NI JEDAN BRANITELJ NIJE MEĐU STO NAJMOĆNIJIH U HRVATSKOJ

NI JEDAN BRANITELJ NIJE MEĐU STO NAJMOĆNIJIH U HRVATSKOJ

7. srpanj, 2019.
Print Friendly, PDF & Email

 

Na ovoj listi ima recimo čelnika najjačih sindikata, ali ne i čelnika pojedinih (najjačih) Udruga proizašlih iz Domovinskog rata, koje također okupljaju veliki broj članova.

Jednom riječju, i ova i te kako iznimno zanimljiva „anketa“ je pokazala (i dokazala) da je, gotovo na svim područjima, a osobito tamo gdje se „okreću financijska sredstva“, „prošlo“ vrijeme onih koji su stvarali hrvatsku državu, a da je došlo i dolazi onih koji su stekli što se steći dalo („tko je jamio, jamio“), na žrtvama ljudi kojima većina od tih tzv. „moćnih Hrvata“ ne dolazi ni na grobove i spomen obilježja zapaliti – svijeću

Napisao: Mladen Pavković

U jednim dnevnim novinama (Večernji list, 7. srpnja 2019.) objavili su reportažu na nekoliko stranica s naslovom „Top 100 – najmoćnijih ljudi u Hrvatskoj“, među kojima je, kako su istaknuli, i 19 žena.

Ta lista odmah nas je podsjetila i na navodnu „izjavu“ prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana, koja je bila lažna, (!), o „200 bogatih obitelji“, koje će vladati Hrvatskom.

S obzirom da je u Hrvatskoj bio dugogodišnji obrambeni Domovinski rat, prije svega zanimalo nas je koliko se onih koji su branili i obranili hrvatsku državu uspjelo „ugurati“ među moćnike koji danas vladaju, od politike, gospodarstva, kulture, sporta, pa do crkve, jer po ovoj listu to su ti koji najviše utječu na društvena, politička i gospodarska događanja u zemlji.

Prva dva mjesta zauzeli su „po dužnosti“ Andrej Plenković (49) i Kolinda Grabar – Kitarović (51).

(Pre)bogati gospadarstvenici

Nu, odmah iza njih plasirali su se šezdeset devetogodišnji Ante Vlahović (najveći pojedinačni dioničar i predsjednik Uprave Adris grupe), Emil Tedeschi, (52) vlasnik multinacionalne kompanije Atlantic grupe i Miljenko Živaljić (58), predsjednik Uprave Zagrebačke banke, za koje se navodi da raspolažu kapitalom od više milijarde kuna, dolara ili eura.

Gradonačelnik Grada Zagreba Milan Bandić (63) tek je na šestom mjestu, a odmah iza njega su osnivači tvrtke Infobip (Silvio Kutić, Robero Kutić i Izabel Jelenić). Slijede ih ministar financija Zdravko Marić (42), Darko Lucić (48), predsjednik Uprave Privredne banke i zagrebački nadbiskup i kardinal Josip Bozanić (70).

Dalje se nabrajaju predsjednik hrvatskog Sabora Gordan Jandroković (51), Pavao Vujnovac (45), vlasnik Prvog plinarskog društva, a tek onda iza svih njih evo i imena jednog kojeg je sudjelovao u Domovinskom ratu, koji je nevin odležao i na robiji u Haagu –Ivana Čermaka (69) za kojeg ističu da ima prihode u milijardama kuna, koje ostvaruje sa svojom tvrtkom „Crodux“, gdje mu je, piše, savjetnik bivši ministar obrane Ante Kotromanović, a povremeno i Zoran Milanović.

Zatim se redaju također (pre)bogati gospodarstvenici, pa gradonačelnici ala Krstulović Opara, Obersnel, ali i političari i politikanti, (nema npr. Tome Medveda, za kojeg valjda smatraju da resor ministarstva branitelja i nema neku težinu), suci, sindikalisti (Sever, Ribić, Novosel), pa i urednici pojedinih novina, sve dobro znana imena, među koje se negdje na sredinu te iznimno atraktivne „top liste“ uspio „ugurati“ i general Ante Gotovina (53) za kojeg piše: „Ratni general, legenda Domovinskog rata, simbol haaške nepravde i vođa za čiju se naklonost i najveći moćnici i te kako trude“.

