NOVO SUĐENJE KARDINALU

NOVO SUĐENJE KARDINALU

21. srpnja, 2016.

 

Blaženi kardinal nije bio uzrokom postojećeg razlaza crkava pa ne može ni biti točka s koje bi se trebalo krenuti ka zbližavanju. Već poznati stav Srpske pravoslavne crkve prema kanonizaciji kardinala Stepinca još više produbljuje taj razlaz pa je tako smiješno očekivati konstruktivni pristup pri rješavanju ovog problema s te polazišne osnove

Napisao: Zoran Čapalija-Čaplja

Ma što god tko rekao o kardinalu Alojziju Stepincu za naše vjernike i sve pravedne i poštene ljude on je svetac. Takav sud puka stvoren je na osnovi njegovih propovijedi i uzoritom vjerničkom životu kardinala. Samo Božja providnost dovela ga je na čelo naše katoličke crkve u izrazito teškim trenucima naše povijesti. Uvijek smiren i razborit znao je kvalitetno sagledati stanje u društvu i kao dobar pastir voditi svoje stado putem Krista. Svoju snagu crpio je iz vjere u Gospodina pa je tako i za svoje djelovanje izabrao geslo: „IN TE DOMINE SPERAVI“ (U Tebe se uzdam Gospodine). I stvarno se uzdao u Gospodina. O tome govore svjedočenja bezbroj ljudi koje je spasio, koji su tražili i podržavaju njegovu beatifikaciju i sanktifikaciju.

Mnoge hrvatske vjerničke obitelji okupljaju se u svojim domovima u večernjim satima oko upaljene svijeće i upućuju svoje molitve dragom kardinalu. Uvijek kad je katedrala otvorena može se vidjeti vjernike okupljene oko njegovog odra. Neki kleče, neki stoje, a svi oni u blaženom miru duboko ponizni zazivaju pomoć dragog kardinala i upućuju mu riječi zahvale za ispunjene molitve. Đaci i studenti s ruksacima na leđima mole prije odlaska na ispit, majke mole za djecu i mir u obitelji, bolesni upućuju svoj vapaj za ozdravljenjem, a oni svjesni počinjenog grijeha mole ga za oprost. I tako iz dana u dan, a toj kolni nema kraja.

Snaga vjere u izuzetnim trenucima

Samo oni koji su zlonamjerni mogu blatiti njegov lik i djelo. Upravo oni iznošenjem „činjenice“ o izrečenoj kazni kardinalu pokušavaju stvoriti negativnu sliku o kardinalu Stepincu. A tko su oni? To su oni koji mrze Hrvatsku i sve što je hrvatsko jer kaznu izrečenu na montiranom procesu od strane partije žele prikazati legitimnom. Za njih su nažalost legitimne i egzekucije tisuća nevinih ljudi diljem do sada otkrivenih stratišta u 1700 jama. Jesu li to uopće ljudi, a naročito oni čije bi se mišljenje trebalo slušati? Sasvim sigurno nisu.

Za njih je kardinalov smrtni grijeh što je odbio odijeliti našu crkvu od Vatikana i postaviti partijskog vođu uz rame samom Bogu. Na taj način bi se prelomila, a kasnijim djelovanjem partije i potpuno uništila moralna vertikala hrvatskog naroda i to upravo ona koja mu je stoljećima čuvala opstojnost. Kako taj plan nije uspio krivac je morao biti kažnjen. S ciljem uveličavanja kardinalove krivnje suđenje je bilo organizirano u današnjoj sportskoj dvorani u Kačićevoj ulici u koju je bila dovedena odabrana (komunistička) publika koja će po utvrđenom scenariju izvikivanjem parola potvrđivati težinu „kaznenog djela“ okrivljenog. Proces se fotografirao i snimao kako bi se od njega naknadno mogao napraviti propagandni materijal protiv kardinala i Crkve. Premda je scenarijo bio brižno pripremljen ipak je doživio fijasko. Svojom mirnoćom i pouzdanjem u Gospodina kardinal je i u tim izuzetno trenucima pokazao snagu svoje vjere i u potpuno odbacio sve optužbe. Ne mareći za svoj život, potpuno smiren, zračio je enormnom snagom vjere koja je kod njegovih progonitelja izazvala silan bijes. Shvativši kako izrečena kazna nije i neće slomiti kardinala odlučili su nakon njegovog prebacivanja u Lepoglavu trovanjem nasilno prekinuti kardinalov život. To su i učinili. Naknadnom ekspertizom stranih stručnjaka utvrđeni je da je kardinal bio ozračen a u zdjeličnim kostima pronađene su toksične supstance arsena, olova, kadmija i kroma.

