ODLAZAK VELIKOG DOMOLJUBA MATE GABELICE

ODLAZAK VELIKOG DOMOLJUBA MATE GABELICE

23. studenoga, 2019.

 

Sa jedostavnim jezikom srca, želim ti se zahvaliti, dragi Mate, na ovom vjernom prijateljstvu, onom zajedničkom vremenu, da ti zahvalim i što si svojim divnim prisustvom, vrijednim, civičkim, socijalno osjetljivim duhom znao vibrirali naše duše i posebice za tvoju privrženost. za našu Domovinu zajedničkog podrijetla, Hrvatsku i tvoje izravno sudjelovanje na putu njenog ponovnog uspostavljenja i obnove hrvatske neovisnosti

Napisao: Ante Glibota

U četvrtak 21 studenoga uz prepunu crkvu Svetog Ćirila i Metoda, hrvatske katoličke misije u Parizu, uz misno slavlje su ispraćeni posmrtni ostatci velikog hrvatskog domoljuba i uglednog pariškog poduzetnika hrvatskog podrijetla, gospodina Mate Gabelice, preminulog 9. studenoga u 85. godini života.

Mate Gabelica je bio jedan od najznačajnijih državotvornih pojedinaca, koji je zdušno radio na priznanju samostalnosti hrvatske države, ali je isto tako svojom velikodušnošću pomogao i materijalno u ratnim vremenima, a i poslje, svojim osobnim i plemenitim darovnicama Republiku Hrvatsku, konačno i svojim značajnim humanitarnim radom, kao jedan od najznačajnijih i najvelikodušnijih Hrvata iz dijaspore. Svojim zavidnim poslovnim uspjehom, koji je ostvario u Parizu, gdje je oformio svoju obitelj, nakon što je pobjegao 1963 nakon zatvora na Golom Otoku, stvorio je reputaciju ozbiljnog poslovnog čovjeka radnih vrlina i velikog domoljuba, koji je stekao ugled, koji se cijenio kod najviših krugova francuskog političkog i društvenog etablišmenta, a isto tako i od strane prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana i svih slojeva domoljubnog okružja Hrvatske.

U vrlo emotivnoj atmosferi od pokojnika su se oprostili rodbina i prijatelji, prije njegovog ukopa u obiteljsku grobnicu na groblju u Le Perreaux-sur-Marne u pariškom predgrađu.  Od njega se na kraju oprostio njegov dugogodišnji bliski prijatelj, gospodin Ante Glibota, Potpredsjednik Europske Akademije Znanosti Umjetnosti i Književnosti, čiji govor u cjelosti prenosimo.

POSMRTNI GOVOR ZA MATU GABELICU

CRKVA SVETOG ĆIRILA I METODA u Parizu, 21. studenog 2019. u 11 sati

Dragi prijatelju Mate, draga obitelj Gabelica, dame i gospodo, tužni zbore,

U ime prijateljstva koje nas veže gotovo pola stoljeća, danas bih želio reći ovih nekoliko riječi za odlazak u nebeska prostranstva mog prijatelja Mate Gabelice.

Znam da je prijateljstvo za tebe dragi Mate jedna od esencijalnih vrijednosti, kao što je to i za mene i za uži krug onih koji su stvarno dijelili taj osjećaj i živjeli s tobom, bilo da su prisutni ovdje ili negdje drugdje, oni koji danas dijele ovu bol i koji te prate mišlju na tom beskrajnom putu.

Sa jedostavnim jezikom srca, želim ti se zahvaliti, dragi Mate, na ovom vjernom prijateljstvu, onom zajedničkom vremenu, da ti zahvalim i što si svojim divnim prisustvom, vrijednim, civičkim, socijalno osjetljivim duhom znao vibrirali naše duše i posebice za tvoju privrženost. za našu Domovinu zajedničkog podrijetla, Hrvatsku i tvoje izravno sudjelovanje na putu njenog ponovnog uspostavljenja i obnove hrvatske neovisnosti.

