinci, a tko nevine žrtve nekih drugih zločinaca.

Bivši prijatelju, dok si onako „slavno“ i sramno govorio ispre katedrale, u katedrali se Stepinac okretao u grobu, a oni što su te slušali, kao i oni što nisu htjeli ući u katerdalu; što veliš, da siđemo u slovensku Hudu jamu, u jamu Jazovku, da zavirimo u Kočevski rog, u mračćna okna rudnika Pečovnika, da zađemo dublje u Maceljsku šumu; ili, da prokopamo duboko i široko gdje je bio sabirni i radni logor Jasenovcu pa da vidimo čije kosti crna zemlja skriva. T

33 komentara

Uskoči u raspravu
  1. SOFIJA ROSA
    #1 SOFIJA ROSA 19 veljača, 2019, 22:45

    Pozdrav, ja sam gdica SOFIJA ROSA. Iz Zagreba u Hrvatskoj želim dati pouzdano svjedocanstvo o tome kako sam dobio kredit od gospode Vladimire Financial Investor. Dobio sam zajam od 50000 €. NAPOMENA: Ona je pouzdana i autenticna Ako je netko zainteresiran za dobivanje kredita, molimo kontaktirajte njezin VIA EMAIL: [email protected]

    Odgovorite na ovaj komentar
  2. Bojnik
    #2 Bojnik 8 veljača, 2019, 08:02

    Partizani su i konisti godinama lagali o našoj prolosti, pa naše generacije koje su oslobodile hrvatski narod od srpskog i crnogorskog agresora, moraju revidirat, rasvijetlit što se događalo u velikom svjetskom ratu i poraću, posebno treba doći do istine o radnom i sabirnom logoru u Jasenovcu.

    Odgovorite na ovaj komentar
  3. Časnik hrvatske vojske
    #3 Časnik hrvatske vojske 8 veljača, 2019, 07:57

    Kako je moguće da tako govori jedan kardinal o svom narodu i o jednoj hrvatskoj vojsci, koju partizani i komunisti sotoniziraju i o njoj lažu više od 70, godina…

    Odgovorite na ovaj komentar
  4. Odgovor student
    #4 Odgovor student 7 veljača, 2019, 07:35

    Don Božo Milanović bio je katolički svećenik, doktor , predavao je Filozofiju i Povijest.Bio je direktor klasične kimnazije (sjemenište) u Pazinu. Bila je to moćna gimnazija, jer su predavači bili umni ljudi,mahom doktori profesori. Don Božo je bio za života jedan od najuglednijih i najutjecijnijih svećenika u Hrvatskoj. Pričao nam je kako je pripojio Istru matici Hrvatskoj. Kratko rečeno pomoći složnih istarskih svećenika i jednog Francuza koji je bio u međunarodnoj komisiji za Istru i Trst,Božinim poznanikom sa Sarbone. Ostalo je opisano u mom romanu Bog i drugovi.i.

    Odgovorite na ovaj komentar
  5. Student
    #5 Student 7 veljača, 2019, 07:24

    Čitajući pismo Bozaniću puno se pozivate na don Božu Milanovića. Ja sam mlad i gotovo da ništa ne znam o tom čovjeku.Tko je bio taj Božo Milanović?

    Odgovorite na ovaj komentar
  6. Matić odgovara Niki
    #6 Matić odgovara Niki 7 veljača, 2019, 07:16

    Niko, puno me pitaš. Bio je solidan učenik,miran, povučen momčić iz Vrbnika.Srećom nije s Punta. Imao je starijeg brata Antuna koji je išao u istu giminaziju. Bio je stariji od Jose dvije godine. Doktor je teologije i predavao je na Teološkom fakultetu, pa kad mu je brat postao biskup, šikno ga je za župnika na Lošinj. To mnogo govori o Josi kao čovjeku.Mogu samo reći da je kardinal bio dobar bek kad bi igrali nogomet pratrići i popići Prođeš ti ne prođe lopta i prođe lopta ne prođeš ti.Neću nikad zaboravit onu utamkicu kad smo igrali pred profesorima i vjernicima, pa smo mi pratrići vodili 2 naprama 1 i, pri kraju utakmice on se dosukao lopte i, da je prošao mene bio bi stopostotni gol. Naravnoo i posve normalno podbacio sam mu nogu i zakoturao ga po onoj travi. Trebate znati kad igraju fratrići i popići nogomet to vam, je kao da igra Dinamo i Zvijezda.Tko je u ovom slučaju Dinamo,a tko Zvijezda, nebi štel reći.

    Odgovorite na ovaj komentar

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.