O strahu od kardinala čak i mrtvog najbolje govori činjenica kako je postupak njegove obdukcije na Šalati čuvalo oko 6 stotina policajaca a hodnici prosekture bili su prepuni agenata UDB-e. Trebalo je spriječiti nestanak bilo kojeg dijela njegovog tijela koji bi kasnije mogao služiti kao relikvija. Ipak s metalnog pladnja, na kojem su se nalazili njegovi unutarnji organi, nestalo je srce. Kardinalovo srce je predano Kaptolu no zbog kasnijeg pritiska UDB-e moralo je biti predano. Odneseno je u SDS na Zrinjevac br 7, a odatle u Dom zdravlja u RSUP-a u Šarengradskoj ulici gdje je i spaljeno u jednoj od peći. Tek 1993. na ponovljenoj obdukciji otkriveno je kolika je to bila mržnja prema našem voljenom kardinalu. Tom prilikom je ustanovljeno kao je zahtjev crkvenih vlasti da se tijelo kardinala balzamira proveden tako da je u njegovo tijelo ubrizgano 12 litara formalina i karbonske kiseline. Umjesto balzamiranja kojim bi se njegovo tijelo sačuvalo došlo je do procesa koji su ubrzali raspadanje tkiva pa je tako dio njegovog tijela bio uništen.

Odluka o već donesenoj odluci

Nažalost ni dan danas mržnja njegovih progonitelja, njihovih sinova i unuka nije ništa manja. Beskrupuloznim lažima i blaćenjem kardinala, koje nažalost čine i pojedini visoko rangirani svećenici Srpske pravoslavne crkve, pokušava se spriječiti njegovo proglašenje svetim. Ideološkim silogizmom želi se tobožnja krivnja kardinala prebaciti i na sve one koji ga štuju, a potom i na cjelokupni hrvatski narod. Ta ideološka matrica koristi se već desetljećima i dobro je poznata, a dolazi od onih koji su u poratnom periodu brutalno pogubili tisuće nedužnih ljudi, žena i djece. Danas oni sebe proglašavaju jedinom poštenom i pravednom političkom opcijom. Nije li bestijalno kad takvi ljudi govore o pravdi i poštenju.

Prvi put u povijesti postupak kanonizacije je nakon već donesene odluke zaustavljen i imenovana je mješovita izvan Vatikanska komisija koja bi trebala donijeti odluku o već donesenoj odluci. Zaista smiješno. Uvjeravanja kako to neće zaustaviti kanonizaciju i poremetiti njezin tijek još su smješnija. Umjesto da je kardinal već kanoniziran to će se prema svemu sudeći dogoditi tek za dvije godine. Ako rad te komisije treba rasvijetliti neke detalje protivnicima kanonizacije i neće utjecati na kanonizaciju zašto onda ona nije izvršena? Mogu li oni koji dopuštaju pretvaranje proslave Božića u politički performans, oni koji sudjeluju u veličanju četničkog vođe i pokreta u prostoru crkava, oni koji su desetljećima generatori mržnje prema kardinalu ikada prihvatiti činjenicu o njegovoj svetosti? Osobno mislim da je to nemoguće. A što se krije iza svega? Kakva bi to gotovo politička trgovina trebala rezultirati njihovim pristankom?

Upravo kardinalova nepokolebljiva vjernost Vatikanu rezultirala je njegovim progonom, mučeništvom i na kraju smrću. Je li to plaća za njegovu žrtvu i je li on sve to zaslužio? Ovakav postupak prema njemu podsjeća na još jedno suđenje kardinalu i kod hrvatskih vjernika stvara duboku duševnu bol koja će nažalost imati i negativnih posljedica. Govori se kao bi upravo taj postupak trebao doprinijeti zbližavanju katoličke i Srpske pravoslavne crkve što je vrlo primitivna floskula. Jedinstvo crkava može se postići jedino i isključivo na temelju duhovnih vrijednosti koje baštinimo od Krista, a ne na ideološkim paradigmama i preko leđa našeg kardinala. Za to jedinstvo potrebni su istina i ljubav prema svakom biću, a ne mržnja koja se desetljećima generira pod okriljem partije i njezine nakaradne ideologije. Blaženi kardinal nije bio uzrokom postojećeg razlaza crkava pa ne može ni biti točka s koje bi se trebalo krenuti ka zbližavanju. Već poznati stav Srpske pravoslavne crkve prema kanonizaciji kardinala Stepinca još više produbljuje taj razlaz pa je tako smiješno očekivati konstruktivni pristup pri rješavanju ovog problema s te polazišne osnove.