Kao čovjek neizmjernog i neusporedivog srca, hvala ti dragi Mate na ovoj izuzetnoj pomoći koju si davao za Hrvatsku, našu voljenu Domovinu, pokazujući da postoji mnogo načina da se postigne tako željeni krajnji cilj, za koji si ti pokazao nemjerljivu velikodušnost, generoznost, više nego bilo tko drugi u hrvatskoj dijaspori u Francuskoj.

Bio si, dragi Mate, oličje poštenja, apsolutne iskrenosti prema najjednostavnijim stvarima i onima od kapitalnog značaja, kao i u potrazi za samim smislom života. Izrazio si humanizam prosvijetljene vitalnosti.

Dragi Mate, bio si i ostat ćeš za mene i, čovjek istine, i upravo sam iz tog razloga oduvijek želio održavati ovu našu svezu, kroz naše sastanke, naše povremene ručkove tête à tête za dvomjesečno ili mjesečno, kada su nam to dopuštale naše respektivne obaveze i putovanja. Na njima smo najčešće razglabali probleme s kojima se naša matična domovina suočavala, pitajući što učiniti, ili smo drugačije razgovarali o najrazličitijim temama od aktualiteta, u potpunoj atmosferi međusobnog povjerenja.

Sjećam se tih naših zajedničkih putovanja na prosvjed u Maastricht gdje smo tražili Europsku Zajednicu da zaustavi pokolje u Hrvatskoj i priznanje za njenu neovisnost, kao i naših susreta s političarima u Francuskoj u potrazi za adekvatnom podrškom hrvatskoj neovisnosti i priznanju. Ali isto tako od onih mnogih dobrotvornih akcija za koje si ti, dragi Mate, bili najizdašniji i jedan od glavnih junaka. Zajedno smo se radovali dobru i žalili smo se na zlo i laž, ponekad javno demantirajući sve ove nerazumljive mane onih koji su nama upravljali, sa nadom da ćemo vidjeti trijumf dobra i istine, prevladavanja i poštovanje javnog dobra i javnog interesa i čina. Oslanjali smo se na našu kršćansku vjeru, koje si i sam bio uvijek gorljivi pobornik, i često smo znali evocirati ona načela koja su nam prenijeli naši roditelji, do kojih se toliko držalo u našem zajedničkom matičnom kraju, gdje smo rođeni, nekih 4 km udaljenih jedan od drugog, u ptičjem letu, u našoj dragoj i neponovljivoj Imotskoj krajini.

Bio si gorljivi zagovornik slobode, neovisnosti i demokracije u Hrvatskoj. Protivio si se komunističkom režimu Tita, koji je i tebi donio dvije godine zatvora u jednom od najopasnijih gulaga režima, na po zlu znanom Golom otok, iz čijih su uznica rijetki ostali ili izlazili živi, nakon svih mučenja nametnutim nepodnošljivim uvjetima zatvora, tragičnog simbola komunističkog i totalitarnog ludila.

Teror i javni progoni, kao i optužnice komunističkog režima, bili su jednostavno nepodnošljivi, jer njihove riječi su bili i oštrica koja prodire duboko u ljudsku dušu i uzrokuje goru bol od one oštrice koja prodire u humano tijelo. Ali sve što je Mate Gabelica morao izdržati može se sažeti riječima neponovljivog hrvatskog pjesnika Silvija Strahimira Kranjčevića:

»…I sramotu i bijedu i uvrede i varku

I uzdahe i laži i mnoge suze žarke…”

Unotač svemu, Mate Gabelica dostojanstveno je podnio ove strašne kušnje i nosio s ponosom ovaj teški križ patnje, o kojima je rijetko govorio o tim svim kušnjama i progonima koje je podnosio!