Spominje se i Mato Granić, ali ne i Vladimir Šeks, dok je izostalo i ime Ante Todorića.

U tu listu uspio se „ugurati“ i Marijan Kustić (44). Kakve su njegove zasluge? Citiramo: „HDZ-ov saborski zastupnik zasad uspješno vodi bitku protiv gospodara Like župana Darka Milinovića. Od 21. travnja izvršni je direktor Hrvatskog nogometnog saveza te je uspio u misiji vraćanja reprezentacije u Split.)

Imaju privilegije

Na ovoj listi, kako vidimo, nema onih za koje viču da „imaju privilegije“, da su se jedino i za njih i samo njih borili, nema stradalnika Domovinskoga rata, nema gotovo nikoga tko je (svaka čast iznimkama) dao krv za Domovinu!

Čudno je i neshvatljivo da nema nikoga od pola milijuna onih koji se nalaze u tzv. Registru hrvatskih branitelja, a za koje su govorili da će njihova imena biti zapisana „zlatnim slovima“, osim Gotovine i Čermaka!

Kako, zbog čega?

Na ovoj listi ima recimo čelnika najjačih sindikata, ali ne i čelnika pojedinih (najjačih) Udruga proizašlih iz Domovinskog rata, koje također okupljaju veliki broj članova.

Jednom riječju, i ova i te kako iznimno zanimljiva „anketa“ je pokazala (i dokazala) da je, gotovo na svim područjima, a osobito tamo gdje se „okreću financijska sredstva“, „prošlo“ vrijeme onih koji su stvarali hrvatsku državu, a da je došlo i dolazi onih koji su stekli što se steći dalo („tko je jamio, jamio“), na žrtvama ljudi kojima većina od tih tzv. „moćnih Hrvata“ ne dolazi ni na grobove i spomen obilježja zapaliti – svijeću!

To je nama naša borba dala! T

3 komentara

Uskoči u raspravu
  1. pepe
    #1 pepe 7 srpanj, 2019, 23:20

    dakle, hercegovački glagol “jamiti” u standardnom “hrvatskosrbskom” (u osnovi srbski jezik s hrvatskimi jezičnimi posebnostmi) može bīti protůmačen dvojako, i to budi kako “kopati jamu (pod nëčim/nëkim)” ili pak “nëšto oteti/uloviti/uhvatiti/zgrabiti/otuđiti/nezakonski uzeti”. u konačnici, dokle su se s jedne strane hrvatski branitelji borili proti velikosrbskom rušilačkom i bjesomučnom napadu, dotle je s druge strane tuđmanova udbaško-petokolonaška gamad důboko u sigurnom/mirnom zaleđu pljačkala “društveno vlastništvo” i bezobrazno se bogatila. tuđmanova uloga? na žalost, bīł je zgoljna, tašta i bezpomoćna lutka/marioneta slaba na ina ulizivanja i hvalospjevne uzdvige “ličnosti”. dapače, poviestno je bīł likom koji je hrvatsku odveł u prividnu neodvisnost i sāmostalnost, ali ju je istodobno prëdał u ruke udbaško-petokolonaškoj protuhrvatskoj gamadi ter bjelosvjetskoj mafiji. zato i imamo ovo današnje sranje, s izglednom zapadnobalkanskom “regionskom” obnovom. u stvarnosti, hrvatski branitelji su dvostruki gubitnici, jer bo su najprije huljski opljačkani izza leđa od navodnih “hrvatskih domoljubov” (zapravo balkanske polusrbske šuge), da bi potom ono proti čemu su se požrtvovno borili (“regionu” s velikosrbskim prëdznakom i srbskim vodstvom) bīlo (uskoro) ostvareno pod drugim imenom.

    Odgovorite na ovaj komentar
  2. Anonimno
    #2 Anonimno 7 srpanj, 2019, 21:57

    Tako i treba.Za to su se borili!

    Odgovorite na ovaj komentar

Vaši podaci su zaštićeni!Vaša e-mail adresa neće biti objavljena niti prenesena na nekog drugog.