Jedinstvo crkava

Ovih bi se dana trebala održati revizija sudskog postupka kardinalu, a na temelju zahtjeva obitelji Stepinac. Presuda donesena na politički montiranom procesu trebala bi se odbaciti i time rehabilitirati pokojnog kardinala. Iako za takav korak nikada nije kasno mislim da je to trebalo učiniti još devedesetih godina, odmah nakon stvaranja države. Rehabilitacija u to vrijeme imala bi daleko veći značaj od one koja će se dogoditi ovih dana. Povijesnu nepravdu dakako treba ispraviti što će hrvatski vjernici dočekati s posebnim oduševljenjem.

Kao vjernik ne mogu a ne postaviti si pitanje zašto papa Franjo donosi ovakvu odluku i kuda sve to vodi. Još od doba pape Agatona i sklapanja ugovora o priznanju hrvatske države između Svete Stolice, Heraklita i Hrvata (679. g. – jedinstveni povijesni dokument), preko Splitskog crkvenog sabora (1060. g.), te u vrijeme provale Turaka na tlo Europe Hrvati su uvijek ostali vjerni papi i Svetoj Stolici. U mnogim bitkama protiv Turaka Hrvati su položili živote za obranu kršćanstva. O tome govori i priznanje latinskog naziva „Antemurale Christianitatis“ (predziđe kršćanstva) koju je papa Lav X uručio u pismu banu Petru Berislaviću 1519. godine. Jednako tako je i kardinal Alojzije Stepinac i po cijenu vlastitog života pokazao vjernost Svetoj Stolici i odbio crkvu u Hrvata odijeliti od Vatikana. Danas kad u Europi slabi utjecaj katoličke crkve i protestantizam uzima sve više maha, Hrvati i dalje čvrsto stoje uz Svetu Stolicu. Upravo radi toga još više čudi ova odluka pape Franje. Može li se ova tisućljetna vjernost i žrtva samo tako zaboraviti? Treba li još jednom razapeti našeg dragog kardinala? Svi hrvatski vjernici su dakako za mir i jedinstvo crkava ali ne preko žrtvovanja našeg dragog kardinala. Kao što ranije rekoh, zbližavanje i jedinstvo crkava može se postići jedino i isključivo na temelju duhovnih vrijednosti koje nam je donio Krist, a ne nikakvim radom ovakvih komisija. Pitanje jedinstva crkava prepusti onima koji to trebaju rješavati a to je Congregatio pro Doctrina Fidei. Radi toga dragi naš papa Franjo zaustavi odmah ovu aktivnost i proglasi kardinala Alojzija Stepinca svetim. Učini ono što je već prije odlučeno, što je pravedno i što milijuni hrvatskih vjernika s punim opravdanjem od Tebe očekuju. T

7 komentara

Uskoči u raspravu
  1. ekspert za dokumentaciju
    #1 ekspert za dokumentaciju 31 srpnja, 2016, 16:34

    UZALUDNI POKUŠAJI REHABILITACIJE
    SRPSKOG PATRIJARHA VARNAVE

    Dokumentacija:

    Varnava je od rascjepkane SPC u šest raznih zakonodavnih, administrativnih, financijskih i jerarhijskih područja, novim Ustavom crkve i strogim pravilima ustrojio SPC na suvremen način i uspio je odvojiti od države. Tijekom te reorganizacije formirane su dvije nove eparhije, Zagrebačka i Mukačevska, tako da je u sastav Srpske crkve ulazilo ukupno 27 eparhija, s vikarnom Skadarskom eparhijom u Albaniji. U njegovo vrijeme aktiviran je crkveni život, tako da je počela gradnja mnogih hramova, pa je njegovom inicijativom započeta i izgradnja Hrama svetog Save na Vračaru u Beogradu (najveće pravoslavne crkve u uporabi na svijetu). Također je podigao na mjestu stare Beogradske mitropolije novu zgradu za potrebe Arhiepiskopije (zgradu današnje Patrijaršije u neposrednoj blizini Sabornog hrama), kao i samostan Vavedenje na Senjaku. Varnava je živio u teška i nesigurna vremena dolaska nacista na vlast u Njemačkoj, ubojstva kralja Aleksandra i Španjolskog građanskog rata. Pokazao se postojanim i čvrstim, osobito prilikom pokušaja stvaranja konkordata između Vatikana i Kraljevine Jugoslavije. Bio je nepopustljiv, ne zato što je načelno bio protiv konkordata, nego zato što je smatrao da taj sporazum favorizira katoličku i islamsku vjeroispovijest na račun drugih vjerskih zajednica u Jugoslaviji. Preminuo je iznenada i zagonetno u 57. godini života u Beogradu, 23. srpnja 1937. godine, u trenutku izglasavanja spomenutog konkordata u Skupštini Jugoslavije, koji, iako izglasan većinom glasova, nikada nije stupio na snagu. Patrijarh Varnava je privremeno sahranjen u malom Hramu svetoga Save na Vračaru. Ni do danas nije potvrđeno ni opovrgnuto mišljenje da je otrovan upravo zbog svog nepomirljivog stava oko konkordata.

    Nedavno je istoričar Nikola Samardžić – u dnevniku Danas – upotrebio izraz „kleroboljševici“ i tako smo – ako smo se nekako snašli s izrazom „klerofašisti“ – našli pred novim nevoljama. Istini za volju, on se nije bavio odakle vidi poreklo tako nečega, ali da i toga ima, i da je toga bilo, to je sigurno samo se kod nas ne želi o tom znati.
    U svetu nije tako – najveći živi istoričar Ruske crkve D. V. Pospelovski je objavio 1995. knjigu dokumenata o tome koja je prevedena na veći broj evropskih jezika. Još je čudnije da ta knjiga nije primećena kod nas, iako je o SPC i nama pravoslavcima, u njoj mnogo i važnog i novog. Posebno onog o čemu se kod nas ćuti, ili o čemu tek stručnjaci znaju.

    Patrijarhove pohvale fireru

    Netačna je i teza da su pravoslavci bili odlučno protiv hitlerizma, ali tu je važno istaći najvažniju tezu D. V. Pospelovskog: vođa Rajha se lakše snašao čak i sa Ruskom pravoslavnom crkvom – i njenim određenim strukturama – nego sa SPC. Ozbiljno je radio na tome da slomi SPC ali nije uspeo – patrijarha i prvojerarha SPC Gavrila Dožića držao je u zatvoru sve do kraja rata. Ipak, u nečem je imao uspeha i to rano još 1937. kada je Hitlerova propaganda shvatila da se sa Crkvom mora drugačije postupiti. Nema potrebe navoditi Nikolajeve pohvale Hitleru – to je poznato – ali se moraju navesti neki momenti iz života i rada patrijarha Varnave čije je zabune hrabro razrešio patrijarh. Dožić s kojim Hitler nije uspeo u svojim namerama – Dožić je bio ubeđeni antifašista.

    Nećemo navoditi ni memoare ni razna mišljenja već ćemo navesti najbitnije iz službenog „Glasnika SPC“ koji je to i danas.

    Odustaćemo ne samo od tumačenja već i interpretacija i poslužićemo se službenim prevodom kako ga donosi zvanični organ SPC u dvobroju 1-2. za 1937. godinu. DNB – to je zvanična agencija Hitlerova – prenosi razgovor dopisnika lista Volkischer Beobachter – to je zvanično glasilo Hitlerove partije – sa patrijarhom Varnavom. Mnogo je tu laskavih reči o patrijarhu jer ga Nemci tada vide kao čoveka čije poslanice Vlada Kraljevine čak i zabranjuje. Naravno, patrijarh Varnava vidi glavnu opasnost u komunizmu, ali kaže – „Firer velikog nemačkog naroda vodi borbu, koja služi na korist celom čovečanstvu“. Ta borba – nastavlja patrijarh – „potiče iz idealnih motiva i nema nikakve veze sa imperijalističkim ciljevima“.