Napuštajući pakao bivše Jugoslavije 1963. godine, Mate Gabelica odabrao je Francusku, za svoju novu i drugu domovinu. Osnovao je obitelj i napornim radom stvorio je i razvio uspješan posao sa svojim bratom Slavkom. Njegova karijera koja se temelji na napornom radu, kreativnom duhu i vrijednostima neospornog poštenja učinila je u Francuskoj čovjeka i poslovnog čimbenika kojeg su svi cijenili i uvažavali u profesionalnim krugovima, udruženjima i respektirali i u najvišim političkim sferama Francuske.

Bio je primjer uspješne integracije u krajolik njegove nove domovine, koju je njegovao i volio koliko i rodnu Hrvatsku.

Mate Gabelica, je svojim svakodnevnim radom uljepšava i naš urbani krajolik, taj čudesni grad Pariz, gdje su skele njegove tvrtke posvuda bile prisutne desetljećima u pariškim ulicama, avenijama i bulevarima, na kojim su se pojavljivale kao amblem GABELICA FRERES & FILS. Ti si razumljivo, u trenutku umirovljenja, baklju prenio svojim sinovima i svojoj kćeri, o kojima si nam sa ponosom govorio na svakom našem zajedničkom sastanku. Ali iznad svega, govorio si o svojim unučicama, na koje si bio tako ponosan, s radošću i ljubavlju si nam znao prenositi pripovijesti njihovih malih i velikih anegdota. Bio si toliko sretan i ponosan što si mi prije nekoliko mjeseci najavio, da se očekuje novo unuče u obitelji. Nažalost, nisi imao vremena čekati njegov dolazak. Ali na žalost takav je i život !

Zajedno smo putovali svim ovim putevima tijekom svih ovih godina, prelazeći s jednog kontinenta ili stoljeća na drugi, ali uvijek smo se nalazili s istim zadovoljstvom za intimnim ručkovima gdje smo znali razgovarali, pretresali brojne teme, o svemu i ničemu.

Na kraju, dragi Mate, rekao bih da sada ne živiš samo u nama, nego živiš izvan našeg vremena i našeg prostora, kroz sve svoje minule i višestruke obveze i svoje velike poduzetničke i ljudske uspjehe i avanture.

Stalno si nas učvršćivao u uvjerenju, da nema sumnje, da Čovjek sa velikim Č da ima smisla, a ti si pri tome, kao autentični vitez nosio tu čarobnu baklju Mate, od bespuća do kozmičkih visina!

Mate Gabelica kroz svoj način života nam je dao razumjeti, draga ožalošćena obitelji i dragi prijatelji, tužni zbore, da je glas savjesti apsolutno Božji glas, da moramo činiti dobro, i samo za dobro i ništa drugo ! To su, naravno, već bile duhovne vrijednosti i povjerenje u Božju providnost u kojoj su ga i njegovi roditelji zavjetovali, od malih nogu, utemeljili na ljudskoj istini, kako je on i sam to znao često pripomenuti .

Neka te svemoćni Bog, dragi prijatelju, dragi Mate, primi u svoje okružje u njegovom vječnom miru. Tebe koji si nam dao toliko za vrijeme svog ovozemaljskog života. Tvoj primjer će nas znati ohrabriti i voditi će nas činima tvoje dobrota i tvog povjerenje. Neka Bog čuje našu molitvu i otvori ti prijatelju vrata nebeskog Raja.

Ovim riječima, draga obitelj Gabelica, tužni zbore, ujedinjeni u bolu, završit ću ovaj oproštaj s našim dragim prijateljem Matom Gabelicom, našim prijateljem kojem se život znao nasmiješiti, ali koji je istovremeno bio vrli i hrabri mučenik i Hrvatski borac za slobodu!

Za kraj bih samo želio evocirati onu posljednju strofu pjesme Mučenik 3velikog hrvatskog pjesnika i našeg susjeda iz Drinovca Antuna Branka Šimića, koja tako intenzivno prevodi, spaja, ovaj konkretni trenutak i koji definira što je bilo i što ostaje Mate Gabelica za svakog od nas, kad kaže :

« …Umrijeh

Iz moga srca izniknuše

dva modra cvijeta ljubavi

u svijet « . T

26 komentara

Uskoči u raspravu

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.

*

code