    Karlovačka crkva Anti Paveliću
    Tačna je i važna još jedna teza D. V. Pospelovskog: Hitler je naglo promenio kurs i počeo da traži svoje pravoslavce kada je J. V. Staljin 1943. dozvolio rad Ruskoj pravoslavnoj crkvi. U tom smislu se vođa Rajha oslonio na Rusku pravoslavnu „zagraničnu“ crkvu koja je nastala u Sremskim Karlovcima 1922. godine – ta Crkva postoji i danas – nedavno je u njoj – pre dva meseca – došlo do novog „raskola“ – i to ozbiljnog. Ta je Crkva -“zagranična“ – dala episkopa Germogena Anti Paveliću za takozvanu Hrvatsku pravoslavnu crkvu. Nesrećnog episkopa su ubili Tuđmanovi partizani. Episkopi te „karlovačke crkve“ – i njenog Sinoda – pisali su poslanice Hitleru u kome su videli izbavitelja od Jevreja i komunista.

    Tako se u vreme najstravičnijih progona Jevreja od strane „karlovčana“ krivica za sve bacala „na Katoličku crkvu Nemačke koja se borila za zaštitu Jevreja od Hitlera i koja je uglavnom istupala protiv nacističkog antisemitizma“. Oni su opasnost videli – karlovački Sinod – u masonima i Jevrejima i posebno u komunizmu. Tu se i naš patrijarh Varnava nije snašao.

    Odgovorite na ovaj komentar
  2. freud
    #2 freud 30 srpnja, 2016, 12:50

    #1 FRANO Press 30 srpnja, 2016, 09:29
    KAKO ŽIV ČOVJEK MOŽE BITI A DA NIŠTA U ŽIVOTU NIJE NEGATIVNOG POČINIO? KAKO NEKI ISPOVJEDNIK MOŽE BITI A DA SE NIKOME NE MORA ISPOVJEDITI? SRPSKI PATRIJARH VARNAVA JE ČESTITAO 1933. HITLERU DA JE IZBABRAN JER JE PROPOVIJEDAO IDEOLOGIJU SVETOG SAVE I ZA TO GA SRBIJANCI NISU IMALI POTREBU PROGLAŠAVATI SVETIM..NI VARNAVU A NI GERMANA NAKON NJEGA JER JE GERMAN, PO ONOME ŠTO JE U ‘NINU’ OBJAVIO VELJKO MILATOVIĆ, BIO – OPUKOVNIK UDBE. PA I RODOČELNIK ‘SVETORODNE DINASTIJE NEMANJIĆA’ STEFAN NEMANJA JE UBIO SVOG BRATA TIHOMIRA, DA POSTANE VELIKI ŽUPAN RAŠKE, A DUŠAN JE DAO UBITI SVOG OCA STEFANA UROŠA II MILUTINA – U ZATVROU DA BI GA PATRIJARH KOJEG JE DUŠAN IMENOVAO, MOGAO POSVETITI ZA – CARA SRBA,GRKA, ALBANACA I BUGARA.

    SRBI SU ODSJEKLI GLAVU KARAORDJU, A ONDA I NJIHOVOM KRALJU MIHAJLU I KRALJICI DRAGI MAŠIN NA KOŠUTNJAKU 1901. A I SLOB ODANA MILOŠEVIĆA SU ČETIRI PUTA BIRALI ZA PRECEDNIKA, A ONDA GA IZRUČILI DŽELATIMA U DEN HAAGU. KAD JE TAMO SVISNUO OD TUGE, KAO POPOVSKI SIN. VRATILI SU GA U SRBIJU I ZAKOPALI POD JEDNO VRTNO STABLO U NJEGOVOM PRIVATNOM VRTU KAO ‘DŽUKCA’.

    ETO, I U TO IME JE VLADIKA LUKIJAN, UOČI JURIŠA ĐIKANA NA VUKOVAR I OVČARE IZJAVIO POSTROJENIM ČETNICINMA: ‘ZAPAMTITE, DA JE SRPSKI NAROD SVET I DA SU SVA NJEGOVA DELA POSVEĆUJUĆA! OSVOJITE SUTRA VUKOVAR KAO ŠTO JE MOJSIJE OSVOJIO JERIHON I – POBIJTE UNUTRA SVE ŽIVO, DA SE GRAD OČISTI OD POGANSTVA’.

    ETO, DA SE VIDI KAKVA CRKVA I KAKVI PATRIJARSI MORAJU BITI DA BI BILI PROGLAŠENI SVETIMA. A STEPINAC? NI MRAVA NIJE ZGAZIO I NIŠTA NIJE RADIO. A DA JE DJELOVAO KAO SRPSKI SVETAC NAPRAVIO BI ISTO ŠTO I ONI. DAKLE – LIJEN ČOVJEK KOJI JE SAMO MOLJAKAO I NIŠTA NIJE ZGRIJEŠIO NE MOŽE BITI SVETIM JER NITKO MU NEMA ŠTA OPROSTITI. PA ČEMU SLUŽI SAVRŠEN PRELAT? DA SE KANONIZIRA?

    JOŠ UVIJEK JE U PRAKSI ONA KALAJIĆEVA ‘METODA OGLEDALA’ PO KOJOJ SE NA BALKANU HVALE ZLOČINCI A KUDE SVECI.

    PA NEKA GA KANONIZIRAJU DA SE VIDI U ŠTO VJERUJU ONI KOJI NE CIJENE GREŠNE LJUDE KAKAV JE VOJISLAV ŠEŠELJ KOJI NIJE POŽELJAN NI U ZATVORU PA JEDVA ČEKA DA ODE U PAKAO I TU SE NAĐE – U PAKLU SRPSKE SVECE KOJIMA NAJVIŠE SLIČI.

    Odgovorite na ovaj komentar
  3. FRANO PRESS
    #3 FRANO PRESS 30 srpnja, 2016, 09:29

    KAKO ŽIV ČOVJEK MOŽE BITI A DA NIŠTA U ŽIVOTU NIJE NEGATUIVNOG POČINIO? KAKO NEKI ISPOVJEDNIK MOŽE BITI A DA SE NIKOME NE MORA ISPOVJEDITI? SRPSKI PATRIJARH VARNAVA JE ČESTITAO 1933 HITLERU DA JE IZBABRAN JER JE PROPOVIJEDAO IDEOLOGIJU SVTOG SAVE I ZA TO GA SRBIJANCI NISU IMALI POTREBU PROGLAŠAVATI SVETIM..NI VARNAVU A NI GERMANA NAKON NJEGA JER JE GERMAN PO ONOME ŠTO JE U ‘NINU’ OBJAVIO VELJKO MILATOVIĆ BIO – OPUKOVNIK UDBE. PA I RODOČELNIK ‘SVETORODNE DINASTIJE NEMANJIĆA’ STEFAN NEMANJA JE UBIO SVOG BRATA DA POSTANE VELIKI ŽUPAN RAŠKE, A DIŠAN JE DAO UBITUI SVOG OCA U ZATVROU DA BI GA NJEGOV PATRIJARH MOGAO POSVETITI ZA – CARA SRBA,GRKA, ALBANACA I BUGARA. sRBI SU ODSJEKLI GLAVU KARAĐPRDJU, A ONDA I NJIHOVOM KRALJU MILANU I KRALJICI DRAGTOJ MAŠIN, A I MILOŠEVIĆA SU ČETIRI PUTA BIRALI ZA PRECEDNIKA, A ONDA GA IZRUČILI DŽELATIMA U DEN HAAGU. KAD JE TAMO SVISNUO OD TUGE, KAO POPOVSKI SIN, VRATILI SU GA U SRBIJU I ZAKOPALI POD JEDNO VRTNO STABLO U NJEGOVOM PRIVATNOM VRTU KAO ‘DŽUKCA’. ETO, U TO IME JE VLADIKA LUKIOJAN UOČI JURIŠA NA VUKOVAR I OVČARE IZJAVIO POSGTROJENIM ČETNICINMA: ‘ZAPAMTITE, DA JE SRPSKI NAROD SVET I DA SU SVA NJEGOVA DELA POSVEĆUJUĆA. OSVOJITE SUTRA VUKOVAR KAO ŠTO JE MOJSIJE OSVIOJIO JERIHON I – POBNIJTE UNUTRA SVE ĆIVO, DA SE GRAD OČISTI OD POGANSTVA’. ETO, DA SE VIDI KAKVA CRKVA I KAKVI PATRIJARSI MORAJU BITI DA BI BILI PROGLAŠENI SVETIMA. A STEPINAC? NI MRAVA NIJE ZGAZIO I NIŠTA NIJE RADIO. A DA JE DJELOVAO KAO SRPSKI SVETAC NAPRAVIO BI ISTO ŠTO I ONUI. DAKLE – LIJEN ČOVJEK KOJI NIŠTA NIJE ZGRIJEŠIO NE MOŽE BITI SVETIM JER NITKO MU NEMA ŠTA OPROSTITI. PA ČEMU SLUŽI SAVRŠEN PRELATZ? DA SE KANONIZIRA? PA NEKA GA KANONIZIRAJU DA SE VIDI U ŠTOVJERUJU ONI KOJI NE CIJENE GREŠNE LJUDE KAKAV JE VOJISLAV ŠEŠELJ KOJI NIJE POŽELJAN NI U ZATVIORU PA JEDVA ČEKA DA NAĐE U PAKLU SRPSKE SVECE KOJIMA NAJVIŠE SLIČI.

    Odgovorite na ovaj komentar
  4. Ante
    #4 Ante 22 srpnja, 2016, 07:01

    Bravo,Čaplja. Tako se piše o hrvatskom svecu i mučeniku.
    A oni u Vakinanu, one neke , pederčine, neki idu dođavola, bilo da se radi o bradatima spodobama ili onim drugima, kođoja našima. Naši mi njihovu na istom paklenu zadatku, kojeg nam ne namijenio ovaj nesretni papa Talijan

    Odgovorite na ovaj komentar
  5. FRANO
    #5 FRANO 22 srpnja, 2016, 00:54

    TKO TO NAMA OPET SERVIRA STEPINCA U LIKU ČOVJEKA????

    TKO TO BAŠTINI NEKE VRIJEDNOSTI KOJE NAS PODSJEĆAJU NA ALOJZIJA STEPINCA ,NACIŠOVINISTU, ORTODOKSNOG KATOLIKA ,MRZITELJA SVEGA DRUGOG I DRUGAČIJEG, KOJI SE U TOM SVEMU JAVNO PREDICIRAO U DOBA KRIŽARSKOG-NACIFAŠISTIČKOG RATA NA OVIM PROSTORIMA OD 1941 DO 1945 GODINE ..
    ZAR TO NIJE POTVRĐENO NJEGOVIM SUĐENJEM I OSUDOM NA DUGOGODIŠNJU ROBIJU. BAR DANAS SE SVE TO MOŽE PONOVNO PROVJERITI DA LI JE NARODNA REPUBLIKA HRVATSKA UČINILA NEŠTO ŠTO NIJE DOSTOJNO NJENOG DRUŠTVENO- POLITIČKOG USTROJSTVA I NJENOG SUSTVA DRUŠTVENE PRAVDE ,ČIJE SUDSTVO JE DIO PRAVDE I PRAVEDNOSTI NJENIH GRAĐANA KOJE JE STEPINCA I OSUDILO.
    NARAVNO ,NITKO NEĆE DA TO PITANJE POTEGNE JER ZNA DA BI SE JOŠ JEDANPUT POTVRDILA OSUDA I PRESUDA STEPINČEVE ZLOČINAČKE DJELATNOSTI U DOBA II SVJETSKOG RATA.
    PA SE PITAM ,TKO TO NAMA ,GRAĐANIMA SUVREMENOG POIMANJA SVIJETA, PODVALJUJE, PRKOSI ONIM ŠTO ZDRAV LJUDSKI RAZUM NE MOŽE POJMITI.

    SJEĆANJE NA ZLODJELA NJEGOVE DJELATNOSTI SE MOGU SUSRESTI NA SVAKOM KORAKU ,JER SU PUNE ARHIVSKE SPREMNICE IZ TIH VREMENA , A OSIM TIH PISANIH TRAGOVA OSTALA SU SJEĆANJA MNOGIH POKOLJENJA, ŽRTAVA KOJE TA SJEĆANJA PRENOSE NA SVOJA NOVA I NOVIJA POKOLJENJA, JER SE TAKO NEŠTO NIJE DEŠAVALO NA EVROPSKIM PROSTORIMA OD PRAKSE ZLOČINAČKOG PONAŠANJA KATOLIČKE CRKVE IZ KASNOG SREDNJEG VJEKA ,OD ZADNJEG 3O-GODIŠNJEG KRVOLOČNOG VJERSKOG RATA U EVROPI. STEPINAC JE BIO PRAVI ,IZOPAČENI OPAT, KRVOLOK U STRUKTURI SVOJE SVIJESTI KOJA SE UZGOJILA U KONVIKTIMA I SAKRISTIJAMA ZLOČINAČKE KATOLIČKE CRKVE.

    PO UZORU NA NJEGA, I PO NJEGOVOM NAPUTKU KAO ZAGREBAČKOG NADBISKUPA,TADA EGZARAHA CRKVE U HRVATA , IZMEĐU MNOGIH FRATARA KRVOLOKA ,POSEBNO U HERCEGOVINI, KOJI SU SAČINJAVALI KRVOLOČNE HORED,POJAVIO SE JEDAN SEOSKI FRATAR U OKOLICI BANJA-LUKE ,ZVAO SE FRA TOMISLAV FILIPOVIĆ,MAJSTOROVIĆ KOJI JE KAMOM UBIJAO SRPSKU DJECU PO OSNOVNIM ŠKOLAMA, U SVOJO I SUSJEDNOJ ŽUPI GDJE JE STOLOVAO . PA TAKO U SELIMA: DRAKULIĆI, ŠARGOVCU I MOTIKAMA , U OKOLICA BANJA-LUKE ,PODRUČJE NJEGOVE ŽUPE SLUŽBOVANJA, NOŽEM JE KLAO SRPSKU DJECU U RAZREDIMA OSNOVNE ŠKOLE A ČEKIĆEM JE UBIJAO LOGORAŠE U JASENOVCU I OSTALIM LOGORIMA STEPINČEVE BOŽJE DRŽAVE.POSLIJE TOG VELIKOG PODVIGA KOJI JE ODJEKNUO U REDOVIMA KATOLIČKE CRKEV I U SVIM INSATITUCIJAMA TADAŠNJE STEPINČEVE BOŽJE DRŽAVE, MAX LUBURIĆ GA JE ODMAH POZVAO U JASENOVAC , DA TU SVOJU FRATARSKO-KATOLIČKU VJEŠTINU ,LIKVIDACIJE NA NAJOSVETNIČKIJI I NJAOKRUTNIJI NAČIN , IZVODI U JASENOVCU ,A POVREMENO I U OSTALIM LOGORIMA STEPINČEVE BOŽJE DRŽAVE.
    TAKO JE ZAPISANO U DOKUMENTIMA KOJI SU DANAS U ARHIVAMA DILJEM BIVŠE JUGOSLAVIJE ,A VJERUJEM I U JASENOVAČKOM ARHIVU ,DA JE FRATAR MAJSTOROVIĆ BIO SPECIJALISTA ZA UBIJANJE LOGORAŠA ,SAMO ČEKIĆEM.
    ZBOG TOGA SU GA NAZVALI FRA-SOTONA. TA FRA SOTONA JE NA SUDU U ZAGREBU ,1945 GODINE PRIZNAO SVE REKAVŠI DA JE BIO ZALUĐEN NOVOM DRŽAVOM I STEPINČEVIM PROGLASOM O STVARANJU HRVATSKE BOŽJE DRŽAVE ,KOJU JE BOG DAROVAO HRVATIMA I DA NIJEDNA ŽRTVA ZA NJENU OPSTOJNOST NE SMIJE BITI, VELIKA I TEŠKA. NARAVNO,JA PRAFRAZIRAMA ALI JE SUŠTINA ISTA.

    PA TKO TO U DRUGOJ DEKADI 21-VOG STOLJEĆA VRAĆA NAS U VREMENA I POVIJEST II SVJETSKOG RATA I TRAŽI REINKARNACIJU STEPINČEVE ,ZLOČINAČKE ,KRVOLOČNE, BOŽJE DRŽAVE, ODNOSNO NEKO POSEBNO OBILJEŽAVANJE HRVATSKIH PROSTORA,A SADA I EVROPSKIH INSTUCIJA,EVROPSKE MUMIJE ,AMERIČKE I VATIKANSKE LATIFUNDIJE, NJEGOVIM ZLOČINAČKIM IMENOM ILI LIKOM. NARAVNO , TO OPET INICIRAJU NJEGOVI SLJEDBENICI IZ ONIKS DVORA KOJI SU SE U NARODNOJ NESREĆI, KOJU SU ONI DONIJELI OVOM NARODU, PROIZVELI KRVOLČNI VJERSKI RAT NA OVIM PROSTORIMA UZ POMOĆ CIE I VATIKANA,ČIME SU SE OPET ONI IMOVINSKI IZDIGLI NA STUPANJ KASTE, A NAROD PONOVNO VRATILI U POLOŽAJ, GORI OD ROBOVSKOG U POLOŽAJ ČANDALE.

    Odgovorite na ovaj komentar

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code